{"type":"rich","version":"1.0","provider_name":"Transistor","provider_url":"https://transistor.fm","author_name":"Prvi glas","title":"Ustaše i partizani, traume i sjećanja: Priča o obitelji Dražena Lalića","html":"<iframe width=\"100%\" height=\"180\" frameborder=\"no\" scrolling=\"no\" seamless src=\"https://share.transistor.fm/e/80a273fb\"></iframe>","width":"100%","height":180,"duration":2337,"description":"Gonila ga je opsesija, piše u uvodu, \"jer opsesije su poput obitelji, teško ih je napustiti.\" Motiv je bio intiman, pisanje je osjećao i kao dužnost i kao privilegiju, metoda i alati kojima se služio bili su znanstveni, a rezultat je vrijedna i okrepljujuća knjiga „Dvije kuće iznad mora – kultura sjećanja dalmatinskih obitelji\" koja je prije nekoliko mjeseci objavljena u izdanju Tim Pressa. Autor Dražen Lalić, poznati sociolog i politolog, kaže da su mu među svim njegovim brojnim naslovima \"Dvije kuće iznad mora\" i najvažnije djelo. Htio je svojim precima produžiti život, sada mu čitatelji govore da svoje djedove i bake, majke i očeve, barbe i tete prepoznaju u njegovoj knjizi.  \"Dogodilo se neko Ujevićevo pobratimstvo ljudi u svemiru\", kaže Lalić koji je gost specijalnog izdanja našeg Telegramovog podcasta: U fokus 450 stranica knjige su Lalići iz Tučepa i Baničevići iz sela Čara s otoka Korčule, preko čijih se leđa i na pragovima njihovih domova prelamaju dramatični događaji, a Lalić ispisuje paralelnu obiteljsku sagu s fokusom na traume iz Drugog svjetskog rata. Jedna je obitelj partizanska, čiji su se članovi borili na Sutjesci i bili žrtve ustaškog terora, drugoj je patrijarh, kulak i katolički konzervativac  po završetku rata završio na robiji Lepoglavi.Autor u knjizi otvara pitanja suočavanja s prošlošću, propituje kulturu sjećanja u Dalmaciji, istražuje kolektivno pamćenje, analizira konstrukciju identiteta. „Ovo nije više samo mala povijest ili povijest ispričana iz motrišta obitelji, nego i otvaranje teme kako su se traume izazvane ubojstvom i nasiljem iz prošlog stoljeća, najviše četrdesetih godina, pokušavale prevladati ili barem ublažiti. Ne samo traume izravnih sudionika, nego i traume njihove djece i potomaka različitih generacija. Zanimalo me i kakva se kultura sjećanja uzgajala. Kako smo se mi – pripadnici tih obitelji i izdanci tih obitelji – brinuli ili nismo za to naše sjećanje.\" Lalić knjigom dokazuje kako se često 'velika povijest najbolje...","thumbnail_url":"https://img.transistorcdn.com/WStU60w26bj83s4Js2cJcQFgaFFr_ghNFeXqkabBpek/rs:fill:0:0:1/w:400/h:400/q:60/mb:500000/aHR0cHM6Ly9pbWct/dXBsb2FkLXByb2R1/Y3Rpb24udHJhbnNp/c3Rvci5mbS82MmIw/NjgxNjgwMjI0MDE0/NDFkN2Y1MmQ1Zjk3/YTQ3Yy5qcGc.webp","thumbnail_width":300,"thumbnail_height":300}