Zalet

Dobrodošli u Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda! 

Zadovoljstvo nam je što smo ugostili Stefana Trkulju. Stefan je dizajner digitalnih proizvoda koji je imao prilike da radi sa inovativnim tehnologijama, startapaš i pisac u nastajanju. Pričali smo o radu u startapima, AR-u, Lil Jon-u i zašto je važno da “samo pitaš”.

🎞 Poglavlja
00:00 Hvatamo zalet 
01:00 Ko je Stefan Trkulja i njegov karijerni put
09:50 Pravljenje portfolia nakon nekog vremena i intervjuisanje za novi posao
14:55 O Venture capital-u
18:00 Finansijska strana startapa
26:00 Biti prvi dizajner proizvoda u ranoj fazi startapu #startapaš
31:20 O nevezivanju za projekte
35:14 Koje veštine dizajneri proizvoda u startapima treba da poseduju
42:19 O prototajpingu i procesu rada
47:57 O važnosti razumevanja tehnologije, CS50
51:17 Um početnika, važnost kreativnih rešenja i Lil Jon, Creativity, Inc.
56:28 Stefanov rad sa AR tehnologijom
1:09:19 Stefanov omiljeni projekat
1:12:26 Primeri dobrog i lošeg dizajna
1:16:56 Kako Stefan vidi našu dizajn scenu
1:24:56 Samo pitaj
1:27:30 Knjiga za preporuku · Kratka istorija bezmalo svačega
1:31:06 Bilo šta za kraj
1:33:20 Koga bi Stefan voleo da čuje u Zalet podkastu
1:35:30 Odjavica

🌐 Stefan na internetu
https://heystefan.com/
https://twitter.com/heystefan_

🔖 Reference
- https://youtu.be/NZxALvNlF-8
- https://en.wikipedia.org/wiki/Creativity,_Inc.
- https://www.laguna.rs/n327_knjiga_kratka_istorija_bezmalo_svacega_laguna.html

🐦 Ideje, pitanja, utiske i kritike šaljite na Tviteru
https://twitter.com/draganbabic
https://twitter.com/R2k

🔴 Naš Youtube kanal
https://www.youtube.com/c/Zalet

🌈 Za sve ostalo tu je naš sajt
https://zalet.fun/

✌️
— Dragan Babić i Arsenije Ćatić

Creators & Guests

Host
Arsenije Ćatić
Dizajn generalista. Autsajder.
Host
Dragan Babić
Osnivač i partner Superawesome — agencije za dizajn digitalnih proizvoda od 2007. Opsednut procesima i sistemima.
Guest
Stefan Trkulja
End-to-end Senior Product Designer

What is Zalet?

Dobrodošli na Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda!

Za sve novosti se prijavite na naš njuzleter · https://zalet.fun
Ideje, pitanja, utiske i kritike šaljite na Tviteru · @draganbabic i @r2k

Naš Youtube kanal · https://www.youtube.com/c/Zalet

Arsenije:

Okej, počinjemo. Pa pam! Da da da da da da da! Zdravo svima i dobrodošli u novu epizodu Zalet podkasta. Podkasta o dizajnu digitalnih proizvoda.

Arsenije:

Kao I uvek, tu smo Dragan Babić i moja malenko Starsenije Ćatić. A veliko nam je zadovoljstvo da sa nama ovog puta imamo Stefana Trkulju.

Stefan:

Ćao, ćao.

Arsenije:

Hoćemo da pustimo intro, onaj naš sada možemo.

Dragan:

Puštaj intrać.

Arsenije:

Stefane, ajde malo ovaj ta evo nas, gde si?

Stefan:

Evo sam, ova vrućina, malo nije lako pričati I razmišljati ali ajde, valjda će da bude kul

Dragan:

Moraš se ne dati brate. Da brate.

Arsenije:

Ti si, imam ovde neke crtice pa ću to malo sad da pročitam čisto za one koji te ne poznaju. Ti si dizajner digitalnih proizvoda, imao si prilike da radiš sa nekim jako inovativnim tehnologijama u to vreme, a I sada. Stavio sam da si startapaš, #startapaš.

Stefan:

Da to sam video da si stavio u intro, možeš to da elaboriraš malo? Radiš za startup, da.

Arsenije:

I pazi, I pazi, stavio sam, ovo je sad već prozivka da si pisac u nastajanju.

Stefan:

Ne, ne, to mi se svidelo, to je odlično

Arsenije:

ovaj, jer uvek, uvek govoriš kako nešto, pišeš ali nikako da pročitamo nešto

Stefan:

Da, da, ja sam najviše ovaj, kako se prevode, prolific, tebe ću za sve prevode, ovaj, jako puno...

Arsenije:

Proliferičan.

Stefan:

Prolivferičan. Neka bude to, neka bude to, uglavnom jako puno pišem, ja sam najviše materijala neobjavljenog, ono, po čoveku, ja mislim da ja imam, tako da da, nikad ništa nisam objavio.

Dragan:

Brate, ja sam jedno vreme blogovao u Evernote, sam za sebe.

Stefan:

To je to. Vrh. Ne, ima nešto kod pisanja gde kao, ono, i sam za sebe kad pišeš, neke ideje ti se prosto... Da. Ne znam, vidiš da nisu dobre, vidiš da treba još da ih istražuješ, nešto ti se razjasni nešto ti bude, tako da ima tu prednosti tog pisanja samog za sebe dosta, ali, ali nadamo se Arči da ćemo nekada objavimo neki blogić.

Arsenije:

Ne znam, rekao si šaljem ti draft, to je bilo prošle godine.

Stefan:

Da, da, da, Bakiju sam poslao neki intro drafta, da preki rekao je to je to, kidanje.

Dragan:

To je to, brate, gotovo pakuj.

Arsenije:

Bukvalno pakuj. Dobro, dobili smo prošli put kritiku da nam se gosti ne predstave lepo.

Dragan:

Da im ne dajemo prostor.

Arsenije:

Da im ne dajemo prostor da se predstave i da uvedu u priču, tako da bih te zamolio da malo nešto eto ispričaš o sebi, gde si sada, šta radiš, čime se baviš, kako si došao

Dragan:

Gde si sad, gde si bio?

Stefan:

Gde si bio, šta si radio? Pa ništa, ajde možda najbolje neku kratku, ono kao CV istoriju.

Arsenije:

To, to.

Stefan:

Krenuo sam kao pre faksa srednja škola, možda i ranije. Krenuo sam freelancom, jako dugo je trajao taj neki freelance period.

Dragan:

Ne, brate, idi još nazad.

Stefan:

A, još nazad, dobro, to su sad...

Dragan:

To je najzanimljivije.

Stefan:

To je iz praistorije.

Arsenije:

Aj, da, najzanimljivije. Prstorija, prastorija, praistorija

Stefan:

Odakle se, ovaj, Dragan I ja još znamo je, je ta neka Design Zona, srpski community o dizajnu, što je neka 2002, 2003, hoću da kažem, tako nešto.

Dragan:

Tako nešto, da.

Stefan:

Da, skoro sam domen update-ov, mislim da je bilo 2003. Tako da, okej, da.

Dragan:

Line motion, brate.

Stefan:

Da, to je bila fake agencija, pa postala prava agencija. Znaš kako smo svi u početku kao, znaš, kao nismo tim ljudi koji radi

Dragan:

Da, da, da

Stefan:

tu naravno, ja sedim sam kući.

Arsenije:

Sam sedim, sve radimo.

Stefan:

Da, svi smo to imali. I ništa, to je čitav taj period naše lepe mladosti gde smo se družili, blejali, učili zajedno svi.

Dragan:

Ali zanimljivo je da si ti tada imao tipa 14 godina.

Stefan:

Da, mislim to me sad onako ageuje, znaš da sve znaju koliko imam godinu, ali da. Šalim se, znam.

Dragan:

Brate, lik sa 14 godina kapira priču na tom nivou na kojoj ja još ne kapiram. A ja imam 16 godina.

Arsenije:

Dobro, to mora da govori i o tebi, brate. To si ti rekao.

Dragan:

Ne, meni je to neverovatno bilo kad sam saznao koliko godina imaš. Da, to je šou.

Stefan:

Jeste, to je bilo dosta rano i nekako mislim ja sam to sve radio prosto iz razloga što znaš kao nisam imao odakle da učim te stvari i provalio sam da ima gomila ljudi, to je sve bilo novo, potpuno novo. Znaš kao internet, bar u Srbiji, se pojavio znaš kao možda pet godina pre to, kao mainstream. I ono kao dizajn, mislim šta je dizajn, kao ono Microsoft Front page tamo ovamo i kao okej, ne zna niko od nas baš šta tačno radi i kao ide svi zajedno nekako, to je meni bila ideja bar, mislim I dan danas mi je ideja nekako znaš kako da se svi negde sakupimo, okupimo, svi naučimo jedne od drugih, ono novi koji dolaze isto, mislim generalno to učenje, podučavanje je neka tema koja mi se ponavlja i doćiću do toga gde sad radim i zašto to ima veze sa tim. I uglavnom sad da se vratim na taj timeline, dok traje dizajn za celo to učenje, druženje i to sve. Mislim, okej, ja sam to osnovao I tako dalje, tu je bila još, bez tih ljudi ne bi bilo ništa.

Stefan:

Damjan Stanković, spominjali smo ga, Toni Biočić

Arsenije:

U svakoj epizodi, Pozdrav za Tonija.

Stefan:

Toni, ko je bio Goran Bajazetov, on je bio na početku, znamo svi Gorana, Andrija Kovač, znaš, tako da neka tajt ekipa tada i ne znam, vremeno mi je to preraslo u nešto veće od svih nas ponosob, gde i gde sam ja imao momente, znaš, s kim god da pričam, generalno, znaš ja sada oću da pričam, nemam kao i sa vama sada, ja bih da pričam o nekim zanimljivim stvarima, o product designu, ali čeki, ček, ti si beše Dizajn Zona.

Stefan:

tako da to me ono prati kao ono što se kaže for better or worse, ali nadam se da ovo po dobrom. I uglavnom ništa, vraćam se na freelance, dugo, dugo, dugo. I posle toga se zapošljavam u agenciji u Beogradu, pozdrav za Vladu, tadašnjeg šefa, i radim nekih, šta je, možda godinu i po dve u agenciji, i onda sam bio u fazonu kao čekaj, zašto ja ne bi bio agencija? Aha!

Arsenije:

Zašto ja ne bi bio Vlada? Aha! Aha!

Stefan:

Da, I ništa, ja tu ono teatralno dajem taj otkaz, reko brate idem sam.

Arsenije:

To je taj žest. To je to, da, da.

Dragan:

Znam šta treba da radim.

Stefan:

Kako je znaš kao

Dragan:

A ni ne očekuješ u kojoj govna se uvaljuješ.

Stefan:

Bukvalno se to desilo i kao, ok, šta sam ja, šta je on pametniji od mene, znaš, opet pozdrav za Vladu

Arsenije:

Eto, ja mu ovde sve radim.

Stefan:

I ok, ja tako naivno uletim u to, tu zovem nekog drugara koji je radio, ovaj, frontend development, kao, ajde, znaš, zajedno, da budemo mi full, to se tad zvalo full service agency, to je bio mislim da i Super8 osnovno bio full service agencija u jednom trenutku, svi smo bili nekako obeleženi tako da ti kreneš taj neki one stop shop da ti dođeš I kao sve ti uradimo. I to je trajalo isto ono, godinama. I onda sam poslijedno, šta je, znam, možda četiri godine, možda I više, ne znam sa timelajn mi je malo zbrka, sam shvatio zašto vlada ume da radi to što radi, zašto ja ne umem i zašto sam ja radio za Vladu, a ne on za mene. I bukvalno, sve to je išlo, znači firma je radila, zaposlili smo tu još par ljudi, imali smo I part-time ljude, međutim meni je to bio neviđeni stres, opet kažem tebi konkretno, Dragane, svaka čast, posle toliko, toliko, toliko godina.

Stefan:

Meni je to jedno onako zanimljivo iskustvo, ali mislim da se nikad ne bih vratio na to jer jednostavno mislim da neki ljudi nisu za to. Da, da, da. Za ceo, ono znaš, stavljanje projekata u pipeline, menjanje konteksta non stop, traženje stakeholdera i tako dalje. Neko jednostavno to ume, neko ne, ja mislim da ja ne. I ništa, u tom trenutku zatvaram agenciju I kao idemo, raspuštamo se, idemo svako se zaposli.

Stefan:

Zapošljavam sam u startupu koji je u tom trenutku radio nešto kao virtualne tour guides, kao ture vodiče, kao da možeš samostalno, ne znam, odeš u Pariz, upališ aplikaciju, ideš kroz grad, vodite tura, sve ti govori gde šta, koji se pivotovao na nešto muzeje i kulturne institucije i onda se pretvorilo u neku potpuno drugu kompaniju na kraju, pivotovali na augmented reality u nekom kontekstu industrijskog treninga i tako dalje, vrlo neke dosadne stvari. I to mi je, ono, super ekipa, super sve, mnogo stvari naučio, međutim, taj, ono, ta vertikala mi je malo bilo onako sumorna i onda sam dao i otkazi tu i kao, okej, ajde da se vratim. E, To se sad više nije zvalo u tom trenutku freelance, to se je sad zvalo consulting. Onda sam o i znaš razlika pričao, vi ste mislim jednom o razlika između freelancera i konsultanta. I onda sam dugo bio konsultant i to je bio zapravo dobar jedan period koji je do relativno skoro trajao, do pre godine ili nešto dana, gde po nekoj ono preporuci, mislim ja nisam nikad intervjuiso, nikad ništa, znaš samo po nekoj preporuci te ljudi zovu, ajde ovaj, ajde ono, pojavili su se neki jako zanimljivi projekti, ono ja sam to radio nekad sam, nekad unajmim neke ljude, Nekad mi ljudi zove da budem ono team lead bukvalno, nekad product owner, nekad čak I product manager koji je kao usputni dizajner.

Stefan:

Što mislim ja, mislim da su svi product designeri malo i product manageri generalno. I ne znam, to isto neko vreme trajalo I onda sam samo odjednom bio kao ok, opet mnogo menjam kontekst, onda pogotovo ako uzmem i više od jednog projekta u isto vreme, znaš i tako dalje, kao voleo bih nešto ili neki dugaček kontrakt ili ne znam, možda bih se opet zaposlio tamo, ovamo. Ja sam onako stidljivo krenuo i sad to je možda zanimljivo ljudima generalno da ono, kako se to kaže, put yourself out there. Onda sam bukvalno posle godina i godina nemanja tog nekog portfolio sajta, radova, nešto što bi mi predstavilo, napravio to i to sam napravio kao prijavu za neki posao koji mi je bio interesantan, jedini koji mi je bio interesantan u tom trenutku. Tebi sam slavao koliko se sećam i tu prijavu i tu mi je Dragan rekao kao vidi ovo ti je bomba, ovo ti je super, ovo dole ti je smeće, to izbaci, znaš, ja bih bukvalo sam ga samo poslušao, uradio tih par stvari, oni se odlučili za nekog drugog, ja kao ok, ja ostao sam sa tom prijavom i sa svim tim svojim radovima u nazad i kao ok, kad pogledaš, ok, ove nešto možda ipak zna, kad vidiš šta je portfolio, I Njega sam samo ono, kao, pretvorio u svoj lični sajt.

Stefan:

I bilo je nešto na Twitteru, ne znam koji je akaunt, mislim da je Figmin zvanični akaunt bio u fozonu kao e, okačite svoj portfolio, kao šta god.

Dragan:

Vidao sam to.

Stefan:

Da, I

Stefan:

ja kao samo okačim link, ništa, bez komentara, bez ničega I krenu na DM da me ovaj... Bam, bam, bam. Da, da, daj da pričamo, ajde ovaj do ono isto. Meni se to bilo jako naporno I zamorno, jako nisam intervjuisao nikada.

Arsenije:

Ma da,

Arsenije:

ma da, brate kao zaš

Stefan:

Jeste, zato što kao, kako, onda sad jednom treba da vidim kao s kim želim da pričam, koje možete, koje metrike da gledam, znaš, šta mi je

Dragan:

Kako da kvalifikuješ.

Stefan:

Tako je, da, da, koje bi ja, upravo to. I onda sam napravio, ono, prvo sam samo random pričao, ko, okej, zanimljivo mi je, generično dan danas mi je zanimljivo da upoznajem ljudi, ne biti da ćemo da radimo ili neko I rade neke super stvari I kao onda sam napravio sebi neki mini framework posle par tih intervjua gde mi je sve bilo kao bez veze, kao ok, vidi samo prva stvar, koji je space u kom oni operišu, da li je to meni zanimljivo, znaš kao ne znam, bilo je tu kripto ovoga onoga, što mi je

Stefan:

ono ne znam, I finance ono klasičan, što mi nije bilo toliko zanimljivo. Druga stvar, šta je ta pozicija, šta entailuje, ono, pošto neke stvari su tu meni zanimljivije od drugih. Ja meni je mnogo zanimljivije ono od nula do jedan kao nema ništa i da napravimo nešto, nego kao aj da ne znam povećamo conversion rate ovog zadnjeg cohort-a i da ne znam šta. I treća stvar, okej, ovaj finansijska slika kako bi to sve izgledalo i ono četvrto koji ne može da oceni šta, da to je kakav je tim, mislim, u kojem svetu ćeš da provodiš svo to vreme I to je onako...

Dragan:

Jel to u suštini kao normalno je očekivati da nećeš dobiti uvid u tim kad intervjujuš? To je normalno?

Stefan:

Pa zavisi, da, zavisi od kompanije do kompanije. Ove neke velike, gde sam ja bukvalno prekinuo intervjuje proces jer je bio mnogo naporan, oni imaju taj moment, sad lupam, ne znam, Microsoft kad zapošljava, to traje, ono, pola godine, bukvalno, znaš, ti je ono, gomila rundi i svega, i onda neko vreme radiš sa tim timom, da oni vide kakav si ti, da ti vidiš kakvi su oni i tako dalje, ali to je, opet kažem, velike kompanije koji imaju proces razrađen, ti kad

Stefan:

dođeš u neki early stage startup koji su se ono tak ljudi skupili, nema se vremena za to jednostavno za to većina mora da se okocka, po mom.

Arsenije:

Da, ali imaš priliku da upoznaš osnivača, da sadneš njima, da popričaš i to jeste negda praksa. Mislim, ja znam da recimo, ne znam, do 50 ili do 100 ljudi osnivači uglavnom gledaju da budu na svim intervjuima, da znaju u kojim dolazi. Jeste, jeste. To je neka da kaže mantra generalno što ljudi, praktikuju

Stefan:

Al to ti je ono, znaš, kao to ti je prvi deit, znaš, ili drugi dejt. Jeste. Kao to je sve cool i tu može da bude u fazunu strava i onda kao nastavite i kao ovo osoba je psihotična, nije cool. Tako da, da možeš da saznaš dosta, zavisi i tu ima čitava nauka, ono šta ćeš da ih pitaš, u koje ćeš ti njih situacije da staviš, ali to je sad neku drugu.

Dragan:

I ti to je skill.

Stefan:

Da, to je skill za sebe. Mislim, ono, i kao i sve u životu, što više radiš tu neku stvar, bolje ćeš. Znaš, kao ako hoćeš dobro da intervjuješ, kao samo uradi gomilu intervjua. I da se na kratko samo vratimo, jedan od tih Twitter DM-ova, ono koji su mi slajdinovali, je bio u fazonu kao, e mi radimo neku education tech platformu i to mi je samo, to mi je odmah bilo zanimljivo instant, zbog, opet sam pričao o ovoj prethodnoj priču, imam taj neki moment gde, ono, učenje, podučavanje, deljanje znanja i tako dalje, to mi ono i dalje još od dana Dizajn Zone i svega toga, znaš, kao bukvalno stalno želim da delim sve što znam bez pitanja i ništa, našao se sa njima, baš kao što ti kažeš, tu su ono, co-founderi tu su svi, oni tek kreću, nisu dobili ni funding ni ništa, za razliku od svih drugih kojih sam pričao, ali oni se sad meni jako svideli.

Arsenije:

Da, da, to što nećemo da imamo parice i platu, ma nema veze, pro bono, kada, da, da, to je to.

Stefan:

Malo, ovaj, I onda smo kao krenuli, ovaj, kao, kako bi to rekao, consulting agreement I dalje, sa mogućnošću, da, ako oni dobiju funding, kao što su očekivali. Mislim, mislim da tamo ljudi ipak koji očekuju dobiti fundinga uvek I dobiju, to je jednostavno...

Dragan:

A ameri su u pitanju?

Stefan:

Ameri su, da, da, da. I...

Dragan:

Zato što je venture capital u Evropi funkcioniše potpuno drugačije.

Stefan:

Da, da, da, naravno, naravno.

Dragan:

U Evropi venture capital uglavnom dolazi tipa od bankara i

Stefan:

tako je. I, znaš,

Dragan:

kao ljudi koji uglavnom rade sa finansijama ili tako nešto i onda to oblikuje start-upaški ekosistem potpuno drugačije.

Stefan:

Jeste. I često ne bude venture, mislim samo reči venture to je neki venture koji se upuštaš, često je to u Evropi ono malo sigurnije, manje, znaš kao ne u fazunu, ajde da okockamo se na ovih gomin firmi, jedna će da prođe I tako dalje, ovde je ipak ajde da imamo biznis plan, znaš I tako neke stvari.

Dragan:

Jest, old school je

Dragan:

malo I

Dragan:

dalje Evropa nasprem Amerike.

Stefan:

Mislim ovde je bilo super interesantno, meni je bilo interesantno da učestujem u celom tom procesu pravljenja pitch deka i uobličavanja te poruke, pozišninga i svega, ali dalje ostaje činjenica da su ti ljudi, ko founderi kompanije, dobili funding pre revenue, pre users, pre bilo šta.

Stefan:

Pre-revenue, pre-users, pre-bilo šta. Znači oni ništa nisu imali, sem mojih nekih prototipa, gluposti, animacija i tog pitch decka, ali su imali track record. To su sve rani employees Coursera-e, to su ljudi sa Stanforda, MIT-a I tako dalje I jednostavno...

Dragan:

Pedigre

Stefan:

Tako je, tako je. Mislim da to dosta znači.

Arsenije:

To je, to je užasno bitno i sad dve stvari su se tu desile. Znači desila se i pandemija koja je malo otvorila sad. Gomila nekih firmi koje su bile na glasu su odjednom zviznule, mislim izbrdo, a gimela nekih novih je krenula da raste, da, što se kaže, trajvuje. Kako je to izraz? To je da napreduje, da cveta.

Arsenije:

Cveta. Cveta, da. I onda su sami investitori malo se, bile mala trzavica, ali su bili u fazou, ok, ovo je nova situacija i kao idemo sad i to je to. Tako da su se čak i oni malo otvorili i ka evropskim startupima i tako dalje. I jedna od stvari na koju oni mogu zapravo, jer kao sad ne znaš šta može da se desi za godinu, dve, a jedino što imaš jeste kakav je tim i ko čini taj tim.

Arsenije:

Tako da mislim da je to, to su dve situacije, to i nama se to u Orgnostic-u isto desilo, da je bilo super za nas jer kao pre pandemije veliko je pitanje da li bi neko iz Silicon Valleya bio spreman da investira u firmu koja u tom trenutku ima neki proizvod, ima nešto ali kao da ovaj mislim

Stefan:

I sad trenutno dok ovo snimamo se dešava zaniljiv momenat tu celom tom venture capital svetu gde evaluacije su se dosta, dosta smanjile, tu su kao možda smo pred recesijom, inflacija ubija, pao je tech stock maksimalno

Dragan:

Da, ne razbacavaju se više lova.

Stefan:

Tako je, I onda je to isto interesantan moment, kao I pandemija, kada je, nešto si rekao, nekako se probistri, znaš, sve to, bukvalno ok, neke firme nažalost odu, nestanu,

Dragan:

I to je prirodna selekcija do nekle.

Stefan:

Da. Tako da nema više toliko, bilo je ono gomilu, gomilu novca tog u igri, koji je išao svuda i svakog. Sad ipak i dalje ga ima dosta, ali ipak malo više su obazrivi i gledaju šta i kako, tako da nije ista, u stvari potpuno različita je situacija sada I pre dve godine i pre pet godina pre pandemije.

Stefan:

To je interesantno.

Dragan:

E, Stefo, jedno pitanje samo klizeći, zato što hoću da se naslonim na ovo baš što si pričao. Po tvojoj mišljenju, da li se nekom, ko nikad nije radio u startupu, a hoće da radi za startup. Da li se isplati lična investicija u to da nauči finansijsku stranu kako startupi funkcionišu? Dakle, da se edukuje o tome odakle pare startupima koji još uvek nemaju proizvod, dakle kako se fundiraju. Kako funkcionišu deonice, pošto će im verovatno neko ponuditi te deonice.

Dragan:

I da li si ti uopšte ulazio, da li sebe smatraš da imaš to znanje i koliko vam je potrebno?

Stefan:

Da, da, da. To je super pitanje. To je super pitanje. Mislim, ja sam se našao pred tim, onom momentom gde kao dobijam neku ponudu sa nekim stok opcijama koje se zovu... Nije ni bitno.

Stefan:

Zovu se ovako, imaš ove druge koje se zovu ovako drugačije. I onda je to čitava, ima tu dva dela. Ima sad taj jedan deo gde je to bitno za tebe lično, u smislu u kakvu se tu financijsku kombinaciju upuštaš, šta to znači za porez, koja je varijanta sa, ne znam, sa Srbijom, sa capitalim gains, sa ovim, sa onim.

Dragan:

Bukvalno to, kako ti iz Srbije dobijaš neke tamo akcije ili opcije u nekoj tamo firmi preko.

Stefan:

Ono što ću ti reći je da je mnogo lako dobiti opcije u smislu, u nekom legalnom smislu, ajde da tako kažemo, ti čak ne moraš da budeš ni zaposlen, ne možeš da budeš ništa da bi dobio stock options, tako da ima gomila ljudi koji iz Srbije rade kao kontraktori, a zapravo su full time employees i imaju akcije. Sad mogu da potrošim puno vremena da ulazim u detalje, ali definitivno mislim da je vredno i sad ako nekoga zanima možda me kontaktira da objasnim kako je to kod mene išlo. Definitivno mislim da je vredno videti šta radiš, kako radiš, koliko akcija dobijaš, da napraviš taj balans. Znaš uvijek imaš moment da da li hoćeš veću platu ili veći procenat. Ti moraš da napraviš sam sa sobom tu procenu gde će ta kompanija da bude I moraš da znaš da taj kako kaže ono, liquidation event ili prodaja firme ili izlazak na IPO je negde daleko u budućnosti sigurno, znaš.

Stefan:

I to ti je, mislim, to je ono, to je I dalje loto tiket, da se razumemo, samo kad pogledaš čisto statistiku, znaš, svega toga zajedno, ali taj loto tiket nekako nije čist loto tiket zato što ti dosta utičeš, imaš kao...

Dragan:

Imaš malo kontrole.

Stefan:

Da, da,

Stefan:

kao neki, ono, founding designer pogotovo, malo utičeš na tu svoju sudbinu da ta i povećaš šanse tom loto etiketu, znaš. I u tom smislu je zanimljivo, ali ono, savet je svima da ne idu ispod neke plate, ovo je sad samo na osnovu toga kao što ćeš dobiti neke gomilu stock opcija. To je jedan deo priče, ne znam jel ti to dovoljno.

Dragan:

Da, da, da.

Stefan:

A drugi deo priče, zašto treba to sve da se zna, ono oko samog fundinga, rundi ovog onoga, je zato što će to definitivno uticati na ono što ti radiš day to day, na razne pivote.

Arsenije:

Na nivo stresa.

Stefan:

Na nivo stresa, na prioritete itd. I ti zapravo, znaš, imaš taj moment da kao ako znaš da ti sledi ono series A, malo se optimizuješ na neke druge metrike nego one koje si imao u startu kad si tražio product market fit i slične stvari. To je jednostavno mislim da stvarno mora da se zna, da nije ono kao e ok samo idemo radimo šta god, ono bukvalno moraš da znaš. I zapravo mislim da dobri startup i dobre kompanije, kao nadam se što je ova za koju ja radim, oni imaju te momente gde oni nama ne znam investor updates, oni nam svima pišu prema što pošalju, kad pošalju govore nam ono kakva je strategija dalje za ono šta ćemo da radimo u kom kvartalu I tako dalje I tako dalje.

Dragan:

Dakle vi ste kao zaposleni i ako niste članovi tog kao osnivačkog tima, vi zapravo ste izloženi svim tim kretanjima i mehanizmima koji funkcionišu iza te mašine koja je taj start-up.

Stefan:

Da, i to bukvalno do detalja, znaš kako je, pričali smo sad sa Sarom iz Sekvoje, šta god, kao ventures, i kao rekla je mi to i to. Kao big deal je. Da, da, da, kao baš smo do detalja ekspozovani tome, ništa se nečuro. Ne znam da je to praksa, generalno.

Arsenije:

Da, kao svakog meseca, znaš ono, dolazi javljaj, kao e, imamo li još toliko I toliko banci, toliko...

Stefan:

Runway. To imamo, da.

Arsenije:

I to je, I to je sad s jedne strane jako dobro, zato što neko se zaista, neko tebe zaista gleda kao, mislim, ravnopravnog člana tima, jer ono šta je važno, važno je da ti tu stekneš koliko je zapravo težina tebi na tom poslu, a s druge strane može da bude veoma neprijatno jer kao aha mi imamo još godinu, znači ako se ništa ne promeni i ako ne znam ne imamo sad neke customere ili ne dobijemo novu investiciju, mi imamo još u godinu dana, znači ova firma još funkcionira još u godinu dana i nakon godinu dana ja moram da nađem drugi posao.

Stefan:

Upravo to.

Arsenije:

Tako da ovaj to je, bar je to iz mog iskustva što je dvosmerno.

Dragan:

Ne, ne, to je,

Stefan:

mislim da je to stalno da tako. To je ono high risk high reward situacija uvek u startupima I to je...

Dragan:

I zato ljudi pre svega treba budu svesni kada I ako se odluče da...

Arsenije:

Ja mislim da toga kod nas još, ne znam koliko je to osvešćeno, ono što sam ja negde iz svog iskusta video, sad neću kažem velika većina, ali pola ljudi su u fazonu ne treba meni te opcije, to daj ti meni veću platicu, meni je to bitno i kao ovo je što se druge strane ti sad za ne znam ono tri godine možeš da imaš cvonjak kao nula, a možeš da imaš ono novi Porsche recimo.

Stefan:

Da, da.

Arsenije:

Ovo je

Stefan:

tako da...

Arsenije:

Ako da,

Stefan:

ako te zanima novi Porsche.

Arsenije:

Recimo, mislim, ne znam, sto hiljada ili deset ili petsto hiljada. Mislim, zaista ono nikad se ono ne zna.

Stefan:

Mislim u svakom slučaju ima taj ono klif od godinu dana koji mislim da ono šta god uzmeš izdržećeš gde god da si godinu dana I da jednostavno to ti isto neki, ajde da kažemo, lottery tiket koji možeš ono i kao, kada posle toga, okej, uvek imaš to da stoji tu i možda neće biti nagrada kao da si ostao, ali jednostavno treba napraviti balans, znači ne ići ispod tog nekog standarda ili minimuma koji si zacrtao, ali takođe ne treba skoro otpisati, pogotovo ako prepoznaš da je tim... Mislim, evo konkretno, sad posle nekog vremena, sad to je teško odmah shvatiti, ali posle nekog vremena, meni se bar čini, naravno možda grešim, ali čini mi se da tim sa kojim ja radim, kao šta god se desi, gde god da mi pivotujemo, ako ova naša ideja nije cool, da će oni nekako da se okrenu prilagode i da će ultimativno napraviti uspešan biznis, u najmanju ruku sebe. Business, u najmanju ruku. Uspešan biznis nije dovoljno za metrike investitora, nije ni blizu dovoljno. Ne zanima ih uspešan biznis, zanima ih value neki od milijardu pa nadalje.

Dragan:

Njih ne zanima, oćeš da kažeš, održiv, zdrav, profitabilan biznis. Njih zanima 10x, 100x, 1000x.

Stefan:

Tako je, da. Mislim da, to je ono, verovatno, hiljadu puta ispričana priča, ali mislim to je, znaš, oni radete betove na velikom broju, lupam 90 start-upa failuje.

Dragan:

I upravo zato je drugačiji fazon je raditi za venture backed startup i za bootstrapped startup.

Stefan:

Potpuno.

Dragan:

Potpuno druga dinamika firme, odnosno organizacije. Ovi se fokusiraju na ove brojke koje pomeraju tamo neke iglice za investitore, a ovi su ne znam, kandžama grebu da postanu profitabilni, odnosno održivi.

Arsenije:

Gledaš šta ti je sledeća stvar u pajplanu, no ovde imaš prostor da eksperimentiš sa deset stvari.

Dragan:

Ovdee ti neko kaže nemoj da se brineš o profitabilnosti, ja joj ti prdo love, samo napravi, probaj da provališ šta treba da napraviš ili kako to treba da napraviš.

Stefan:

I onda, kako bih rekao, to sve utiče na tvoje odluke, sad da se spustimo na nivo onoga što ja radim i product designe-a generalno.

Arsenije:

E to sam hteo sad da izviniš da ti prekrijem, da malo pređemo u to kao rekao si, pitao si me šta znači start-upaš da pa ovaj da da kao jedini opet si jedini dizajner u firmi tako

Stefan:

jedini

Arsenije:

e tako da

Dragan:

možemo a inače trudimo se da u svakoj epizodi novu reč izmislimo

Stefan:

da da da sistemaš

Dragan:

start-upaš sistemaš, startupaš, kriptaš, embedaš,

Arsenije:

kriptaš, kriptaš nam je omiljeni.

Dragan:

kriptaš nam je omiljeni.

Stefan:

To je to. Okej, kao nastavak ove neke priče o VC kapitalu i svemu u tome i kako to utiče na day to day. Mislim ti imaš tu konkretno kao prvi dizajner, ali mislim i generalno, imaš moment gde ti imaš tu gomilu, gomilu, gomilu sprega koje ti treba nekako, ja ne znam sad to da prevedem, sad Dragane je opet ono aligned incentives, znači poravnate

Dragan:

Inicijative Ne inicijative nego incentive bi se reklo, ali zapravo namere, želje

Stefan:

Poravnate želje, da i tako dalje, gde ti možeš da poravnaš, bukvalno imaš ok, samo mali uvod, znači mi smo edtech startup, nudimo kurseve koji su bolji, drugači i gotivniji od svih drugih, zato što su live, zato što su, odnosno polu live, polu async, traju, imaš ono kohort ljudi koji ne znam četiri nedelje uče nešto, imaš instruktora koji je ono ne znam ML lead u Facebooku, tako da imaš dobar kontent, dobrog instruktora, a ne košta bogaoca kao neki bootcampovi da ti možeš da se platiš ne znam 100.000 eura da i imamo mušterije koji su generalno enterprise oriented I koji žele da Opet ne volim što ulegu stranih reče ali dok žele da upskilluju svoju radnu workforce,

Arsenije:

radnu snagu

Stefan:

I onda ok, i onda kad gledaš to, znači ko tu sve učestvuje u toj nekoj kombinaciji, znači imaš uzere za koje moraš ti to sve da radiš, koji su ono ok, kao najvažniji, gde to sve mora da funkcioniše kako treba, da on zapravo na kraju tog kursa ne samo nauči nešto, nego I uspe to da primeni. Mačka je malo poludela. Druga stvar, imaš te, onda imaš te instruktore, znaš ti za njih moraš da napraviš dobru priču, da oni žele da baš kod tebe dođu da rade to, da imaju dobar interfejs, da to sve jako lako naprave. Imaš operations ljude koji vode to sve, koji uvode ono studente, evo ti ovaj event, evo ti ono. Imaš VC momenta gde ti dok sve to radiš, moraš da razmišljaš u svakom trenutku, ok, kako će ovo da izgleda kada ovo dignemo na 10.000 juzera ili 100.000 juzera po kursu i 200.000 juzera po kursu.

Stefan:

I onda sve te sprege jednostavno utiču na to ono šta je proizvod i onda ja kada sedim i radim, ja ne radim samo kao izolovano konkretno ovaj interfejs, nego sve vreme moraš te sprege jednostavno da imaš u glavi, kao i mnogo ih je, dosta su komplikovne. Imaš i enterprise kompanije koje nam još jedna sprega kao kupaca koji žele da imaju uvidu to šta to njihovi zaposleni uče kod nas i ono kako će rezultat biti toga, da li je ok da oni to plaćaju. Imaš pomenut, unit economics, moraš da vidiš da se to, da to ima smisla na nekom nivou, da se zapravo isplati. Ne mora sada da se isplati, ali kada krene, kada to sve mora da ima smisla jednostavno. I onda sve te stvari su onako vukute na sve strane, ti moraš da jednostavno ih...

Arsenije:

A opet imaš nedelju dana da nešto isporučiš i kao trebaš da razmišljaš aha da li ću da se upucam u nogu za ono tri meseci.

Stefan:

Down to line, tako je, tako je, jeste, da. Tako da, da je lako, nije. Da je zanimljivo, mnogo je zanimljivo, kome se to dopada, meni se lično dopada. Ali nije jednostavno taj neki early stage product design, nije, nije ono kao ja sad sednem, dobijem neki zadatak i ja tu kao nešto uradim, neki feature ili možda čak I ono produkt, nego je bukvalno znaš kao, stakeholderi, gde šta kako, uzmi sve to, smučkaj i izbaci najbolje iz svega toga.

Arsenije:

Šta ti je tu najveća frustracija?

Stefan:

Najveća frustracija, pa neću da kažem frustracija, ali teško je kada se zaletiš u jednom smeru i dođe neki izneradni zaokret na primer, ne znam, konkretno sada. Mi smo sve vreme imali te kurseve koje prodajemo kao dođeš i kupiš kurs I to je to, završio si. Odjednom imamo direktivu da pređemo na subscription based, jer ultimativno to je bio cilj

Stefan:

I to je bio cilj nešto za kasnije, ali to je stiglo mnogo ranije. Kao ok, iz nekih razloga, strategiških I tako dalje.

Dragan:

Pa hoće predvidiv priliv novca.

Stefan:

Jeste, ali to je bilo neminovno da se desi kao tad, ali kao iz strategiških razloga hoćemo sada to da uredimo. I onda znaš kao sve stvari koje si ti, svaki tvoj user flow, sve živo, znači sve bukvalno onako zgužvaš i baciš i kažeš kao okaj, ajmo sad ponovo I to je, neću da kažem da je frustrirajuće I to je na neki način zanimljivo, ali da je izazavno, definitivno jeste, kao veliki izazav.

Dragan:

Ali to je, to može da bude i zapravo dobra stvar, zato što ti omogući da se fokusiraš na nešto novo. Jer kad ti radiš na proizvodu, retko kad imaš privilegiju da kreneš iz početka.

Stefan:

Da.

Dragan:

Ti uvek vučeš neki prtljag I teret, odnosno da ne kažem dug, jer ima I toga. Ali retko kad ti dobiješ ono blank slate I kao aj sad spiči ga.

Arsenije:

Mislim da te, da te u najepo, ajde govorim iz svog ličnog primera, jeste da te ojača da ubijaš to. Znači ojača te da, da ja sam investirao, krenuo sam iz početka, napravio sam onako kako mislim da treba i za dva meseca evo ga razlog zašto ovo nije dobro. Ne može niko da mi ospori kakav god bio to ono ne znam flow i design i šta god. Flow i dizajn I šta god, ne samo ako korisnik ne kapira, ne nego mi hoćemo novu strategiju, mi hoćemo potpuno nešto novo da pravimo, ja ovo moram da ubijem. I onda ti jednostavno u sledeći projekat ne ulaziš, ulaziš opet sa istim entuzijazmom, ali uvek razmišljaš o tome da kao da ovo može nikada ne vidi svetlo s dana ili da vidi na dva meseca i da ga zveknemo zato što nam je ne znam skupo.

Dragan:

I zapravo te malo iskali kao dizajnera baš za to što je Arsenije rekao. Absolutno. Znaš kao brate možda ćemo ovo morati

Dragan:

da bacimo, ovo morati da bacimo I onda se ti, investiraš se ti,

Dragan:

ti hoćeš da to uvek bude najbolje.

Arsenije:

Tako je, tako je.

Dragan:

Ali nisi u fazonu, hoću da se držim ovoga iI hoću da izguram ovo po svaku cenu, zato što sam ja spičio ne znam koliko vremena.

Arsenije:

Jesto. E Mislim da je to važno da negde ljudi koji kao, znaš, svi su u fazonu da ja hoću da radim nešto, hoću da radim nešto od početka i hoću da ne znam imam pristup koristnicima, što ti imaš u early stage startupu, imaš pristup koristnicima jer svaku customera znaš bukvalno u glavu, imaš sa njima kontakt i tako dalje, ali mislim da postoji ta jedna spona gde kao aha ali ovo što ti dizajniraš ne znači da će da bude kao to to i možda ćeš za godinu dana tek da nabodeš ono flow u koje je jer product market fit i sve to. Ima, ima taj

Stefan:

moment gde, mislim ja sam patio od toga, verujem da smo svi patili od toga, I to što pre ljudi izbace to bolje, to ona znaš kao da si zaljubljen u svoj dizajn, u svoje rešenja I tako dalje. Znači to bukvalno treba da bude kao ono papir koji si znaš ono kao završio, podsepao, bacio.

Dragan:

Efemeralija. Tako je. Sve što dizajner proizvede u, što nije sam živ proizvod, je efemeralno.

Stefan:

I to mora da se, da, to bukvalno ne znam, podvukov bi ono tri puta crvenom linijom, jer mi je prosto, mi je dugo trebalo da to shvatim. A to

Dragan:

je level up moment u tvojom karijernom, profesionalnom razvoju.

Arsenije:

Da, zato što mi, bar ja uvek razmišljam šta će neko od dizajnera mojih kolega da vidi, da pomisli ove sramota, gde zapravo customer i oni ko ti plaća za to mušterija ne primeti. Neće toliko da bude ono aha, dva pixela je gore, dva pixela je dole. Baš sam bio kod Mike, ne znam, pre dva meseca podra za Miku. Pozdrav. Ovaj, pre dva, tri meseca i našto su se veliko imali u kancelariju, on kao, I ja da ti pokažem neki interfis na kome radim, kao da vidiš, evo šta je raj.

Arsenije:

I kao, ali molim te, ono, znaš, malo me srmota ovo, ono. Ja bih kao, brate, daj pokaži. Svi mi imamo taj moment.

Stefan:

Ima, da, da.

Arsenije:

Taj moment kad treba kao, ono, da pokažem nekomu...

Dragan:

Ako treba skinješ gaće, jebate.

Stefan:

Da, da. I to pre

Dragan:

nego što... A dobro,

Arsenije:

šta je tu sramota_

Stefan:

Pre nego što izvadiš telefon da pokažeš, samo kažeš E, ali brate, ovo

Stefan:

je privremeno... Da, da, nisam, da moraš da...

Stefan:

Ne gledaj, ovo je dao dobro, sedam ograda, brate, i kao evo ti kao ovo je kopi, kao isto to su lupili nešto, logo je smeće, ali okej, ne daš po prostora ništa da ti iskomentariš.

Arsenije:

Mislim da si sve objasnio šta radiš, znači rekao si malo aha imaš uvidi u biznis, imaš uvidi u strategiju, imaš uvidi i u sam dizajn i tako dalje, šta su još neki od skilova, to je stavio da kažem skilova, veština koje bi dizajner u takvom kontekstu trebalo da ima, koje je ono baš must have?

Stefan:

Znam, imam neku ono posle godine i godina razmišljenja o tome, jer bukvalno mi je to, uvek se znaš, pitamo kao šta je tačno product dizajn, šta je tačno UX i uvek, znaš, gde su granice, gde je ovo, gde je ono i koje su to veštine koje su tu potrebne. I sad, pored onih, ajde, zaboravimo sad ono, na trenutak design, craft kao takav i tako dalje, I ono, pored nekih soft skill-ova, komunikacije i svega toga očiglednog što treba, Ima jedan moment koji, o kom je Dragan u jednom trundku pričao u jednoj od vaših epizoda, a to je to je ta sposobno... A sa tobom sam pričao I privatno tome, sposobnost da se...

Arsenije:

Družimo se privatno.

Stefan:

Da, družimo se privatno. Ko ne zna, da, da. Možete nas naći u kafeteriji svakog dana. Šalim se.

Stefan:

Ima taj moment prilagođavanja sposobnost da brzo učiš stvari, sposobnost da se snađeš, taj neki, ne znam kako bi ja nazvao, adaptacija, adaptibilnost. Bio je moment ko Arči i ja jedno smo sedeli on mi ispričao jednu potpuno nevezanu anegdotu kako je, ne znam, radio je u jednoj od kompanija za koje radio I bio je moment gde treba da testira kako, ne znam, ono šta je bilo, ono 100 terabajta failova.

Arsenije:

Da, bila je situacija kako recimo aplikacija hendla 5 ili 10 hiljada filova Znači kako se sistem ponaša kada ti uzmeš i uploaduješ 10 hiljada filova Ja sam u tom trenutku, ne znam to je bila 2016. I kao ok koji su trenutno igrači za koji ja znam kojima imam pristup. Imam ne znam Google Drive-u, imam Dropbox-u, imam Microsoft, znam je tad, bio, ja sam seo I ne znam neka Python skripta I izgenerisao sam 5000 failova od pola megabajta ili tako dalje i uz aploudujem i gledam kako se ponaša aplikacija dok se uplovduje, de pukne, šta pukne. Da, test test. Kako ja da dizajniram nešto što znam da će imati, nikad, niko ne može ti objasniti.

Stefan:

To je taj moment, on kad je meni to ispričao, sad ja da na intervjuu čujem da mi neko to kaže, bih bih zanimao, ok, ono, unajmljen si, vidjećemo dalje šta i kako, nije ni bitno, kakvi su ti ono design chops,

Stefan:

Znaš i sve to

Stefan:

Jer je to taj moment kao kritičkog razmišljanja, rešavanja problema gde si, ok, svi smo ono, koristimo taj napredan software I tako dalje I sve to. Ne može niko da me ubedi da ti ne možeš u trenutku kada ti nešto zatreba kao što je bi bile ta Python script da to generiše i to sam video mnogo puta kod kolega koji su najbolji, ja smatram bar za najbolji prodaju dizajnera, da se snalaze jako jako dobro. Znači ne postoji ništa što je kao ono koje je ovo ne znam. Znaš, okej ne znam ali naučiću , provaliću I tako dalje. Imaš taj momenat da ti moraš da učiš, zašto je to učenje bitno, ti da bi bio dobar designer, moraš da imaš I domensko znanje o tome što radiš, to sam absolutno siguran da moraš, tu nema ono kao e, zavisio, ne, bukvalno moraš I u toliko mi je zanimljiviji agencijski pristup i tako dalje, koliko vi vremena utrošite da samo shvatite problem vertikalu i slično.

Stefan:

Sad ne znam, Primera radi, radili smo taj augmented reality rešenja za industrijski trening gde ljudi rade na nekim oil rigovima gde ima gomilu rizika i svega toga i sad mi njima pravimo nešto što je bezbedno da testiraju te njihove procese I kao ok, znaš, ima, uzasam, ne znam, gomilu knjiga, ima ta američka institucija, OSHA se zove, O-S-H-A, gde ono kao pravila bezbednosti ovoga onoga i ti tu znaš, ono šibaš, listaš, ulaziš u problematiku i to je taj ono ne glamurozni deo cele te priče gde nije ono kao ti si ispalio neki super, ne čak ni interfejs, nego super proizvod generalno. Imaš čitav ono, to je samo vrh Hledenog brega, imaš čitav taj onaj neki research iza I ti prosto moraš, a skill koji to sve objedinjuje, da se vratimo na priču, kao veština, je ta mogućnost, sposobnost, želja za učenjem novih stvari, adaptibilnošću i svim tih stvarima koje ti šta god da se ono stavi pred tebe ti ćeš nekako da nađeš način.

Arsenije:

Indusi, Indijici imaju sjajan izraz da to je jugaad ili jugaar, kako god oni to izgovaraju, jako je čudno, ali to je taj moment da ti hakuješ stvari i da se snađeš. Mislim da je svaka nacija koja je, slobodno ću reći, u nekom siromašnom delu sveta ima taj moment da ti nešto sklepaš i da se snađeš i da napraviš. Ovi oni su razvili celu filozofiju iz toga I zapravo dosta inovacija dolazi iz Indije koje su potekle tako. I to je zapravo sjajno da ti uzmeš kao svoj skillseti da koristiš to, da nešto negde ono kao malo sklepaš i da napraviš da radi.

Dragan:

Jer nije poenta da ti napraviš nešto kao što bi neki jako dobar Python programer napravio. Ne, tebi treba nešto samo da ti pomogne da završiš svoj posao.

Arsenije:

Da, ali ne možeš ni da razmišljaš o tome, vidi kako je Drobox uradio, ali kako je Drobox došao dotle. Šta je Droboxov use case? Drobox posle 3000 filova, izbaci porukicu i kaže mi više ne podržamo, meni treba 10. I nije isto, i džaba sad što je Dropbox upeglan i što se sve lepo animira i kao aplauduje, kada ovde ja ne mogu da očekujem lepo animacije oko meni, najosnovnije je ono

Dragan:

stvarn funkcioniše. A najlakši izlaz iz te situacije prečica koju ti recimo u tom slučaju nisi hteo da uzmeš je ono razmišljanje, e oni su veliki igrači, oni su garant uradili istraživanje, ajde uredimo isto što I oni. To je bukvalno najgore što možeš

Stefan:

da znaš.

Dragan:

Jer kao ti ne znaš zašto su oni doneli određeno, ne znaš da li su uradili istraživanje ili su samo hteli da izbace nešto jer je to pomeralo

Arsenije:

na nešto. Možda imaju biznis model da kaže e 3000 fajlova to je to ili imaju neko ograničenje tehničko. Razumiš? Da. Sada ko znaš.

Stefan:

To je jedna od najvećih zamka to što si sad rekao. Mislim ok, market research ima svoje dobre strane i tako dalje, mi to radimo na daily basis, ali šta je point? Poenta je, to sigurno ima i sa klijentima, znaš, neko dođe i kao teke počeo i kao, e ja želim da budem kao Apple. I kao, ok, u kojoj si ti fazi, ti ste ih počeo, a šta je Apple radio kada je počeo? Ništa.

Stefan:

Idi u garažu, sedi I zove HP, kradi delove, napravljaj tranzistore, lemi, znaš ono kao e, ok, onda ćeš biti kao Apple u toj fazi I to je ta zamka što si ti rekao, kao ja sad ću vidjeti kako je Dropbox uradio, ono, teška priča.

Arsenije:

Pa mislim, da. E, volao bih sad, smo nekako prirodno prešli u priču, a to jeste, ta priča je o tom, to je prototyping mindset, jel' tako? To je zapravo to, kako ja testiram i prototypiziram nešto, ali hajde malo da se ovaj... Kakav je tebi ili imaš neki proces rada u start-upu?

Stefan:

Znaš šta, mnogo je...

Arsenije:

Ono, svaki dan, kako ti je?

Stefan:

Znaš, kao imamo gomilu procesa koji se svaki dan menjaju i onda izgubi smisao reći proces Kada non stop imaš različite procese, jer bukvalno Menjaju se uloze svaki dan, menjaju se Menja se tim na kraju krajeva, znaš, zaposlali smo još tri inženjera I onda to više nije Nije to. Ne mogu samo da mu kažem i tamo u produkciji to stoji, moram nešto ipak I da nacrtamo. Tako da Opet, mrzim taj odgovor, zavisi to, ono, dizajnerist tamo. Zavisi od konteksta? Ok, da, zavisi od konteksta, ali pokušamo joj konkretno nešto kaži.

Stefan:

Znači jedna stvar je imamo onako nešto uopšteno, imamo neke tromesečne velike North Star ciljeve koji su razbijani na gomilu dvonedeljnih sprintova i svaki sprint ima nešto na što želimo tada da uradimo i u zavisnosti od toga kakva je ta stvar zavisi i fidelity toga ono što ja radim. Radim. Generalno moj proces izgleda tako što sve, većinu stvari pričam sa jednim od co-foundera koji je I Chief Product Officer, čovek koji je bio product manager svuda i on mi je enormno pomaže u svemu tome. To je onako podcenjena vrednost dobrog product managera.

Stefan:

Sa njim radim te neke vežbe prioritizacije, svega toga, da vidimo što kažu ovi shape up iz

Stefan:

Shape up iz 37Signals, naš radimo taj shaping, šta i kako. I onda taj konkretno, kad uđem u konkretan, šta su ti artefakti koje ja pokazujem, šaljem itd. Opet kažem zavisi, ali generalno gledam da to uvek budu prototypi bilo kojeg fidelity-a. Znači kad pričamo o ne znam wireframe-ovima nije dovoljno da bude wireframe nego treba se proklikće kroz njega i da nije ono lorem ipsum neke gluposti, nego da znamo otprilike u šta gledamo i kako taj flow ovo će da deluje. Nekad ću ja samo da snimim te stvari, da pošeljem ljudima kao e kaj pogledajte ovaj snimak iz Loom-a dok ja komentarišem, nekad će pošaljem kompletan prototip, nekad će to da završi retko, ali nekad će to završi kod korisnika da testiramo.

Stefan:

I generalno sve, ja pokušavam da se setim unazad da li sam išta napravio od kada sam ovde što nije bilo klikabilno, mislim da nisam. Znači bukvalno ti neki, znaš ono kao pre je bilo da uradi brda wireframe-ova pa to neko prolazi kroz neki pdf, tu nikom ništa nije jasno. Mislim da specifikacija I tako dalje to je ono potpuno, potpuno suludo. I imamo tu taj moment kao što pre ispali, što manji prototip o ovoj te neke, nekog user journey-a koji, kroz koji idemo. I sad ima taj još jedan, još jedna kao, ono svi su u fazonu kao, ili pratimo ono design thinking, ono dva, kako se kaže, romba, double diamond u stvari, da, ili pratimo ne znam Google sprint koji u suštini svi zvuče lepo i super u teoriji, ali u praksi mislim ti možda imaš najveše iskustva jer imaš kao najrazličitiji klijente i u praksi to jako, jako redko izgleda kao što je po knjizi.

Stefan:

Te stvari mogu da ti pomogu, da ti daju neke ideje za neku vežbicu, za ovo, za ono, da ti otkriju neke momente, ali generalno ti moraš, kao što sam rekao od ranije, da se prilagodiš, da adaptiraš sve to i onda imamo te momente gde imamo te workshop pozive, da imamo sad razne stakeholvere, imaš ono, svako vuče na svoju stranu, marketing vuče na svoju, ovi na svoju. Ti to treba sve da iznivelišiš, da držiš, da, mislim ja sam vam pisao tome kao predlog za temu, ti treba da dizajniraš taj sastanak kako će da izgleda da bi dobio rezultate iz toga koje možeš posle da iskoristiš. Tako da, nema procesa nego ima gomilu malih procesa koji se menjaju iz

Arsenije:

nekih praksi recimo.

Stefan:

Da, mogu da zoomiram, double klikujem neki ako želiš, ali to je neka to je neka šira slika.

Dragan:

Ono, glavno naravoučenije iz ovoga je da svaki tim dođe do nekog svog načina rada, modus operandi razvije kroz sam rad. Mislim, možeš ti krenuti sa double diamondom, ali ćeš završiti nakon par godina negde skroz drugo i na drugom mestu i rećiš kao e mi sad mi ovako radimo. Mi smo skontali da mi baš i ne moramo da posvetimo ne znam koliko vremena na istraživanju zato što naš tim već jako dobro zna. Upravo to.

Dragan:

O domenu našeg klijenta.

Stefan:

Da, jako su, mislim svaki, svaki proizvod je specifičan i nema toga ono kao opšte, sve to super zvuči u teoriji, ali ja u praksi, ja ukoliko radim, nikad nisam vidio da smo išli kao po knjizi kao ajmo ovih sedam dana da uradimo ovaj Google Venture Sprint i kao dobijamo neke rezultate i kao Dešava se, ali nije praksa i nije norma jer jednostavno Kao što ti kažeš, možda imamo veći research neki urađen od ranije, možda smo pokupili ovo, možda smo ono, možda nam nije sad trenutak da radimo testiranje, nego samo želimo da imamo, da vidimo šta je to u našoj aplikaciji, šta sve postoji, da bi inženjeri znali da napravaju neku procenu koliko će trebati vremena da se nešto napravimo. Opet kažem, gomila, sad inženjeri se zaboravaju u onoj prvoj priči o spregama, znaš.

Stefan:

To je

Stefan:

još jedna sprega, sve što napraviš neko mora da

Dragan:

Napravi? Da, napravi, sve što

Stefan:

napraviš neko mora da napravi, znaš. I onda i tu opet skačem sa teme na temu, ali kao kad se već dotaknemo toga, ja isto čvrsto mislim da bi bilo dobro, pošto većina tih proizvoda koje mi pravimo je tih digitalnih proizvoda, to, znaš, negde na nekom ekranu funkcionište, na nekom digitalnom urađaju postoji neki programski kod iza toga, postoji verovatno neka baza podataka i neki state management i bilo bi korisno, ne mora odmah i ne mora u prvih ne znam koliko godina karijere, šta god, ali generalno ultimativno bi bilo korisno da ti znaš šta se tu dešava ispod haube. Na nekom nivou gde, znaš ono kao ne znam, dizajner, lupam enterijera, automobila, znaš, on nije se ono mene zanima motor i šta se, ne, absolutno ga zanima motor. On zanima ga zato što mora da zna kakav će interfis ovde biti jer kao, znaš, šta se dešava kad meni još prebacim vamo, prebacim tamo, šta se dešava u motoru, on absolutno to mora da zna. Mislim, na tom analogiju bi bilo dobro da svi znamo šta se s tim nulama i jedinicama dešava, gde one idu, kako idu i ta neka computer science pismenost mislim da je užasno, užasno korisna, meni je bar koristila jako, jako puno I da će ono, možda ima neke situacije gde kao ok praviš neki proizvod gde to nije toliko bitno, ali ultimativno u 90% situacija će ti biti bitno i ima jedan, sad dok mogu nešto da ispromovišem u ovom trenutku je CS50 kurs sa Harvarda, oni su to potpuno free, oni izbacili update-u ga svake godine, znači kogod ode može da ode na YouTube kuce CS50 i samo isprati bukvalno od početka do kraja, on kreće od algoritama kako šta, bukvalno da znaš šta se gde dešava.

Stefan:

Eto, to bi preporučio svakom aspiring, a i product designeru koji je možda već, koji nije, koji nije u tome.

Arsenije:

To je sve jedno što si rekao jer John Mayeda pozor za Johna. Pozor za Johna.

Stefan:

To je legendica.

Arsenije:

Legendica, najveća.

Dragan:

Over simplicity knjiga koju svako...

Arsenije:

E, ja nisam čito... Nisam čitao? Ne, zapravo nisam čito nijednu njegovu knjigu, ali pratim ga fazon deset godina, a znam on je napisao 5-6 knjiga tonu. Ima jedan taj termin koji on baš zagovora to je taj kao computational design i to je ono sa čime se mi... I on kaže Kao medium je drugačiji, znači ne možeš da gledaš aha kao došli smo ne znam iz dizajniranja postera i kao interfejsa nekih da kažeš simplističnih gde kao http website koji ima pet stranica.

Arsenije:

Tebi je sad medium drugačiji, ti moraš, ne smiješ da ostaneš na površini, moraš da znaš šta funkcionira, upravo o čemu se govori, kako to radi u pozadini. A je uvek, znači ja sa druge strane uvek kažem da je to ono prljavi deo product designa, ali zapravo nije, to je najzanimljiviji deo. Bukvalno. Jer ti neki od najkomplikovanijih featurea na kojima sam radio su ono kao kako se to zove, ledeni breg gde na vrhu, kao ono što viri iznad površine mora, jeste samo jedna trunka ili jedno dugme, a u pozadini se dešava tona stvari koja zapravo čini UX ili šta god. Da.

Arsenije:

Šta god. Tako da mislim da je to triki da se to olako nekako zaboravi. To kao aha, moram da znam šta je baza ili moram da znam šta su nam tehničke mogućnosti, šta možemo sad, šta ćemo moći za šest meseci, zašto idemo u tom pravcu, a ne u nekom drugom.

Stefan:

Pazi, to je, I sad ono, da kontriniram sam sebi, to je takođe mač sa dve oštrice, generalno, sad kad si ovo rekao da znam šta može, ba zašto može ovo, isto jedan od tih level up momenta koji si ti spomenuo, se meni lično bar desio kad sam shvatio da da sam previše ograničen s stvarima koje znam. Zato imaš one kao mindset početnika koji dođe i kao nema pojma kako što funkcioniš I nekada u bode naša neka strava rešenja jer nema taj teret znanja o tome kako stvari funkcionišu i u sve ovo što sam rekao bih stavio jedan ono momeno da je kao pazite se I znaš kako ne znam zamisliš kako da naprišiš neki feature i kao ok šta možemo na telefonu, kažeš ok zamisli da ti praviš I telefon, da nije bitan uređaj, da ti znaš tamo-ovamo, e onda ga suzi na, onda ti koristi ovo znanje, ovo tehničko znanje, e onda ga suzi na ono što je moguće, jer tako najveća I najbolja inovacija ide i se pojavljuje, tako da čisto eto da...

Dragan:

Sličan pristup možeš da imaš I kada... onaj kao Henry Ford...

Stefan:

Brže konjevi...

Dragan:

Da, da sam slušao ljude šta im trebao, oni bi rekli brže konje. Ali to je to udaljavanje od problema toliko da ne uzimaš obzirnih pretpostavki nekih, nego jednostavno od nule kreneš da provališ šta može da bude rešenja. Znaš, to je isto taj de-coupling od svega što znaš.

Stefan:

To je sad ono kao isto ta brži konji kao tema za jednu celu epizodu oko user feedbacka I svega toga, ali je...

Arsenije:

Mislim da je baš u ovoj knjizi... Spomenuli smo knjigu dok smo, prema što smo, kad si došao, prema što smo počeli snimati Creativity Inc. I tu postoji jedan moment gde postoji taj kao brain trust. Brain trust je neki tim koji ti služi samo da ti daje najkreativnije rešenje. Znači oni ne rade ništa drugo nego oni ti daju, ti napraviš nešto, oni prave filmove, a nije bitno, prototip, I oni ti daju samo najkreativnije rešenje.

Arsenije:

Iako ti nikada ne možeš to da napraviš, ne postoji tehnologija, nije važno šta, oni ti daju najkreativnije rešenje. Mislim da je važno da ti izmeste iz toga jer si ti stalno u rovu i stalno si u tome aha, Pera ne može da mi napravi to u bazi kako ću ja sad to da zaobiđem, a zapravo možda je rešenje negde između.

Dragan:

Ali i to postave da neko je neku referentnu tačku. Jeste, jeste.

Arsenije:

Što ne mora značiti da je ispravno rešenje ili da je najbolje rešenje. Ili će korisnicima biti najbolje rešenje. Pazi, jel gledaš HGTV? Jel Gleda neko od vas HGTV?

Dragan:

To je neki kanal na...

Arsenije:

Boomer. Čekaj,

Stefan:

šta beše to? YouTube?

Dragan:

Prave... Ne,

Arsenije:

bre, televizija.

Stefan:

Televiziju nisam

Arsenije:

gledao baš dugo. Prave televizije.

Stefan:

Mislim, Arči ovde ni nema teve.

Dragan:

Ne, čekaj. Pazio, znači, kanal je o tome kako nekretnine neki prodaju neke uređuje u kući, nemojte. Takav boomer je. Boomer, boomer. Da, to je meni, ono, terapija.

Dragan:

Ima neka emisija koja se zove What Would Lil' John Do? Lil' John je neki reper kojeg su doveli tu kao indijanca nekog.

Stefan:

Legenda Juga, ali nema veze.

Dragan:

Da, da, da. Ja te sad pričam kao u kontekstu našeg podcasta, ne znam ljudi koji je Lil Jon. Uglavnom, on je lik koji ga dovedu na gajbu da priča sa ljudima i kao šta da uradimo sa ovim podrumom. I Lil Jon dođe i kaže spustićemo pod. Znaš, izbacuje neke ludačke totalno ideje.

Arsenije:

Čekaj, on je I arhitekta? Ma kakvi oni...

Stefan:

On je Lil Jon.

Dragan:

On je Lil Jon, brate, razumeš. Dođe sa naočarama...

Arsenije:

Čekaj, to ne sadreduje me, li? O klub

Dragan:

zaje došao.

Arsenije:

A, znam ko je ortak, da, da, ok.

Dragan:

I izvaljuju je ludačke neke ideje, koje naravno nikad se ne urade, ali tim ljudima daju neku referentnu tačku šta sve mogu da čačnu i za koje pare i šta je zapravo realno uraditi. Razumeš? I to ti je ta analogija. Svaka firma treba ima jednog Lil' Jona da kaže, brate, možemo ne znam šta da izmislimo, telefon ponovo ili ne znam, lebdeći auto i to sad menja dinamiku. Kako god bismo

Arsenije:

ozučali, bitno je da Lil' Jona ne bude CEO, da ne bude neko koji upravi, nego da bude nezavisno telo. Znači neko ko ga ti samo, ko ne pravi, nije u rovu, ne zna strategije, ne zanima ga ništa. Znači njega ne zanima, ali ti imaš ono 500 dolara na računu.

Dragan:

Samo na bolje reše. Neko moguće reše.

Arsenije:

I on dođe I kaže imaš 500 dolara ok, a ovo će te košta samo 100 hiljada ali brate, biće strah da ovdje. E to je, mislim da je ovaj kod

Stefan:

za celu sezonu bukvalno svaka firma tradi ima jednog Lil Jona

Arsenije:

jednog Lil Jona. Da stavite

Stefan:

na home page onog header H1 tako.

Arsenije:

Pozdrav za Lil Jona. Pozdrav za Lil Jona. Možda ovaj jednom se javi. E, volao bih da pređemo na još jedan segment koji mi ovde stoji u crticima, ja se sad izvinjavam što ovako vodim program ti si profi brate možemo još malo Lil Jonu ako hoćemo da posvetimo ovo. Mi se spredamo baja Letterman ovde sa pitanjima nas gađa.

Arsenije:

Ajde, slušam. E pa, najavio sam te da si se bavio nekim jako naprednim tehnologijama i sad smo govorili o tehnologiji i tako dalje. Ajde, možeš malo da nam ispičaš malo više oko AR-a, ne znam da li si radio VR, te neke stvari. Mislim da je to i ti si zapravo u nekom trenutku ko je to sve bilo u začetku. Meni si to pričao, voleo bih da to podeliš sa svetom.

Stefan:

Da, da, da. Pa znaš šta, evo gledam dok slušam tvoje pitanje, razmišljam na koji način da pričam u tom, jer kao niko mi nije zanimljivo sad da ja izlistam šta sam, kako sam radio, a šta bi bilo zanimljivo...

Arsenije:

Nemoj biti skroman previše, slobono ovo se opusti. Ne, ne,

Stefan:

ne, ljudi slušaju, znaš, hoće da nauče nešto, da čuje nešto zanimljivo I u fazonu sam, ok, o sve što sam pričao, o učenju adaptibilnosti, ovome, onome, tu se u tom momentu najviše pokazalo. Situaciju da ne znam to je jedan od prvih AR proizvoda, znači Google je u sradnje sa, zaboravio sam sa dal Motorola, to što nije ni bitno, neko je sa nekim hardware, to je pre onih Google telefona koji su izašli sa nekim hardwareskom kompanijom, napravili su taj neki projekat se zvao Google Tango i oni su imali taj prvi neki AR koji skenira tvoje, skeniraš okruženje i postavljaš stvari po okruženju koje su 3D i tako dalje i ti onda kao uperiš telefon i vidiš na zidu sliku koja nije tu sada, da uprostimo, AR za ljude sa jeftinim ulaznicama.

Arsenije:

Ono što je IKEA danas, jel' tako?

Stefan:

Tako je IKEA Place, da,

Arsenije:

tako je.

Stefan:

I onda si u situaciji gde kao ne postoji neka kao double diamond, kakvi bre, ne postoji ništa da ti možeš da uhvatiš i pogledaš kako se ovo radi. Inače, znači to je ono kao jedan od prvih si koji to radi. Ne kao u svetu, sigurno je to nekako nekad ranije radio u nekim drugim kontekstima, ali konkretno u ovom niko nije i onda znaš ono, snalaziš se kao...

Dragan:

Ti pišeš knjigu.

Stefan:

Otprilike, da, da. Mislim meni je tadašnji šef bio u fazonu kao da bi me kao napek'o to, kao ovo što ti radiš, kao to će biti medium postove koje će milijardu ljudi znaš kao da čita da je, naravno, nikad napisani, tu sam na hardisku. Ali ceo taj moment da kao, ok, dosta stvari koje si znao pada u vodu, učiš stvari koje su možda iskao, ne znam, sreća pa sam igrao dovoljno video igrica, da ti sad imaš kao 3D prostor, dizajnaš u 3D prostoru, gde je jako bitno gde se nalaziš, sa koje strane ti je koji interfejs element, gde je jako bitno da se ti namapiraš u prostoru, da imaš neku neku radar mapicu, da vidiš da su ti kao tačke interesa, ajde da probam sve da prevodim, I da ti kao da napraviš prototip je ludilo jer kao kako da napraviš prototip znaš I onda taj moment okaj, hajde da vidim da naučim malo taj Unity, kao video sam to je software da ja mogu da se krećem u 3D prostoru i kao naučio sam neke osnove da bih mogao sam sebi da ono kao u igrici, W SAD, da prolazim kroz to i kao to je neki prvi novi prototip i kao ok nije mi to dovoljno.

Stefan:

Ajmo dalje, sad konkretan primer, radili smo za neki muzej u New Yorku, čitav taj neki AR experience i ja ne možeš jednostavno, nisam mogao stavno da putujem, putuo sam dosta, ali ne možeš non stop da budeš na svim mestima. I ja sam uzeo na, u stanu sam bukvalno napravio, kao svaka soba mi je bila, napravio sam neku repliku gde korisnik ide kad ide kroz taj muzej, ne znam, kao uđeš u spavaću sobu, tu su ovi portreci, ne znam šta, kuđeš vamo, to je ova statua i napravio sam ovaj, kao neke ono papiriće, bukvalno sam, znaš, kao obeležio kao gde mi šta stoji i pokušao da se stavim u tu situaciju da ja kao idem kroz taj experience, znači potpuno suludo, ali jednostavno snalaziš se, znaš, kao nisi imao drugog načina. Sad opet moram da se vraćam, znam da sam dosadan sa tim snalaženjem I sa smitnjom, ali ja ne mogu podvučem koliko je bitno. Mala digresija, dok sam radio kao konsultant pre ovog sada posla, dobio sam posao da napravim interfejs za znate one robote pse, ovoj kao im bio onaj Boston Dynamics

Stefan:

je bio

Stefan:

čuveni, neka kompanija pravi svog koji će da bude watchdog i tako dalje, gomila, smart, pod navodecima smart pas.

Arsenije:

El grize?

Stefan:

Grize, naravno. Fuck. Šalim se.

Dragan:

El puca?

Stefan:

I puca iz očiju lasere, da. I onda imaš pomerat da ta kompanija je u Aziji, ja moram iz Srbije da to odizajem, nemam prototip, nemaju ni oni šta da mi pošalju, ali to sve već treba da radi I onda sam imao momerat, to imam I na sajtu, ovoj ko hoće može da pogleda, Znači da bih napravio osjećaj kakav je sa telefona kontrolisati to psa, gde će da skrene levo, desno I da pivotuje da ovo da ono, da mu se pomera vizija. Napravio sam, zalepio sam na neki usisivač koji sam imao, ono štap, kanap, zalepio sam iphone uz neke trakice, olovke i tako da je to stoji. I onda sam ga onako kao, napravio sam neki scenariju da se ja njega gurao pravo, levo, napred, desno, tamo, vamo. Pa sam onda sve to uvezao nazad iI napravio interfejs preko toga i zamislio da se krećem tu gde treba da se krećem i ono definitivno uzo i klikno na to i kao dobio osjećaj kako to zapravo radi.

Stefan:

I to je taj moment gde kao opet kažem to snalaženje kao jednostavno izmisli nešto, lupi, znaš kao izađe iz onoga svega što...

Arsenije:

E, ali mislim da je... Ja bih ono još jedno sedamnaest puta podvukao to o čemu govoriš jer kao... Ne znam, kao eto sad intervjuišemo za novog dizajnera i kao ja dobijem pitanje e a koji je proces, a kako ovo, ja volim ovu fazu, pa ovu sledeću fazu. Da, možeš da imaš faze I one traju 15 minuta. Mislim, bukvalno, niko tebi ne ograničava da ti nemaš fazu, ali kao da imaćeš, za jedan dan trebaš isporučiš to i ti možeš imaš sve faze za 45 minuta, što se mene tiče.

Arsenije:

Misliš kao nije, mislim da je jako važno da ljudi samo upravo to, tebi niko nije rekao, koj mi je ovo sad faza u dizajnu i kao, e možeš ovako da iz prototipu izlazi, ne, nego uzmi I snađi se, talčiš ovšte Mislim da

Stefan:

se razumemo, oni klijent nije reč prototip ni koristio u celoj ovoj priči, samo kao treba nam interfejs sa ovoj uređaj.

Arsenije:

Upravo to.

Stefan:

Moje je bilo da...

Dragan:

Postavili su cilj.

Stefan:

Da, da, da. Moje je bilo kako da dođemo do tog cilja najbolje I da, znaš, ne mogu da im pošeljem mockups I da mislim da je to kraj priče, znaš.

Arsenije:

Ali da si mogao da ga napraviš u Excelu nekakvu napravio bi ga u Excelu.

Stefan:

Nebitan je alat I tako.

Arsenije:

Mislim to je, da, samo bi to, izvini sad. Ništa.

Stefan:

Pa ne, mislim nemam više tamo ono da poentiram nešto posebno sem ono, ludilo iskustvo da si na tom kao stvarno cutting edge, znaš svi su na cutting edge, ali stvarno cutting edge u tom trenutku iz prostog razloga prepoznaš da je nešto cutting edge kad ne možeš da se pozoveš na nešto ranije, kao ok, znači ti si taj koji negde i kreira te neke aj da ne zvuči ono, ne znam sad, megalomanski šta god, ali kao koji kreira pravila za budućnost i znaš i

Stefan:

kako će,

Stefan:

šta će da bude iznošeno. Ja sam primetio posle ono aplikacije koji su se pojavile sve te neke ono tool tipove, neke ideje koje smo mi tada imali, ono generalno se možda su oni nezavisno došli do toga, verovatno I jesu

Dragan:

u internetu. Da, ali to su bila možda ta neka logična rešenja.

Stefan:

Tako je,

Stefan:

tako je. Ali ono da smo to prvi tada uradili, jesmo I to je izuzetno zanimljivo. Ne znam, mislim da sam tada najviše naučio o bilo čemu ikada u tom nekom periodu. Jer kao ti sediš, sedim generalno, nekad sam u Francuskoj kod poslodavca, nekad sam u Srbiji, ali generalno sediš u kancelari I praviš stvari za tehnologiju koja nikad nije postojala, dizajn koji nikad nije postojao za klijenta koji je, ne znam, u Singapuru, na primer.

Arsenije:

I nikad nije postojao nikad nije postojao 3000 koje postoja Za pare koje nikad nisu postojao

Stefan:

Da, pare da Pare nikad ne postoje To su neke cifre I brojke da, koje stoje na kompjutirima ne znam, Jako zanimljivo iskustvo.

Dragan:

E, mogu ja samo jedno podpitanje? Da. Odnosno, možda i neće biti pitanje, neće izaći kao pitanje. Da bi da bi se uhvati u koštac sa nečim novim. Ti kao dizajner, kao oličenje taštine, kod ljudi dizajneri su ono baš iz mog iskustva, a ja taština.

Arsenije:

Taština praznine. Ti zapravo treba da se

Dragan:

odrekneš toga. Ti treba da izađeš najviše moguće iz zone konfora i da kažeš ok, ja sam jako dobar u svom poslu kada radim u ovom domenu ili sferi ili sa ovim alatima i sad treba da radim na nečemu u čemu sam jako loš, odnosno totalni početak.

Arsenije:

Bravo, bravo.

Dragan:

Šta se u glavi dešava...

Stefan:

To je zajbana situacija, da.

Dragan:

Da zapravo kažeš da ja to hoću.

Stefan:

Da. To je zajbana situacija. Tu se javlja sve ono kad krenu, znaš, kao impostor sindrom tamo, ovamo. Znači to su to su vrlo, onako, ja sad kao kad pričam o tome unazad kao wow super zanimljivo iskustvo, da jeste, ali u startu kao što ti kažeš kad sam se pojavio pred timom ja sam bih zvala ono šta ja radim, gde sam ja upao, šta ja radim, što mi ovo trebalo, znaš, tako dalje. I jednostavno, nema recepta nekog za to, znaš, jednostavno ako samo ono si u fazu ono ok, stistem zube zapnem, ja sam video negde da će to da bude interesantno u nekom trenutku I ta motivacija me kao ajmo, ajde, znaš, samo pređi preko toga, ali da je bilo tih momenta gde ono sumnjaš u sebe, u svoj sposobnosti, u znaš kako vraća ti se interfejs, to je neverovatno mnogo puta, nikada u životu mi se toliko puta nije vratilo nazad sve što sam uradio znaš da u jednom trutku pomisliš kao, jel ja znam išto da napravim, znaš

Stefan:

kao šta je ovo, ali

Stefan:

jednostavno vraća se zato što ljudi to testiraju, vide i pošto je to novi mediju, novo sve, e ne funkcioniše kao ajde napravi nešto što će možda biti bolje u prostoru da se vidi, ne znam, ne može da visi sa plafona, mora da stoji na podu, ti si sve bazirao da visi sa plafona. Potpuno neke su lude stvari koje te demotivišu i onda ultimativno ono što me držalo u svemu tome je kad vidim korisnike kako to koriste i dobijali smo stalno, izlazili smo u medijima, dobili smo neke nagradice tamo, ovamo. I jednostavno vidiš ono jako lepo, kako stojiš iza ono, iza ramena, znaš, i vidiš kako koriste to I kao urade tačno ono što se ti hteo da se desi, ono seamless prođe. Da, da, da, kroz taj experience. I tako, kao, ok, možda ovo I vredelo toga.

Stefan:

I onda se to, to

Dragan:

dođe nagrada u

Dragan:

jednom momentu.

Stefan:

I onda te to motiviše i tako taj krug se iznova i iznova refilluje, znaš, ta motivacija od toga i eto tako sam ja bar sa tim.

Dragan:

Je li se to zove Donning-Krugerov efekt? Onaj kako imaš oni true of sorrow

Stefan:

Donning-Krugerov efekt koliko sam skapirao ja je ono kao misliš da znaš više nego što znaš I kao da je to da si

Stefan:

jako ubeđen da... Onda ja mislio

Dragan:

našto to. Onaj grafikon ona bela krevina.

Stefan:

Da, da, da, da, da

Dragan:

Znam što misliš.

Dragan:

Pa kao ti, Ovo što si ti opisao je taj True of sorrow, gde kao,

Dragan:

ja ne znam, ništa. Ali dođe moment da opet krene

Stefan:

na bolje. Tako je, definitivno je tako izgledalo. Da,

Arsenije:

ali neko ko gleda sa strane kaže, vedi kao ovaj dizajnira za Google Glass, znaš kao jer se to talasalo u medijima, tako Google Glass i kaže uu naš kao ludilo, a ti brate ono a ti

Dragan:

pola vremena u čošku u sobi ono drhtiš

Stefan:

tako je,

Stefan:

tako je, bukvalno to da i pritom i taj Google znaš kako čuješ kao vau ono radio se Google mislim ja sam s njima jako puno radio, ali ništa oni nisu drugačiji od svega ovoga što smo ovde pričali sa tim snalaženjem, s ovim, s onim. Malo su brži, kao ok, to će im dati, samo iteracije im idu nenormalnom brzinom, ali generalno, ništa, oni nisu sad kao e, mi smo ovo provalili, ne, bukvalno eksperimentišu maksimalno.

Arsenije:

Da, al'

Arsenije:

foreštu, mislim da neko ko gleda sa strane, znaš kaže aha, to je nova tehnologija i misle da je sve već rešeno, a zapravo ti kada u tome radiš, osećaš se kao da si ono 10 godina unazad, jel kao, i to je sad to da li te hnologija...

Stefan:

Kako praviš email, newsletter, html

Arsenije:

Da, da, bukvalno,

Arsenije:

bukvalno Ne bih,

Arsenije:

ne bih, ne bih kvalačen

Stefan:

Vidim da mu nije dobro

Arsenije:

Zvaka epizoda, ono

Stefan:

Ugledao si mi nešto vrte

Arsenije:

Podsjetimo se, email, newsletter, pozdrav za pozdrav za marketare pozdrav za marketare, email Znači zašto ne može da sve bude plain text Zašto ne može da postane jedan standard koji ima CMS

Dragan:

Da se dogovore Da svi

Arsenije:

mogu da prave I da postoji jedan browser I to je to.

Stefan:

Zašto ne ukinu granice?

Arsenije:

Internet Explorer, znači svi su koristili Internet Explorer i znaš kako se uhakuje za Internet Explorer i radi, brate. To je to i nema šta radi, radi. Samo moraš

Stefan:

hakovać za pet različitih.

Arsenije:

Samo moraš za petdeset različitih. No, dobro. E, dolazimo do poslednje rubrikice u našem podkastiću, a to je pitanje kako se zove, pitanje za predkraj. Tu ima sad serija nekih pitanja. Omiljeni projekat na kome si radio i zašto ti je bio omiljeni i najzanimljiviji?

Stefan:

Omiljeni projekat, pa ne znam, nekako sad možda glup odgovor ali trudim se da ono što radim trenutno, što je ono najnovije, da mi bude najbolje, jer ako to nije tako onda nešto radim pogrešno, nekada sam nazad. Zaboo si

Dragan:

se negde.

Stefan:

Da, to, to. Tako da trenutno ovo što sad radim mi je ono najzanimljivije ikad. Najzabavnije, najsve izazovnije, sve strava. Ali ok, ako bi moralo to kao baš, baš kao Zanimljivo, to je taj moj moment. Da, da, mislim, znaš kao Šta bilo kome znači taj moj odgovor na to pitanje, osim Kao, ne znam, koji su moji afiniteti ili šta god.

Arsenije:

A ne, ali znaš zašto? Zbog ovo što si učio, zato što si se, ne znam, najviše patio, zato što ti je nezadovoljstvo bilo uložen trud. Mislim da je to...

Stefan:

Da, okej. Odgovor je bukvalno taj AR moment je bio najluđi, najzanimljiviji. Prosto ne nalaziš se svaki dan u toj situaciji da dizajniraš nešto što...

Dragan:

Nit si spreman da toliko izađeš možda ponovo iz zone komfora i nemaš kao... Nisi taj igrač koji isključivo I samo takve stvari radi, nego nekad imaš balans između tih stvari. A je

Arsenije:

li misliš da neko, e sad opet izvini neko pitanje koje samo se nadovezuje, da li je nekome sada ko bi se bavio time u 2022. Bilo lakše ili teže? ARom?

Stefan:

ARom? Da. Mislim, ok, iz očiglednih razloga lakše, zato što pojavili se čak i neke alati, bukvalno za prototyping u

Arsenije:

ARu. Ok.

Stefan:

U toliko je lakše što je tehnologija toliko napredovala da ti ne treba specijalan uređaj, sada ovaj telefon mi podignemo, to sve uradimo ovde

Stefan:

na brzinu.

Stefan:

Postoji gomila, gomila, gomila članaka, knjiga, znaš svega o svemu tome, tako da definitivno je lakše, znaš. Kad bi ono pokušao da nađem šta je meni bila prednost u odnosu na ljude danas je što sam imao, opet se vraćamo na onaj moment Lil Jona, što sam imao taj kao nisam bio opterećen znanjem, znaš, o tome i normama i praksama, nego sam izvaljivao sam I to je ta neka mala prednost u tom trenutku. Ali definitivno, mislim, kao i sve, kao i web dizajn, generalno, znaš, kao danas je, u stvari nije nužno, zavisi šta radiš, ono frontend, ali generalno sve te stvari su, postoji toliko alata koji nisu jednostavno postojali tada da, ti puno pomože.

Arsenije:

Zašto sam te pitao? Pitao sam te zato što s jedne strane ovo što si rekao, da, očigledno, ali sa druge strane imaš I toliko konkurencije I toliko su se stvari nekako zakomplikovale. Da, dobro,

Stefan:

to je sad biznis deo price...

Arsenije:

Znaš, website danas napraviti kao aha, ok, mogu CSS I HTML, ali ko to još danas koristi, znaš, pa mogu ovo, pa mogu ovo, pa mogu ovo, pa mogu ovo, I kao to ste nekako sve usložnjeno na nas. To je

Stefan:

još jedna epizoda, iskreno.

Arsenije:

Misliš? Dobro, okej. To su, ono, bukvalno priču

Stefan:

koju možemo dva sata sve odrobiti.

Arsenije:

Okej, šta je za tebe primer dobrog dizajna i šta je za tebe primer lošeg dizajna? To sam čuo da ste pitali ljude, a nešto

Stefan:

mi to pitanje...

Arsenije:

Niko ne voli da odgovori.

Stefan:

Znaš zašto? Zato što ne znam šta je poenta toga. Ok, to... Šta je dobar dizajn? Dobar dizajn u kom smislu?

Stefan:

Dobar dizajn za tu kompaniju?

Arsenije:

Šta je tebi dobar? Ne, za tebe.

Stefan:

Za mene?

Arsenije:

Neki primer.

Stefan:

Dobar dizajn koji on uradi ono što želim da uradi na brazi, pouzdan način. Kao to je dobar dizajn. Ali obično ta pitanja se orijentišu na moment ono dizajn interakcije UX-a, vizualnog dela itd. Onda mi je to kao znaš, I ono sve ono kao loš dizajn, kao mi sad slikamo, ne znam, lift, kako stoje, dugmići kao loše, kao o moj bože, ovo je kao užasan UX, kao da jest, ali kao, kom je to koristi, svem da napumpaš Linkdin post, da vidimo šta je iza toga, kao zašto je on takav, koji su, koji je bio kontekst kad su ti ljudi pravili taj lift, kde su kresali budžet, koliko su imali vremena, na koliko piva su bili, znaš ono, zato mi nije toliko zanimljiv taj moment. Ono što mi je možda zanimljivije je kao gde mislim da dizajn još nije, generalno proizvode još nisu došli do nečega što kao mislim ima jedna velika prevara ovde a to je kao taj smart moment kao smart telefon, smart televizor, smart home ništa toga apsolutno nije smart i mislim da tu ima jako jako puno prostora za dobar dizajn.

Stefan:

Nažalost, dve ili tri kompanije to drže i onda moramo da se oslanjamo na njih, da li će oni to uraditi ili ne, ali ne znam, kad su među prodali dušu djavolovi, kad već znaju sve te podatke o nama, mislim da mogu mnogo, mnogo, mnogo bolje iskustvo da nam ponude. Apple to kao pokušava na sitne vrata, ali očekivao sam mnogo, mnogo više i mnogo ranije od njih. Ono, ono, gluposti sad ne mogu gledam, ovaj sat, sad samo mi podsetilo kao otišao sam u teretanu pre neki dan, ja moram da uđem ovde da izaberem ono workout, da krenem, da ono. Kao, okej, znaš mi lokaciju, znaš na Apple Maps da je to teretana. Znaš da svaki, ponedeljak sredu, petak u toliko sati sam tamo, znaš da mi je tad puls 130, šta misliš da radim?

Stefan:

Nek' krene vežba, znaš, imaš milijardu takvih primera da će kao 90% slučajeva biti ok, neće ono false positive da ti ruši snove. Tako da mislim da, neću kažem loš dizajn, ali ja ću kažem kao dizajn gde kao jednostavno...

Dragan:

Nije ispunjen potencijal.

Stefan:

Da, ni blizu. Mi mislimo sad živimo u tom high-tech svetu, ne, nismo ni blizu toga što bukvalno još može da se uredi. Mislim, da ne idem dalje, kao i internet isto, znaš, sva ta kategorizacija svih tih podataka apsolutno može i mora bolja da bude. Znači ti nemaš momenata, ja ne znam, očekiva bih neko kao da dođe iz ono pretpošlog veka i da bude u fazonu kovao imate u tehnologiju I kaže Ajde okej, ja ću da odem na ne znam, na mapu I da vidim kako je mapa izgledala 50 godina unazad, ono kako se izgleda, ne znaš. Nemaš jednostavno dobar flow za to, nemaš gomila tih stvari, nedostaje i fali I mislim da bi se možda, eto to bi bio moj odgovor, kao ne kao šta je nužno, dobar ili loš UX, design,

Stefan:

to

Stefan:

svi znaju, kao idi na Google, ukucaj, dobit ćeš ono listu I kao eto ispunio si taj moment. Mislim da je mnogo zanimljivije kao ok, ako je loš dizajn ili loš UX, da vidimo zašto I koji su sve sprege o kojima smo pričali ranije doveli do toga, znaš, od budžeta do inženjera do ovoga do onoga. I drugi moment kao gde je dizajn nije ispunio svoju ulogu još uvek koju može da ispuni, a to su to

Stefan:

svoje stvari.

Dragan:

Da, da ga fali. Eto,

Arsenije:

tako nekako,

Stefan:

malo sam hijack u odgovoru,

Arsenije:

neke sve agende ali pa povodno. Pa dobro, ali jesi, to jeste zapravo ono što mislim da jeste tako tvoj odgovor, mislim i ono što je najzanimljivije tvoje mišljenje oko toga, tako da

Dragan:

To ovo pitanje je Arsenijeva provokacija Jeste, jeste, da,

Arsenije:

nisam očekivao da kažeš da, stripe site, ili mislim da me ne razumeš pogrešno Dobro

Stefan:

si ti to ipak uradio,

Arsenije:

da kao natarome da kažem

Stefan:

da je pitanje sranja I da kao odgovorim na drugi način

Arsenije:

Pa da, zato što nekako ne znam prvi nagon jeste da kažeš da ne znam iznervirao me to i to ili mi je ovo super ili vidio sam ne znam Notion je strava ili tako sve dok ne.

Stefan:

Linear app da

Arsenije:

Da to to to to to to E na početku priče si rekao kao malo smo zagrebali to design scena, design deljenje znanja ovih pa ajde sad nekako da skočimo u 2022. Kako vidiš design scenu kod nas?

Stefan:

Pa vidim ja, evo gledam ja, upravo, ovaj podcast.

Arsenije:

Mislim, zato što naš podcast jeste nastao iz te želje,

Stefan:

pa čisto šta

Arsenije:

je tvoj neki ugao, kako ti je osećaš?

Stefan:

To je hoćuo kažem, mislim, vaš podcast je scena manje više, oke, ima tu još par ljudi koji se trude, ima Mika, ovaj sad, 150i pozdrav za njega. Sve je to strava, ali nekako ima taj moment da je ono što smo pričali na početku, kao kad smo spojenuli Damjana Stankovića i sve to, imaš te neke ljudi koje čute I rade I jednostavno, možda i ne žele da nekada se eksponiraju, da nešto sad oni tu kao, znaš, Pera što je bio, kao u fazonu, šta mene pitaš, kao daj da bre pustim, sedim, radim, znaš kao to

Stefan:

je to.

Stefan:

Ali meni to jednostavno nedostaje, ja sam uvek bio, ti znaš, od onih starih dana, dizajn iz zoni, svega toga, uvek sam bio u fozonu kao treba nam taj community, treba nam to deljanje znanja. Znači ja dolazim na ove sve meet-upe koliko mogu da stignem. Ono, mikinem čisto da bi bukvalno kogod želi bilo šta da pita I evo I sada urgiram ljude da ono kao mail, twitter, viće u show notes, verovatno linkovi I kolege koji već rade u velikoći nešto da se konsultujemo, kao I ono nekako kutek počinje, bukvalno tu sam odgovaram na sve. Mislim da to fali i da recimo kad gledam, deo sam tih nekih stranih, pod navodnicima, community-a gde to sve vrlo gotivno funkcionište i sve imaju te svoje meet-upe I postoji ta neka scena I znaš sve te ljude sa scene, znaš ko je ne znam ono lupam Brian Lavin, znaš ovoga, znaš onoga. I onda to kod nas kao ovo što vi radite je strava i mislim da treba da bude više toga i mislim da treba da bude možda malo više organizovano da se negde nekako, ne znam kako, okupimo.

Stefan:

Jer kao, znaš, ova klasična, tradicionalna edukacija ne može da isprati ovo sve što se dešava, ne možemo da se oslamimo na institucije za ovo, bi moj moj, jer je ono sve obsolete za godinu, dve.

Dragan:

Da, prebrzo je sve.

Stefan:

Da, tako, ja znamo kako se prave u kurikulumu i to sve. Tako da, ne znam, moj odgovor je da da ne vidim tu scenu, nažalost. I mislim da ono nekad kad smo mi bili mladi, da je toga bilo više, ali to je bio neki DIY duh, znaš ono, radili smo I te sajtove I te, znaš ono.

Arsenije:

Postoje neki zalet ovaj.

Stefan:

Postoje neki zalet.

Dragan:

Mi smo bili, je li tako, na prvom Dafedu, recimo.

Stefan:

Prvi Dafed, da.

Dragan:

U VEGI.

Stefan:

U VEGI, jest.

Dragan:

Tipa nas šest.

Stefan:

Da, jako malo ljudi je bilo. Otako nešto, ono nešto. Da, da, da.

Dragan:

I ono to izraslo u meni baš drag

Arsenije:

događaj. Koja to godina je bila?

Stefan:

Uff, nemam pojma. Nemam I toga pitiš.

Arsenije:

Pošto joj opšte ne mogu da... Ja znam da Dafed postoje kao pamtiveka, ali ne znam, ne znam

Stefan:

da li je to 2010. Ili ranije. To je baš davano bilo, da.

Dragan:

I onda su oni napravili Pum Krug, na žalost, gde su... Ranije, ranije. Aha. Po meni gde su postali neki aparat u službi sponzora. Da.

Dragan:

Nažalost oni su, oni su to vrlo ozbiljno radili, Danilo i Stanislava. I za ozbiljne stvari ti treba budžet. Budžet moraš nekako da obezbediš. Ljudi traže stvari za taj budžet koji daju I obezbede, tako da malo razvodnilo tu priču, ali ja obožavam taj moment gde smo mi imali priliku da ako si raspoložen dođeš jednom, ne znam, mesec dana u neku salu da se pod jedan da čuješ nešto zanimljivo, uvek je bilo nešto zanimljivo a se čuje, pod dva da duđeš u kontakt sa gomilom novih ljudi koji dolaze u industriju ili su tu ili su kao neki

Stefan:

stubovi podraške. Bukvalo nema downside svaga.

Dragan:

Ne, nemaš downside. Bukvalo treba samo da investiraš svoje vreme I da se pojaviš tamo. I sve ostalo je, funkcioniše samo od sebe, na osnovu entuzijazma tih ljudi. Tako da to je stvarno, meni nekad bude krivo, zato što nema takvih stvara više.

Stefan:

Ja se

Stefan:

srećam, sad samo sam se vratio nazad, mislim je prvi Dafed ili neki od tih prvih, da je naspar bukvalno tu desetak možda sve. I dođeš I slušaš neke priče koje imaš čitao na netu, čito si blogu, list apart, i pričaju o, ne znam, mobile first pristupu i ovo i ono, I znaš I ono dođe, to će neki ljudi koji bukvalno pričaju o tome kao uživ s tome i onda i onda te to stavi ono koji mi nemamo, stavi to u taj neki kontekst ovaj kao aha, ovo zapravo postoji, ovi ljudi su tu, znaš, napravi sve mnogo realniji nego kao neki sad tamo virtualni svet da ti kao obitavaš to, to svi ljudi kao ne znam, San Francisco i tako dalje imaju na dobar dan, mi ovde nemamo I mislim da zbog toga to treba da gaimo i da...

Dragan:

Mi smo možda sada u nekom tom limbu gde scenu je prvo guralo nekoliko entuzijasta jer su samo želeli da pričaju o tome. Želeli su razmenu znanja i ideja. I sad je ta scena porasla dovoljno da te stvari kojima se mi bavimo nisu više egzotične toliko. Ima puno ljudi koji se bave digitalnim proizvodima u najširem mogućem kontekstu. I to sad nije više ni tako glamurozno, nije više ni DIY, nije više ni...

Dragan:

Ima svega dovoljno. Znaš, kao nema realne potrebe. Ti odeš kao na internet i nađeš odgovor na sva svoja pitanja, radiš za platu, jeli, naš kao posao ti pokriva određene...

Stefan:

I za stok, ne zaboravim.

Stefan:

I pokriva

Stefan:

za stok.

Dragan:

Mi smo kao zajednica u tom nekom limbu gde, kao Novi Sad, znaš, nisi ni varošica Palanka, nisi ni pravi grad, nego si negde između, nemaš kritičnu masu još, da se to ponovno... Znaš, završio si priču, kao

Arsenije:

Ti radiš, zarađuješ, to je to? Što bi se ti sad simao? Da ideš, razumeš, da se pojaviš ne znam tu i tu i da nekom ono nekoj da kažem mladoj osobi koja tek sada počinje da ti sad nju nešto pričaš što si ti to već preturio preko svojih ruku 700 puta. Da. I da ispričaš jezikom koji će oni da razumiju I moći da upotrebe to.

Arsenije:

Znaš, što bi ti to radio?

Stefan:

Da. Mislim, da se razumemo, ono, nikome od vas ovde čak ni ovo nije potrebno. Znaš, samo kao je, evo sam ti bi gledao, kao šta bi mogao biti benefit, kao možda kao nudiš neki posao, možda će neko da čuje oglas, ali nije to u liku

Stefan:

od cimanja, nije to dovoljno, da.

Stefan:

Da, ni blizu, tako da slažem se sa tim. Ne znam ni kako motivisati ljude

Arsenije:

Uproto, izvini sad, uskačen sve vreme, ali kao sa druge strane Kako gde su ti 14-ogodišnjaci i 20-ogodišnjaci I mlade, mlade osobe koje će da cimaju, koje će biti, eee, znaš, kao Arči, Stefane, Gagi, kao daj, daj, znaš, ovo, da nešto kopaju.

Dragan:

Koji grid koristeš?

Arsenije:

Nije poenta da smo mi sad tu neki likovi šta god koji treba da odgovaramo na mailove, Nije da toga nema, ali bih očekivao sa rasprostranjenjem interneta i nekim našim kao iznošenjem, jel tako, u javnosti, u etor, očekivao bi da postoji da postoji malo više toga da se dešava, ne da se mi tu pod stare dane, sad kao naš nešto, aha, sad su mi se našli pametni, znači ćemo mi da pričamo I svi su ostali, mi smo najpametniji, svi ostali, znači možda tako se doživi. Jer opet se vraćam, da li je naš mentalitet takav gde, šta su se ovi sad

Dragan:

našli, I

Arsenije:

šta će ovi sad tu meni daštite. Jesam da

Stefan:

je ovo što je Baki krenuo da priča. Bukvorno sam sad zapisao. Znači taj moment ima nešto I do tih ljudi koji treba da nas, nas, bilo koga, pitaju stvari.

Arsenije:

John Mayedi pošalji mail. Uprvo to. Njemu, nađi ga na internetu I kaže John-e, e to I to.

Stefan:

Just ask, znači, neverovatno koliko ja sam imao tu blokadu, jako dugo, znaš kakav mail ja da šaljem, ne znam, sećam se poslao, prvi mail koji sam poslao, ne znaš li sećaš, Jeffrey Zeldman, znači njemu sam poslao

Arsenije:

mail za nešto. Ja sam Jason u Fridu

Dragan:

Ja I sam Jason u Fridu

Arsenije:

I ja

Stefan:

kao poslao I kao ma nemaš šanse, znači ništa Odgovorio

Arsenije:

je za 5 minuta.

Stefan:

Ja imao odgovorio kao uroko sat vremena ja odgovorio još jedan mail, kao okej ovaj definitivno neće kao na ovaj odgovor, odgovorio I na to a I kao je li ti još nešto zanima, kao znaš kao slobodno pitaju nešto

Arsenije:

sam ga

Stefan:

pitao kako je komunitet, a je to bilo on design

Dragan:

za mene. A vidiš kako je to utricalo na tebe, kad si ti vidio da jednad tako u tvoj glavi,

Arsenije:

da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, da, govori tebi, brate. I onda si ti u fazonu, pa neću ja da budem ono djubretar I da

Dragan:

ja onda ne pomogem nekom kad ova veličina i meni pomaže.

Stefan:

Ali ima taj moment što si ti rekao, to je sve top down. Znači ima taj moment da ljudi, ono, lupojme, neće. Pogotovo mislim da naši ljudi generaalno, znaš kako ima nameri, su znaš ono grizu što je, brate. Jer ja da sam imao pored sebe nekoga ko ima neku iskustvu, ja bi ga ono vuko bi ga za ruka, maltretiro bi ga, bukvalno, znaš. Ovde su ljudi previše ono kao, ne, kao sve ok, da.

Stefan:

Smetaj, smare, lako će... Najgore što možda se desete neko odjebe, mislim, ili to kraj

Arsenije:

sveta kao nije. I to onda govori zapravo o toj osobi, ne o tebi. Mislim, govori o tome ko te odjeba, jer je kreten ono.

Stefan:

Mislim, vidi, od

Arsenije:

svih tih silnih

Stefan:

mailova ove koje sam ja poslao, ono 50% možda I više je ostalo neodgovoreno, ali totalno mi je nebitno, znaš, A pre mi je to bilo kao, jebate koji blam, kao ja šaljam te neki mail, ovo me kulira kao debil. Da, blam, sad se je bukovio blam. Ne, bukvalno, to je isto taj, mislim, čak bi, usudio bi se da kažem da je to moment koji me doveo i u ovu kompaniju danas da radim, jer kao, znaš, nekada ranije ne bi nije okrećio taj portfolij, taj Twitter prompt i tako dalje. Znaš, svi smo nešto tu stidljivi.

Arsenije:

Da, mnogo smo skromni, da da.

Stefan:

I kao samo pitaj ljude, cimaj ljude slobodno. Kažem još jednom ponavljam, najgore što može da se desi je da ti iskulira. A najbolje što može da se desi je da ti karijera odaje I da ti se život promeni. Da, da. I Kad vidiš da ti je maksimum, ovo ti je minimum, zašto ne bi to radio?

Stefan:

Ne postoji ni jedan dobar razlog da ne cimaš.

Arsenije:

Mislim da je to ono, mislim da je ovo najbitnija stvar o kojoj epizodi, mislim, izvini pričao si o jako bitnim stvarima, ali ovo je... Ne, ali kao take away je stvarno

Dragan:

ono, pojentiranje...

Stefan:

Dobro, da, ako bi izvukli jednu stvar ljudi za ovo pogotovo novi To bi

Arsenije:

bilo to. Imam još dva pitanja. Evo, ajde. Znači, neka knjiga za preporuku, pošto kao... Mislim, može da bude bilo koja knjiga.

Arsenije:

Ne mora o dizajnu. Ali pošto hoće o malo da... Hoće o malo da to čitanje knjiga, jer kao... To normalizujemo. Pa ne, nego kao dosta imamo blog postova da koji, mislim ti jeste te bloguješ kao ali...

Stefan:

Ja blogujem uvek, da, na svom kompu. Znaš, sad bih opet možda iskoristio to pitanje, sad zvučim kao neki kontraš na sve što ti pitaš, ali kad se vratimo na početnike, ono što sam primetio na tim meetupovima kod Mike kad odemo svi su, znaš, klinci u fozonu kao koju knjigu da pročitam, koliko knjiga, znaš, koji svi su šibaju neke knjige, čitaju a sam u fozonu kao nemoj da čitaš sada, uzmi radi, znači uzmi što više ispali, znaš ono, sve što radiš imaćeš 100, prvih 100 dizajna će ti biti sranje, 101. Će teg da bude nešto, ajde protrči kroz tih 100 što pre I oke imaš te neke ono neke formativne knjige, aj kao sigurno su tebi ovde negde po policama, ne znam, taj Don Norman, Steve Krug itd.

Arsenije:

Zaštita od infekcija, prirodnom iskranom itd. To su te knjige. Da, da.

Stefan:

I kao, to je naravno cool da pročitaš, ali hoću kažem, biće vremena, pričam sad za absolutne ljude koji su absolutni početnici, nekad se ubace u teorija mod i jako dugo to traje.

Dragan:

Zato što smo Verovatno misle da Neko je dizajnirao taj proces gde oni postaju dizajneri Da i kao šta treba da uradim? Samo neko treba da mi kaže, da mi otkrije tajnu kako se postaje dizajner Ili dizajnerka i kao da, aha, pročitaš ovu knjigu pa uradiš to dizajnoma, pa pročitaš ovu knjigu Pa ne znaš, a nije tako

Stefan:

Znaš, nešto nilinerno Da,

Dragan:

da, to

Stefan:

mi sve to zvuči ta neka glupa kontraška priča kao nemoj čiteći, ne, naravno čitaj, uvek čitaj, sve to super, samo nemoj ti čitanje bude jedina aktivnost. Što vidim da se malo onako dešava, kao ljudi uđu. Mislim, svi to radimo na neki način, znaš, ja slušam neke podcaste, ono ne znam, slušao sam ono, ne znam, startovanje svog biznisa, ono, znam sve o tome kao godinu dana, znaš, sve slušao I kao ok, gde ti je biznis, kao

Arsenije:

to znaš,

Stefan:

I u fazonu.

Arsenije:

Da, da, da.

Stefan:

I ima taj moment kao to je neka, ono, graniči se sa pornografijom, znaš, ono kao mi to gledamo i kao čitamo, slušamo i kao to je sve toliko do jaja i kao a nismo povukli ni jednu liniju u tom svesci, ne u dizajn programu.

Arsenije:

Nijedan pornić, nisi snimio na kraju.

Stefan:

Da, mislim, nisi bio aktivan. I stvarno bih volao da to isto kao nešto podvučem u smislu praksa. Sve što radiš u životu, Učiš tako što ga radiš I onda ti što ga bolje raditi kad si ga uradio već dva mila puta. Rekli smo to za intervjuisanje, za bilo šta. Na kraju krajeva, ja ne znam, treći put pričam na podcastu, znaš.

Stefan:

Ono prvi put mi je bio deset puta gori od ovoga.

Arsenije:

Jel prvi na srpskom?

Stefan:

Prvi na srpskom. Eee. Ekskluziva. Ekskluziva klasična.

Arsenije:

Pa ti vidi sad. E da,

Stefan:

da odgovorim na to pitanje,

Stefan:

sad kad sam zaprašio rant, kao I svaki put,

Stefan:

van dizajna, van svega knjiga koju sam najviše poklonio ljudima je Bill Bryson Short History of Nearly Everything ili ti kratka istorija bez malo svačeg? Bez malo svačeg, svemu, da. Genijalan prevod?

Dragan:

To Jovana čita ja još nisam stigao do nje. .

Stefan:

To ti je ono kao, nemojte razmišljate, samo je kupite, nabavite, čitajte I to je to.

Arsenije:

Imaš prostor da za kraj ispromovišiš bilo šta, bukvalno bilo šta, da ovde spustiš sada

Dragan:

Baciš neki pozići.

Arsenije:

Ljudi su svašta nešto bacali pozići.

Stefan:

Pa ne, ja bih ipak da urgiram, na temu ovog što smo pričali, da urgiram ljude da kontaktiraju mene, tebe, tebe, bilo koga. Ja stvarno sam tu i stvarno želim da ispričam, da podelim ono, znaš kao, like, subscribe and share, kao zapratite na Twitteru, kao šta god. Mislim, ima taj momena gde meni je bitan taj feedback u smislu, znaš kao, zašto ja ovo delim kad niko ne gleda, nikom, znaš, i onda kad bi, lupam, taj glupi subscribe na moj newsletter, ipak neki signal da nekome te stvari znače, trebaju i tako dalje I to ti daje neku ajde kažem motivaciju da nastaviš, da producuješ taj sadržaj i tako, kontent, da ga ispaljuješ, tako da ne, samo bih ispromovio svoju još jednom tu

Stefan:

ideju o ono, znaš, kao izađite out there, kontaktirajte ljude, zapratite

Arsenije:

Ti si jedno vreme imao kao otvoren kalendar I rekao si, e ok, svaki nedelj ili dve nedelje imam kao slot i kao prijavite se. Ja njega tada nisam znao, znači to je bilo pre dve godine, po tom govoru dana. Bam. Ja kao odem i svaki put i kao bi popunjen, reku okej, neću da ga cimam, zato što ovaj, eto kao popunjen je, jer nisam znao nigde živiš ni šta radiš i onda kao si ispostala da si Mika kao upoznao, pa ja znam kao živi tu kao petsto metara od tebe, razumeš?

Stefan:

Tako je sve počelo.

Arsenije:

Sada, eto gde smo sada. Vidi gde smo sada. I to je bilo super iskustvo isto,

Stefan:

znači ok, nije bio popolno otvoren kalender ali neke slotove sam dnevno imao, ljudi su se prijavili, potpuno ili dve nedelje. Malo je bilo overwhelming, znaš, kad to sve završiš, ali je bilo strava, znaš, ono, to je bukvalno meni...

Arsenije:

Razmena energije, da. Da, da,

Stefan:

da, I kao sve su bili... Bilo je ono, možda dvoje ljudi koji su kao kolege, kao ajde kažemo tu smo, ali većinom su ljudi bili početnici i postavljaju tako dobra pitanja ljudi postavljaju i da su u fuzonu kao vau okej imam materijalu, ono isto da napišem da to kasnije neki drugi ljudi vide i tako.

Arsenije:

Pa eto, Da vide, ali neki drugi ljudi koji nisam ja Da Dobro, koga bi sledećeg ili sledeću volio da čuješ na našem podcastu? Od naših, da kažemo, od naših Pošto uglavnom smo na...

Stefan:

Pa mislim, znamo sve te iste ljude, nema pojma sad, ok Damjana ste spominjali već, rekao si mi nešto da je spor sa odgovorima

Arsenije:

sa uzmanjem ne, odgovorio je, odgovorio je, rekao je da će da vidi, javiće se

Stefan:

Da, Daki bi bio, mislim ja njega svaki dan ga slušam i nije mi dosta, znaš, voleo bih

Stefan:

da ga čujem ovdje I na podcastu.

Stefan:

Ne znam, ono, Gruja, mislim, znaš, ono, kao čovjek ima sva šta da kaže. Nenad Grujičić. Ono, mislim, znate sve te ljude.

Arsenije:

Ja njega ne znam, da. Znam li sam u Sinternetu.

Dragan:

Grujče nam je na listi, da.

Stefan:

Da, on ti je sigurno, sigurno dobar gost. Znaš šta bih možda voleo, sad razmišljam, sad opet ti kontriram na pitanje, ali možda bih voleo da bude neko ko nije ono naš, ko nije dizajner, ko nije to sve. Znaš, dovedete nekog product managera koji radi sa dizajnerima, sa programerima i da on iz svoje perspektive kaže kao e šta je to, šta mu dobar dizajner nudi, šta je ovo, šta je ono i koji su tu izazovici imanja I tako da nemam pojma ko su ti ljudi, ne znam nikoga u svemu.

Dragan:

Kako je raditi sa dizajnerima

Stefan:

iz ugla

Dragan:

drugih ljudi koji nisu dizajneri?

Arsenije:

Kako je raditi sa dizajnerima I zašto su oni djubrad? Da, da, da. I zašto se

Dragan:

tako teši?

Stefan:

Da, da, ali treba raditi sa dizajnerima I zašto ne.

Arsenije:

Da, da, da. To, to, to, to, to. E pa dobro.

Dragan:

Ali odlična ideja, da. Mi smo I dalje, mislim u tom nekom periodu kada mislimo da se još uvek isuviše malo priča o samom dizajnu digitalnih proizvode, Ali definitivno će doći moment kad ćemo mi trebati da malo širimo taj kontekst I da... Preduzetničke priče, biznis priče,

Arsenije:

to je to, tu su pare, ovoga nema. To je ono.

Stefan:

To je ono, biznis priče,

Arsenije:

to je to.

Dragan:

To je u nekom drugom periodu, malo kasnije, to nam je strategija. Tako da, definitivno ćemo da u najmanju ruku se pozabavimo time.

Arsenije:

Dobro, hoćeš da odjavljujemo? Odjavi. Odjavica lagana. Ajde, ja sam...

Stefan:

I da ogladnelo se.

Arsenije:

Ja sam ujavio, ti odjavi. Ja ću

Dragan:

da odjavim. Znači, nama bi jako obznačilo da se samo što više javljate kroz komentare, Twittere, Sva živa čuda, naš sajt, odnedavno ima neki Ask Us Anything format.

Arsenije:

To si ti hakovao.

Dragan:

Malo sam ga uhakovao, da.

Stefan:

Svaloženje, znaš.

Arsenije:

Da, Da, da, da.

Dragan:

Tako da I to je još jedan kanal gde možete, malte ne potpuno anonimno, nije uopšte bitno da se nešto predstavljate ako niste u tom fazonu. Postavljate samo pitanja, dajte komentare, dajte feedback. Jako nam puno znači kad nam se pretplatite na naš sadržaj, pogotovo na YouTube-u I na ostalim platformicama na kojima smo. Spotify, Google podcast, Apple podcast, ima nas svuda. Arsenije to cepa.

Stefan:

Da, besplatno je, samo se razumemo. Subscribe kad se prevede, znaš ono kao svi mi se platiš.

Dragan:

Da, da, da, da, da. Da, da. Predplata, da.

Dragan:

Prijava. Ja to uglavnom se prevodim kad se

Stefan:

mi platiraju

Arsenije:

u pitanju. Prijavi se. Lume koje

Stefan:

stoji prijavi se CTA.

Dragan:

Da, da, da. I na Twitteru smo @r2k. Ja sam @draganbabic, Stefan je...

Stefan:

@heystefan_ Stefan, donja crta, nažalost.

Arsenije:

To je

Dragan:

novi, ili tako?

Stefan:

To je novi.

Dragan:

A nisi bio LineMotion?

Stefan:

Ranije sam bio sve i Svašta.

Dragan:

Da, da, da.

Arsenije:

Ovo je, da, to

Dragan:

ste kriza identiteta kad uleće.

Stefan:

A ovo je ostaje za ovaj čas.

Dragan:

To je to, za ovaj. Da, da. Tako da to je to. I imamo samo još jednu, ajmo kažem, novitet. Jedan.

Dragan:

Kako bismo malo motivisali ljude da možda postavljaju pitanja. A postavljate ih. Super je. Samo što je to I dalje se dešava dosta u nekim privatnim kanalima.

Arsenije:

Privatno druženje, #. Što je potpuno

Dragan:

okej, nema frke, ali kao U narednim epizodama ćemo gledati da malo nagradimo ljude koje postavljaju izuzetno dobra pitanja i koje odlučimo da obradimo u nekoj od narednih epizoda. Tako da cepajte pitanja, bit će nešto lepo.

Arsenije:

Ima sad, ja mislim sa poslednjom epizodom su krenuli neki hejteri neki random komentari. To to to to to to, uspjeli smo I baš sam ti slao nešto ovo.

Dragan:

Da, ja to nisam protumačio kao negativno.

Arsenije:

Ja sam onako borderline bilo na ivic. Malo ti

Dragan:

pecnulo, a?

Arsenije:

Malo me pecnulo, ali kao...

Stefan:

Kreni si

Arsenije:

da ga tražiš. Svaka čast, kao... Mislim da je to dobro. Mislim da je dobro. Dobro je da mi dobijemo, da nas čuje neko sa strane, kaže, e ovo nije dobro, evo zašto, I evo moje mišljenje.

Arsenije:

I mislim da je to sjajno jer neko je posvetio svoje vreme da posluša, da shvati i da kaže e, ali ti kad ovo kažeš nije okej, zato, zato i zato. I evo, mislim da je to zato se, kako to popularno zove, diskurs. Diskurs, klasičan diskurs. Da bacim neku rečicu novu, pa znaš, kao hashtag diskurs. Diskurs server.

Arsenije:

Da, to

Stefan:

znam. Diskurs server. Zato je meni sve vreme u glavi kao okej, ne pričam baš sve što mi je palo na pamet, što bi pričao sa vama inače, jer kao ipak ovo neko sluša i želi da izvuče nešto iz ovoga. I onda, znaš, kroz sve to gledam. Tako i odgovaram na pitanje.

Dragan:

Tako da eto, to je to. Dobro, Hvala Stefo.

Stefan:

Hvala ti.

Dragan:

High 5. Sportski

Stefan:

pozdrav. Klisa Detelinara.

Dragan:

Nisi odgovorio na moju provokaciju. Nisam. Jako si

Stefan:

disciplinovan. Iako mi bode oči.

Dragan:

Jako ti cepa.

Arsenije:

Dragan nosi majicu sa listom deteline.

Stefan:

Ja sam sa Klise koji je iz Novog Sada. Znate šta to znači.

Arsenije:

Sada ću ja da bacim jedan nož ovde među vas dvojicu A ostavit ću ovaj nož I gasim u kameru Da, kao jedan nož pa kol'koga I to je to Važno, do sledećeg slušanja I gledanja. Budite dobro, budite dobri, budite zdravi, čuvajte se. Opet kreće ovo ludilo sa pandemicom.

Stefan:

Ljubi, brat.

Arsenije:

Čekujemo vas. Ćaos.