{"type":"rich","version":"1.0","provider_name":"Transistor","provider_url":"https://transistor.fm","author_name":"Agelast podcast","title":"„Autoritarni režimi imaju poluge da kontrolišu ljudima životne ishode\" | dr Danilo Mandić, Harvard","html":"<iframe width=\"100%\" height=\"180\" frameborder=\"no\" scrolling=\"no\" seamless src=\"https://share.transistor.fm/e/b20d25c3\"></iframe>","width":"100%","height":180,"duration":11599,"description":"Podržite me na Patreonu: https://www.patreon.com/agelastJednokratne donacije kanalu: https://www.paypal.me/agelastpodcastKripto donacije: BTC: 1BdrToPVPRbMtzPkdX8z3wviTHZZyzqD7wETH: 0xe189975f215102DD2e2442B060D00b524a608167FB: https://www.facebook.com/galebnikacevicInstagram: https://www.instagram.com/agelast_/Twitter: https://twitter.com/GalebNikacevA1: https://a1.rs/privatniMazda:1. Web: https://www.mazda.rs2. Facebook:  / mazdasrbija3. Instagram:   / mazda.rsOve nedelje nastavljamo da se bavimo trenutim društvenim okolnostima u Srbiji, ali na nešto drugačiji način. Naš gost je dr Danilo Mandić, predavač sa Harvarda, gde radi kao Associate Senior Lecturer, što bi se na srpskom najbliže prevelo kao docent i to na katedri za sociologiju. Njegova uža oblast su upravo društva i nacije koje prolaze kroz određene vrste društvenih/političkih kriza. Danilo dolazi iz škole mišljenja koje se oslanja na čuvenog sociologa Hozea Huana Linca, koji je napravio ključnu razliku između totalitarnih i autoritarnih režima. Iako mi često kolokvijalno ova dva pojma koristimo kao sinonime, oni se vrlo razlikuju. Totaliterni režimi su, pre svega, antidemokratski (i u istoriji modernih društava vrlo retki), dok se autoritarni, zapravo, pozivaju na demokratiju i demokratske procese koje usput u tolikoj meri zlostavljaju, da o demokratiji u takvim društvima nema govora. To su, takozvani, hibridni sistemi. Ova ideja se oslanja na pretpostavku da demokratija i demokratski procesi, zapravo, nisu prirodan razvojni put jednog društva, već da je autokratija njeno prirodno stanje, a da je demokratija proces koji zahteva stalno stanje društvene borbe. To znači da težnja ka autokratiji postoji i u najrazvijenijim demokratijama, ali je u njima ekonomski razvoj društva, kao i rođenje nenasilnih društvenih pokreta koja vrše insitutcionalni i vanistitucionalni pritisak dovoljno jak da se lice te autokratske tendencije ne vidi ili vidi u manjoj meri. Sa druge strane imamo društva u krizi gde je...","thumbnail_url":"https://img.transistorcdn.com/23r_1nhjBSaWPAiA-lnMd2MpZOdbmh3yU91cbwyTxk8/rs:fill:0:0:1/w:400/h:400/q:60/mb:500000/aHR0cHM6Ly9pbWct/dXBsb2FkLXByb2R1/Y3Rpb24udHJhbnNp/c3Rvci5mbS9zaG93/LzM3NTM1LzE2NzI5/OTc2NjctYXJ0d29y/ay5qcGc.webp","thumbnail_width":300,"thumbnail_height":300}