PESENJA

Čekaju li nas nova poskupljenja nakon najznačajnijeg tjedna u ovom mandatu američkog predsjednika Trumpa nakon što je uveo tarife, raspravljamo danas u Telegramovom podcastu Prvi Glas, 4. Epizoda, gosti je urednik portala I DEHR I ekonomski, ekonomsko politički analitičar Željko Ivanković. Dobar dan, hvala što ste došli.

Dobar dan, hvala vam što ste mi dali priliku da među prvima komentiram situaciju.

Kako se vama čini ovaj Trumpov potez, Kako će se odraziti? Da li je to sad krah globalne trgovine I svijeta kojeg poznajemo? I hoće li onda to posljedično dovesti do velikih poskupljenja u Americi? A onda će se to preliti na Europu I na Hrvatsku. Da li mi možemo očekivati novi val poskupljenja?

Odmah da vas pitam direktno, možda nešto što građane najviše zanima u ovom trijutku.

Možemo očekivati novi val poskupljenja, ne znamo da li će se novi val poskupljenja dogoditi. Jer jedan potica je se u ekonomiji, nikad ne mora preliti, imati jasne dalje efekte. Vi imate situacije da u nekim trenutcima cijena nafte naglo skoči, a nafta je ulazni faktor u cijeloj seriji ekonomskih aktivnosti, pa onda kroz njih I u druge, a da ipak se ne dogodi inflacija, da cjene na malo I ipak zadrže neku stabilnost. Dakle, možemo očekivati, inflacija je najčešće, uzapravo uvijek, posljedica izvarednih okolnosti. Odnosno, 1 izvarednih okolnosti su prilika za inflaciju.

Druga stvar je, što se iz ovoga može I potrebno je zaključiti. Inflacija je politički fenomen. Dakle, cjene su politički fenomen. To je ono o čemu trebamo vodit računa. Trump je političar koji proizvodi, najavljuje ili izaziva izvaredne situacije.

Ne znamo mi zapravo točno što će biti s tim tarifama još uvijek. On to najavljuje mjesecima. On je došao za tom nekakvom tablicom na kojoj je pokazao koliko će caride imati koja zemlja, koji proizvodi I tako dalje. Međutim, To vam je proces koji mora proći kroz administraciju do onog carilika u Luci. Kako će to proći kroz tu administraciju?

Sada govorim samo o zakonodavnom dijelu, nego kako će to proći do tog carilika sa tim pravilnicima? Kako će se to lovit? To ćemo mi I tek vidjeti. To je sad samo za Ameriku. Da li će nakon toga oni koji preuzmu te automobile, objašljava mehanizam, Što će oni učiniti?

Hoće li automatski dići cijene, naprimjera automobila za 24% ili će netko dići za 12% da konkurencij zada Udarac, da uzme veće tržište, tu je veći komad tržišta, ili neće uopće, jer misli da ima dovoljno kapitala, ili će ga podržati banke, pa za to da preuzme cijelo tržište, a onda kad preuzme cijelo tržište može raditi šta hoće, dakle da godinu dve radi s gubitkom. To je najmanje vjerojatan scenarij, ali objašnjavam kako idu mehanizmi inflacije. Ili će odjednom svi jedni drugima namignuti, reći evo prilike da mi dignemo cjene 30% ko će računat 24 ili 30% I da još podebljamo svoju profit ako će kupci to kupovati.

To je sada jako zanimljivo što kažete to spekuliranje sa profitnim maržama. Imali smo veliki bunt u Hrvatskoj I nedavno je bio oko bojkati trgovina ali nakon uvođenja euro jedna teza koja se stalno provlači među analitičarima, građanima priča su tome na kavama pa I političari sami zapravo žesto koji stupaju protiv trgovaca, da su oni skoristili uvođenje euro gdje svatko nije možda moglo računati svaki cent kako bi podigli cijene. Mislite da će sada sa ovim tarifama gdje se stvara zapravo jedna I medijska klima da je jasno da će sve poskupiti I da sve mora poskupiti zbog nekakve ekonomske logike koju možda svi građani niti ne razumiju sasvim dobro. Dal će tu biti ono lovaca umutnom što se kaže, dal će netko malo možda I više nego što bi trebao dić cijene kako bi zapravo podigao si profit?

Pa gledajte, vi ste ih nazvali lovcime u Mutnu, to je moralno negativna ocjena, onići rečak odižem profit pa to je sasvim legitiman posao. Dvije strane postoje u trgovini, postoje kupci, postoje lovci u Butnobili, prodavači ili ponuda. On ponuda, na ponudi je zapravo da digle cene jer to nije roba za kojim ćemo se mi otimati. Još nije situacija nestašice za kojim ćemo se mi otimati I davati što više. Dakle to je druga vrsta inflacije, druga mogućnost nestašice, glad, siromaštvo ili tako nešto.

Jedno je legitimna mogućnost da si malo podebljaš profitnu maržu. Tu postoji opasnost s jedne strane od kupaca, koji će reći, I to se kod nas događalo, koji će reći, hej, ti mi muljaš, zašto to radiš, zašto mi dižeš mlijeko, deset posto. Liš mlijeko 10% a druga je mogućnost da konkurencija kaže on je digao ja ću ostati ja ću spustiti ja ću se reklamirati u medijima da sam da sam, čak ću reć, zadržao sam cijene, preuzao sam na sebe teret, da vama bude bolje, ne bi li uzao veći tržišni dio. Zato ja, zato ću možda I više puta ponoviti u ovom razgovoru. Kad imate taj jedan početni poticaj, onda imate puno igrača u igri koji svaki igra svoju igru.

I to onda treba pratit. To onda treba pratit I vidjeti. S jedne strane će se... Dakle, zašto bi oni svi od jednom digli cijene? Sato što se stvori atmosfera očekivanja, ah, cijene će ići gore.

I ovaj naš razgovor može stvarati očekivanja, ah, cijene će ići gore, I onda je prodavačima, dučanima, lakodić cijene gore. Svi očekuju da će cijene ići gore. Tako je,

počut'o bit' za 3 euro

ili 600. Dakle, tu postoje I očekivanja, I konkurencija, I namigivanje jedni drugima, I realni troškovi, kao što smo opisali sa ovim automobilima ili nekim drugim stvarima, koje sve ulaze u kalkulaciju, ali objektivno, kad se dogodi nekakav šok, Gdje I postoje ti troškovi koje će nekako Trump uvesti, a onda će se to dalje širit po svijetu nekako, ne znamo kako. Točno I to trebamo pratiti. Kad postoji takav nekakav šok, Inflacija je jedan vrlo izgledan ishod. Inflacija u sjedinjim državama, što onda utječuje na tečaj valute.

Inflacija u drugim zemljama koje odgovore sa kontracarinama ili neodgovore sa kontracarinama, opet je tu nekakva igra, ali se zbog nekog šoka ponude dogodi opet jedan poticaj, da ne govorim engleske riječi, trigger I sl. Stvari.

Najcarniji scenarii zapravo kaže da će osim inflacije visoke u Americi nastupiti I recesija. Onda bi imali jednu ekonomski, vrlo neobišnu situaciju I imali bi težak položaj za ljude koji rade u centralnim bankama. E sad, kad se to I ako se to prelije na Europu, recimo Italija I Njemačka čine pola ovog suficita Europske unije prema Americija, oni su nama vrlo gospodarski važniji, oni su nam jedni od ključnih partnera. I sad zapravo što tu može napraviti središnja banka, recimo evropska središnja banka. S jedne strane treba ispuniti svoj primarni cilj za uzat inflaciju, a s druge strane trebali bi I pustiti nekakve okoličine novca na tržište, odnosno snizi cijene za zaduživanja kako bi pospješili gospodarski razvoj.

Jel se Hrvatska tu našla možda u nekakvom obrnutom procesu? Jel nam sad problem što nevamo vlasti tu monetarnu vlast? Jel nama je problem inflacija, gospodarski ras nam nije problem trenutno, a u zapadnim državama po kojima će E.B. Formirat svoj odgovor je drugačija situacija, njima inflacija nije problem, ali gospodarski su stagnacija, recesija.

Pa ja se malo preopisao jednu situaciju koja je moguća također I u ovoj mogući odgovor na ovo vaše pitalje. Dakle što se događa sa nekim kojom nudi robu na evropskom tržištu? Da je netko može neko vrijeme zauzdavati inflaciju na način da ide na teret njegovo kapitala. Te kapital ne mora biti njegovo kapital koji on ima da mu sjedi negde, u smislu keša ili nekih obveznici itd. To mu može ponuditi centralna banka.

Dakle, centralna banka može reagirati na inflaciju na taj način da pomogne ponudi da održi cijene. Ja se nadam da sam otprilike jasno objasnio kako. Dakle, to je to lako zaduživanje. E sad, kakva će situacija biti u Hrvatskoj? To ne znači da će hrvatska ponuda trebati kapital ili odlučiti se uopće da zadržava cjene.

To bi trebalo biti snažan pritisak u hrvatskoj javnosti, potrošača I vlade. Ne mislim uvijek vlade zakonodavni poticaj, pritisak. Da se kaže čekajte malo, jel morate da izad cijene? Što možemo učiniti da vi ne dižete cijene? Aimo, recimo Vlada može reći učinit ću sve da budem efikastnija da vam smanjim troškove.

I onda oni kažu koji su im ti troškovi. Ne more to dakle biti uvijek zaduživanjem. Mislim da oni nemaju nekakve velike probleme sa zaduživanjem. Al sigurno imaju cijelu jednu seriju troškova u kojoj na razne načine može partnerski, da tako kaže, blada surađivati, a možda oni I ne trebaju uopće dizati cijene, Ali će im samo to poboljšati pa će im to dići profit. Pa nije to neka velika šteta ako firme dobiju veći profit, ako cjene ostanu iste.

Ako taj profit posljed toga ide u investicije, u zapošljavanje, u plaće. Ja sad opisujem ponovu jedan scenarij. Najvažnije je znati izvaredna situacija, uska grla u ponudi koja stvara šokovih I onda cijela jedna serija reakcija koja je, ako se dobrovode, ako je inteligentna vlada prije svega, ako je dobro informirana vlada, može se zauzdavati situacija. Ako vlada nije dobro informirana, što ja mislim da hrvatska vlada nije dobro informirana, pozvaću se I na autoritet, dopustit tebi. Dakle, otprilike 5 godina pokojni profesor Jovo Bičljenić je napisao čekana s inflacija, 4-5 godina čekana s inflacija, to je bila pandemia, glavni je problem u tome što mi više ne imamo dovoljam broj stručnjaka koji razumiju kretanje cijena.

To je užasno kompliciran fenomen. Ja sam ovom, u ovim opisima pokušavao dati do znanja koliko je to kompliciran fenomen. Ne moraju raz samo cijene na malo, mogu raz cijene rente. Svi se nađu u situaciji prilike. Dakle, nemamo dovoljam broju stručnjaka, zaboravili smo o čemu je riječ.

Formira se kako je krenula inflacija da informiram građane, u Hrvatskoj narodnoj banci određeni broj stručnjaka koji prati cijene I koji ima informacija ali kakva je komunikacija između tog tih stručnjaka, budući da se on u narodnoj banci koja više samo je zakonski zadužena za inflaciju I vlade, koliko je detaljda, koliko I koliko će biti detaljda, hoće li formirati nekakav tim u kojem će ljudi iz Narode banke I ljudi iz Ministarstva financija surađivati na tom problemu, hoće li se uopće to pojaviti kao problem, to ja sad ne znam.

Spomenuli ste ovaj pritisak na trgovce, na sve 1 koji nešto prodaju da ne dižu cijenu. Kako gledate na ove dosadašnjih pokuša, jer zapravo sve to što ste rekli se događalo. Sad je pitanje da li je bilo ok, ali I ministri I resurni su bili vrlo, vrlo žestoki. Imali smo bojkot trgovaca, dakle, nekakav građanski aktivizam oko toga. Kako gledate na to?

Je li to bilo uspješno ili to bilo dobro?

Pa, koliko vidim, nije bilo toliko uspješno koliko bi Hrvatska željala, jer je još uvijek po inflaciji među najgoriba u istošnjoj Evropi, ali ne mora biti razlog samo kod trgovaca. Tu priču sa trgovcima I sa profitnim maržama je započela zapravo evropska centralna banka. Da ne idem previše u teoriju, započelaju je jednim dijelom I zato što nije imala mehanizme koji ne bi napravili više štete nego koristi u suzbijanjem inflacije. Možete suzbiti inflaciju tako da osiromašite stanovništvo, ali imate onda druge nekakve probleme. Nije imala te mehanizme I Lagarde je onda krenula sa pričom Marge.

Nije to bila potpuno neistinita priča. Stvari o tome je što je ona krenula sa tim javnim napadom. Vidite kak se to sve rješava zapravo u javnosti. Prihvatili su to I u Hrvatskoj, I u centralnoj banci, I u vladi, I u ministarstvu financija, I građani su to prihvatili. Efekt je takav da mislim da nisu trgovci puno ni branili, naprosto su nastavili.

I Ishod je takav da je inflacija u Hrvatskoj, reći ću jednu grozdu riječ, još uvijek nije toliko nepodnošljiva, naravno da nije toliko nepodnošljiva, ali je najviša u istočnu Evropi. Ja sad ću korigirati tu grozdu riječ. Nije nepodnošljiva mnogima. Vi ste spomenuli na početku razgovoratnjeme se srednju klasu. Ali postoji veliki segment stanovništva kojim je nepodnošljiva.

I sad da preduhitrim sljedeće pitalje. Na taj segment stanovništva reagira vlada. Ona oslobađa od plaćanja struje ili zamrzava plaćanja struje. Mislim, to poslije morate platit. Onda, diže minimalne plaće.

Dizanje plaća ne mora se uvijek preliti u inflaciju. Kao što ni jedan od ovih drugih šokova koje sam spomenuo ne mora se preliti u inflaciju. Nek se digne plaća vama I meni, ne moram mlijeko poskupiti. Ali, ak se digne minimalna plaća u tekstilnoj industriji I ona uđe u trošak proizvođača tekstilne industrije, onda on ne može raditi s gubitkom, može možda pola godine. Onda mu treba vlada pomoć da ga oslobodi poreza, na prebjer, ali, sate kakvih ekonobija, ovdje izgubiš, moraš negdje drugdje nadoknadit.

Ako ima kapacitet. Šta je radilo? Ministarstvo Financija uzostalo, recimo, ljude koji su imali viška novca I koji su možda mogli podizati cijene onima kojima je neugodno da se njima diže cijene, loše je da im se diže cijene, uzimala je taj novac sebi kroz obveznice I trezorske zapise. Jer što se može dogoditi? Vi I ja, naprimjer, recimo da smo neka srednja klasa, nema veze, recimo neka srednja klasa, kad dobimo više novca, možemo otići I kupovati skuplji kruh, nestane spolica jeftini kruh, oni kojima je skuplji kruh već skup, oni su u lošoj situaciji.

Dakle, scenarija je tisuću, opisao sam vam ih sad samo nekoliko, pračenje što se događa I autoritativna reakcija. Reakcija s povjerenjem. U cijeloj toj priči povjerenje je jedna od najvažnijih stvari. Jedna od najvažnijih stvari. To povjerenje, recimo, kon centralnih banaka, dok su oni upravljali tom pričom, bilo mistificirano do te mjere da su centralni bankari govorili da niko ih nije razumio, ali su im svi vjerovali.

Da oni drže stvari pod kontrolom. Dakle, vlada mora imat povjerenje. E sad možemo govoriti da l' hrvatska vlada ima povjerenje, To više nema veze samo sa cijenama, to ima veze I sa mnogim drugim faktorima.

Mislite li da će inflacija nastaviti biti politički problem I politička tema u Hrvatskoj idu lokalni izbori gdje inflacija nije direktno, niti indirektno možda vezana, ali je nešto što po svim istraživanjima najviše muči građane. Sad dolazi turistička sezona koja tradicionalno nešto povećava stopu inflacije. Mi ulazimo kao prvaci Eurozone sa još nekoliko zemalja. Lani je, sjećam se, isto smo bili najviši po inflaciju eurozoni, pa je minister rekao da je pao rani uskrspa, da je zbog toga, došlo turista puno I da je inflacija visoka, što mi je upitno, sad ima baš toliko veze, taj jedan weekend. Ali evo, sada zbog Trumpovog poteza Očekuje se poskupljenja, povećanje inflacije, dolazi turistička sezona.

Mislite da će to I dalje nastaviti biti politički problem za vladu? Ja

očekujem da hoće. Ako se ona dobro pripremi, može ga ublažit. To je jedan od napada na vladu. Vi kad kažete mi smo najgori u istočnoj Evropi, to je već jedan dosta jaki napad na vladu. Vlada uvijek može odgovoriti da smo najbolji po gospodarskom rastu.

Ko osjeti gospodarski rast, ko osjeti inflaciju, zna te, to je uvijek pitanje jedne kalkulacije. Ne bih rekao da lokalna zajednica nema s time baš ništa. Cine vrtiča su mnogim ljudima jako važne. 1 možda nemaju neki veliki ponder u onoj mjeri inflacije koju mi dobivamo kao ishod, kao ono iz državnog zavoda za statistiku. Ali to je teorijska postavka naših hrvatskih ekonomista, mislim su je afirmirali, svaka familija ima svoju inflaciju.

I ako imate veliki broj familija koje imaju istu inflaciju zbog cjene rente, zbog vrtiča. To što nema veliki ponder u Državnom zavodu za statistiku njima malo znači. I oni su glasni, oni prestaju vjerovati podacima Državnog zavoda za statistiku, što onda podriva I povjerenje. Znate, to je, kad kažu, percipirana inflacija, neodgovara stvarno inflaciji. To je jedna od najgorih izjava koje može reći političar.

Zašto? Zato što, recimo, inflacija ja ga računam u odnosu na dve godine prije. Ti si zadužen da meni kontroliraš cijene ne od mjeseca do mjeseca pa da mi kažeš uspio sam. Ne, tvoji je posao bio da kontroliraš raz cijena, to što je ona nije više mjere na godinu na godinu, nego godine na tri godine. Moja percepcija je ispravna, nije tvoja percepcija ispravna.

Razumete, Državni zavod za statistiku iznosi podatke koje su mu naručili. Ali percepcija je moja I ispravna jer ja zbrajam kroz te tri godine. A posao nije bio samo zadnje godine.

Akolotno. I najviše zapravo nažalost pogađa najsiromašnije zato što je inflacija poskupljenja hrane I piča najveća Željko Ivanković, političko-ekonomski analitičar I urednik portala I D.H.R. Bio je gost četvrte epizode podcasta Prvi glas, pratite nas na Spotifyu, Apple Podcastu, YouTube I naravno portalu Telegram. Čujemo se I sutra.