Zalet

Dobrodošli u Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda!

Nadovezujemo se na prethodnu epizodu i govorimo kako operativno i praktično pristupiti novom radnom mestu na poziciji dizajnera proizvoda.

🎬 Poglavlja
00:00 Intro
04:35 Zašto toliko radimo? #kapitalizam (https://twitter.com/ropsii/status/136...)
06:42 Mikro nivo pristupa novoj poziciji
07:26 Zašto govorimo o ovoj temi
11:26 Prizma 1️⃣: Ljudi sa kojima ćeš najčešće sarađivati
17:26 Obuzdavanje dizajnerskog impulsa
20:45 Prizma 2️⃣: Kompanijsko znanje
26:39 Ubacivanje pričice o Design Thinking pristupu
29:53 Digresija o važnosti prezentovanja svog rada timu
36:57 Prizma 3️⃣: Prethodno iskustvo koje donosiš
42:44 Deficit individualnosti u digitalnim proizvodima
45:25 Prizma 4️⃣: Konkurencija i domen
48:30 Dotakni korisnike 👉
52:10 Dragan dominira 💣 #laganaforica
53:10 Crni čaj sa mlekom i pričica o pićima i ishrani #lifestyleinfluencers
56:26 Prizma 5️⃣: Korisnici i korisnička podrška
59:43 Prizma 6️⃣: Biznis
01:05:29 Odjavica

📧 Prijavite se na naš njuzleter
https://buttondown.email/zalet

🐦 Šaljite nam ideje, pitanja, utiske i kritike
info@zalet.fun
https://twitter.com/draganbabic
https://www.linkedin.com/in/draganbabic
https://twitter.com/R2k
https://www.linkedin.com/in/arsenijecatic/

🔴 Naš Youtube kanal
https://www.youtube.com/c/Zalet

🌈 Za sve ostalo tu je naš sajt
https://zalet.fun/

✌️
— Dragan Babić i Arsenije Ćatić

Creators & Guests

Host
Arsenije Ćatić
Dizajn generalista. Autsajder.
Host
Dragan Babić
Osnivač i partner Superawesome — agencije za dizajn digitalnih proizvoda od 2007. Opsednut procesima i sistemima.

What is Zalet?

Dobrodošli na Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda!

Za sve novosti se prijavite na naš njuzleter · https://zalet.fun
Ideje, pitanja, utiske i kritike šaljite na Tviteru · @draganbabic i @r2k

Naš Youtube kanal · https://www.youtube.com/c/Zalet

Arsenije:

Hejooo! Znaš kako nam ide muzikica? Ona za intro. Ovako.

Dragan:

To si naučio napamet_ Pa da, malo si se igrao. O, nema veze. Anyway, dobar dan ljudi. Dobrodošli u još jednu epizodu Zalet podkasta.

Dragan:

Podkasta o dizajnu digitalnih proizvoda. Ja sam Dragan Babić i sa mnom je, kao i uvek, moj verni prijatelj Arsenije Ćatić.

Arsenije:

Verni saputnik. Verni, verni drugar. Sidekick.

Dragan:

Pa da. Kaže mi, Arsenije, Šta ima ko tebe?

Arsenije:

E, nema ništa. Baš smo sad... Misim, ono što je zanimljivo, je verovatno ljudima kako se to funkcioniše malo iza kulise. Da li se mi se vidimo, čujemo, da li se ne čujemo, da li napravimo skriptu, da li ne napravimo skriptu. Ali bukvalno smo se čuli pre...

Arsenije:

Upalili smo u ovaj video pre 15-ak minuta i kao... Muke, ono, padne sneg, nemaš Wi-Fi. Da. Nemaš ovo, nemaš ono.

Dragan:

Evo sad recimo bez struje snimamo.

Arsenije:

Da, na vazduhu. Samo ovo i to. Tako da...

Dragan:

Borba je, šta da ti kažem, borba je.

Arsenije:

Borba je, da, ovaj podcasterski podcasterski, ovaj hashtag.

Dragan:

Pogotovo bez sponzora, ovako golobradi.

Arsenije:

Kako si ti to nazvao? Podcasterski hleb hešteg.

Dragan:

Da, da, da, da. Najteže.

Arsenije:

Da, hteo sam samo da se zahvalim, pošto smo mi, eto, sa prethodnom epizodom, nekako obelodanili i pustili u etar, što se kaže, celu ovu našu priču. Ide gas! Pustili priču tako da reakcije su bile

Dragan:

Bilo ih je.

Arsenije:

Uglavnom pozitivne.

Dragan:

Ne, da, zeznam se ja. Super su reakcije, hvala vam puno za sve povratne informacije koje smo dobili.

Arsenije:

Da, to je bilo super, onako, neočekivano. Ali dobro, sad ja pretpostavljam da to je onako prvi talas nekih, da kažem, prijatelja, drugara, poznanika iz branše. Navala, tako reći. Šta kažeš?

Dragan:

Navala.

Arsenije:

To, to, to, to, to. A ovaj, kada se bude ovo malo rasprostranilo, kada budu krenuli sponzori, kada sve to bude krenulo, onda ćemo da krenemo i da imamo posla sa hejterima I sve to je, kapiram.

Dragan:

Obračunaćemo se s njima kasnije.

Arsenije:

Tek onda kreće, tek onda kreće ozbiljna priča, znaš. Tako da, eto, to je što imaš. Šta ima kod tebe?

Dragan:

Pa pravo ti kažem, ne nešto mnogo. Klasika. Kraj godine, malo frkice na poslu, u smislu da se gomila stvari nekih završava i tako. Treba malo više pričati s ljudima. I to, ali, onako.

Dragan:

Mogu da ti kažem da sam se već nekako prebacio na... Mentalno sam završio sa ovom godinom i nekako sam dobar, znaš.

Arsenije:

Da, uvek je ta frkica, ono, kao, jao da završimo, da očistimo, šta ćemo da radimo, Q1 sledeće godine.

Arsenije:

Ljudi odlaze na odmore, kako ćemo da se snađamo?

Dragan:

Koliko mi je drago što ne moram to da radim više. Znači gledam, gledam Mariju u firmi kako ono, sinhronizuje godišnje i ne, naravno svi hoće da spoje praznike. To je ludnica, ono da. Ne zavidim.

Arsenije:

Ne znam što lepo se zakonom ne donese kao da sve kreće 20og i tamo.

Dragan:

To je ranije bilo tako.

Arsenije:

Jel jeste?

Dragan:

Manje više se znalo da se ne radi. Ja se sećam kako smo mi do pre, ne znam, pa sigurno do pre, jedno, šest, sedam godina, mi smo jebote zatvarali firmu na, ono, mesec dana kolektivni godišnj. Svaki jul, avgust, ako nešto razumeš. Ne radimo, a... Sezonski je maltene bio posao.

Arsenije:

Evo jedna, jedna, jedna, ovaj, jedna misla. Zapravo naš, naš drugar je to, Petar.

Dragan:

Znamo što hoćeš da kažeš.

Arsenije:

Znaš, tweetao je to i rekao je kao, e, bilo bi baš super, Ne, kao potpuno nema smisla zašto tehnološki kompanije ne rade kao NBA sezona.

Dragan:

Bukvalno. Znaš kao, dođeš, imaš jedan deo godine gde radiš i ostatak godine se odmaraš.

Arsenije:

Ali čekaj, to je cela poenta. Jel' kao ti napraviš neki software koji je samo... Mislim, sad, okej, različite kompanije rade različite stvari. Ali uglavnom ti uvek imaš neki buffer koji možeš da izdržiš. I taj buffer može da bude...

Arsenije:

Buffer, opet govorimo o kojoj bi bila ta reč.

Dragan:

A šta je buffer, nemam pojma.

Arsenije:

Međuprostor, recimo. Imaš neki fitilj koji je...

Dragan:

Da ne kažem tampon.

Arsenije:

Tampon zona, da. Postoji nešto što možeš da izdržiš mesec, dva dana i kao godišnje i kao, zašto to ne bi bila praksa?

Dragan:

Pa zato što to nije u interesu kapitala.

Arsenije:

Da.

Dragan:

Ti hoćeš da smanjiš prazan hod i hoćeš da maksimiziraš nešto što si platio, a to su ljudi.

Arsenije:

Da.

Dragan:

Ne dopada mi se ton kojim smo počeli ovu epizodu, neću da ulazim u antikapitalističku ludilo.

Arsenije:

Uvek malo moramo da...

Dragan:

Malo mora da se da zacrni slažem se. Dobro mi je to priča, ali... Na korak sam od toga da skinem majicu i krenem da...

Arsenije:

I da vežeš oko glave. Bukvalno, ono. Ja vadim ovaj mač što je iza mene i...

Dragan:

Mač uzmeš, da, i to je to, da. Ali da, super je, to je odlična ideja Perina. Pera ima jako dobre ideje.

Arsenije:

Da. Dobro, ništa. Ono o čemu smo želeli da pričamo U ovoj epizodi jeste zapravo nastavljamo nastavljamo gde je prethodno stala a to je kada se zaposliš na novom poslu šta su neki, kako smo to nazvali? Nazvali smo neki mikronivo puteva, interakcija koje bi trebalo da da razumeš i koje bi trebali da ti pomognu da što bolje, što uspešnije, jednostavno oboljuješ svoj posao. A prethodna epizoda je pokrivala malo, onako, neke neke više nivoe, neke apstraktnije nivoe koji su potrebni, a mislimo da sada ovde možemo da govorimo i zapravo želimo da govorimo, ne mislimo, nego želimo da govorimo o tome šta je nešto što je taktičnije, šta je nešto što je onako više jednom kao ha spustiš se iz padobrana, sletiš na tu zemlju koja se zove nova kompanija i kao gde sada krećem I odakle krećem?

Arsenije:

Zato što U velikoj većini slučajeva U velikoj većini slučajeva nećeš imati razliđen plan I neće imati neko da te...

Dragan:

I upravo to, nećeš imati podršku. Ti ćeš često biti ono prva nova osoba, odnosno jedina osoba možda na toj roli. I svi, uglavnom ljudi, što je manja firma zlatno pravilo, možeš da radiš više stvari i to je manja podraška. Je li tako? Znači zamisli sad da ti dođeš u tim od ne znam pet ljudi, ko će tebe da onborduje, znaš, kao nema niko ni vremena ni kapaciteta za to.

Arsenije:

Da. Ja često volim da često volim. Zapravo, onako, volim da gledam oglase za posao raznoraznih kompanija jer na taj način jednostavno gledam kakav kadar traže, kako pišu, šta su otprilike negde očekivanje i tako dalje. Jer jednostavno volim da ne iz razloga ono što kao intervjuišem, konstantno ili šta god, nego jednostavno volim da budem volim da budem u toku šta se traži. Jedna kompanija je imala neću da imenujem, zato što je nebitno.

Arsenije:

Mislim, nije kao da je bilo šta treba da krijem, nego jednostavno nije važno.

Dragan:

Nećemo da reklamiramo džabe, mislim, otvoreno.

Arsenije:

Tako je, kada Netlify bude spustio kinticu, onda možemo da ga reklamiramo, ali ovako nećemo sad za džabe da pričamo njihovim oglasima. Šta mislim, Ono što je bilo zanimljivo jeste što su ok I rekli kao Šta su zahtevi, šta se očekuje, šta su očekivanje i tako dalje, ali kao, šta tebe kao dizajnera očekuju u prvih mesec dana, u prva tri mesece, u prvih godinu dana. Što je onako veoma, veoma je to dosta struktuisano je, sad koliko je to istina ili koliko nije, nije važno, ali mislim da je fino da dobiješ onako neki...

Dragan:

Zvuči dosta zrelo.

Arsenije:

Da, da. I to je, to zvuči, zvuči dosta zrelo. Znaš, to je znak da je neko se potrudio i jednostavno to verovatno testirao u praksi i kao, ono, prošao sa par ljudi kroz to i kao može da održi to, jer ti čim to staviš a priori ispred nekoga, a neko će imati ta očekivanja i neko će jednostavno želeti da tako nešto doživi, što je što je, mislim, sa strane ono design managera uopšte nije mali zadatak, to je baš onako ozbiljna komadina odgovornosti koju ti, iza koje ti stojiš. Da, tako da, ali da se vratimo mi na, na ono, veliku vićinu slučajeva gde zapravo ti to nemaš i te... Ne da nemaš, nego dobijaš na kašičicu da kažemo i šta bi bile te neke, ja to volim da zovem, prizme kroz koje bi ti trebao, trebala, trebali da gledate na svoj posao.

Arsenije:

Zašto? Jer to smo i spomenjali u par navrata. Jednostavno, ako ti dođeš, dobiš zadatak i kreneš da cepaš po tom zadatku, onako kako misliš da treba da se to uradi, a možda možda to rešenje neće biti potpuno adekvatno. Tako da, ja sam za sada, ovog puta sam napravio notes i kao, to jest beleške, crtice, reci koliko oko ovoga svega, ono, baš se cimamo. Tako da bi trebalo da bude nekako strukturisanije.

Arsenije:

Hajde da uzemo za, ja bih rekao da prva linija, prva linija negde znanja bi trebalo da bude ono matični tim. Ajde da kažemo ako, mislim, matični tim ili ljudi sa kojima ćeš najčešće da radiš. Možda ne postoji možda ne postoji prodakt tim, možda ne postoji dizajn tim, ali postoji neki matični tim koji god on bio. Šta misliš da bi tu trebali negde da znamo i da izvučemo iz tog tima na početku, što bi nam olakšalo da da se posluje bolje.

Dragan:

Pa kapiram da ti kao nova osoba u nekoj organizaciji imaš već dovoljno nekih ono neću kažem strahova, ali da, znaš, kao nov si, ne znaš ništa. Već imaš hiljadu nekih kočnica ti se ono si povuko i nećeš ni da ispadneš glup ni nemam pojma šta. I imaš, eto, imaš bukvalno strahove. Ja nekako mislim da se ljudi najbolje, Najbrže snalaze u novim sredinama Kroz neke lične odnose. I mislim da Ako...

Dragan:

Ovo je kao više neki savet, možda, nego neko pravilo ili nema pojma šta. Mislim da ako nađeš način da na što neformalniji način izvučeš domensko znanje od ljudi svojih, i ne samo domensko znanje o proizvodu, nego znanje, institucionalizovano znanje koje oni svi imaju u glavama, da ćeš bolje proći. Znači, nemoj intervjuisati ljude, pričaj s ljudima. Znaš, kao zovi nekog na kafu, učestvuj u razgovorima i u situacijama na kojima ne moraš nužno da budeš, ali se prijavi da budeš i pasivno upijaj znanje i znaš kao budi ta neka, znaš kako kažu, muva na zidu. U ovom momentu ja mislim da je mnogo bitnije da pasivno slušaš i upijaš informacije i na taj način informišeš svoj budući rad.

Dragan:

I iskreno, ja mislim da bilo koliko da kažem, u tom momentu uspe da izmenadžuje sam sebe da je to neverovatan plus kao nekoj novozaposlenoj osobi.

Arsenije:

Tako je. Potpuno bih se složio sa tom, na ovome. Postoje dve stvari. Znači ti kad dođeš kao novo osoba osećaš tu fri... Mislim, osjećaš tu barijeru negde, frikciju da pitaš i da pitaš e, kao, jel mogu ja da se priključim, zato što ako te neko ne pozove, mislim, to je sad ta sprega, ako te neko ne pozove, kao, ha, ja ne trebam tu da budem, ja trebam tu da...

Dragan:

I by the way, to je opasna igranka. Imaćeš ljude, imaćeš gejtkipere. Znaš, imaćeš ljude koji će biti u fazonu, znaš, kao da si ti guraš, ovo ne može i šta ja znam. Moraš... I zato je po meni Ljudi koji su ekstrovertni i koji znaju sa ljudima uvek imaju taj neki dodatni kao neki turbo u životu, kao neki booster nad introvertima.

Dragan:

Jer ja stvarno verujem da ljudi koji znaju sa ljudima da im je lakše u životu.

Arsenije:

Slažem se, ali mislim sad ovo što si rekao za gatekeepere, odnosno one koje te koji ti ne dozvoljavaju da nešto uradiš ali takođe postoji i druga strana gde neko jednostavno samo kao ne vidi ne nužno ne misli da ti trebaš tu da budeš, nego ne vidi zašto bi ti to bio, ali kao, cool, kao dođi sastanci su otvoreni, može bilo k'o da se priključi i tako dalje i mislim da je to mislim da je to super način Da se uči i ovo što si rekao kao jednostavno samo da postoji, kao da ne postoji ta ideja da ti sad čekaš da ti neko nešto kaže i da ti neko nešto priđe, nego da jednostavno postoji ono taj

Dragan:

Proaktivni pristup.

Arsenije:

Sprega i proaktivni pristup gde se ti informišeš oko toga. I prva linija bio bi, ono, kao product team ili design team ili neko koje Neko ko se bave nečem najbližim onome što bi ti trebalo da radiš. Jer tu bi trebalo da se uspostavi, verovatno ćete i najviše i sarađivati, tu bi trebalo da se spostavi neki zajednički jezik koji obe strane razumeju. I tu mislim da treba da se od takvih timova bi trebalo da se izvuku ono, kao šta su planovi, šta su trenutni planovi, šta su planovi za budućnost, da ne kažem, ono, kao road map, jel da? Gde mi želimo, gde mi želimo da idemo.

Arsenije:

Strategija. Da, strategija. Mislim da je to... Ali opet ta strategija na nekom, ono, mikro nivou, jel tako? Postoje različite strategije unutar svake kompanije.

Arsenije:

Tako da mislim da je to jedna tu ključna stavka.

Dragan:

Jel' mogu samo da se ubacim na sekund? Mislim da je možda korisno nekom da pomenem ovo. Ovo je obzervacija jedna. Problem mana dizajnera generalno, ne samo produkt dizajnera, je u tome što čim dobiju ili prihvate ili uđu u novu priču, novi projekat, novi posao, bilo šta, jako su željni da se, da kao, urone u posao. A pod time mislim da kreneš da radiš na dizajnu, na produktu, na ovome i na onome.

Dragan:

A ignorišeš pritom sve ono što prvo treba da naučiš o njemu. I to je ovo što pričamo sada. Dakle, Opet taj jadni discovery koji je ono stavka koja je uvek prva ode sa budžeta i šta ja znam. Isto tako, nažalost je primenljivo i u ovom slučaju, gde postoji ogroman benefit oko toga u tome da ti sebe informišeš o svemu što ti ljudi sa kojima ti sada radiš, što oni znaju, da se informišeš. Znaš kao ti praktično kao novi product designer, ajde da uzmemo da si nekog možda čak i naprednog nivoa, ti realno možeš da uđeš u proizvod I da kreneš da popravljaš stvari.

Dragan:

Ti to tehnički možeš Verovatno da uradiš u dosta slučajeva. Ali To je onako Malo neki Naglavački pristup, odnosno nije optimalan. Zar nije bolje da ti prvo naučiš Aha, okej, pre nego što kreniš da ne znam poprljuješ neke usability probleme ili nemam pojma, da radiš, da poboljšavaš neku metriku zar nije vrednije da se recimo prvo informišeš o tome šta je taj proizvod danas, a šta bi trebao da postane. Jer možda cela firma prolazi kroz neku transformaciju i kažu kao ok, mi smo danas ovo, ali zapravo mi hoćemo da budemo tamo negde i sve što mi radimo treba da ide ka tom cilju. Tako da ovaj ta impuls da uletiš ono na glavačke u posao, u kor, u samu srž svog tvog posla je nešto što u startu treba ovaj je po meni pametno malo suzbiti i malo uraditi, makar malo se informisati oko, kao holistički.

Dragan:

Kao okej, o čemu se ovde radi, koja je priča iza svega ovoga i to.

Arsenije:

Da, tako je, jer kao ono, moraš da znaš koje bitke možeš da biješ, zato što ti možeš da biješ samo određeni broj bitaka.

Dragan:

Bam to je to.

Arsenije:

To je zapravo to i neke bitke jednostavno nisu vredni. Iako je to ono što tebe žulja i što si u fazonu, pa ovo možemo sada da sredimo i...

Dragan:

A šta još sve možemo.

Arsenije:

Da, da, da. Mi sve možemo. To uopšte nije upitno, mislim. Ali rekao si jednu stvar, kao gde je kompanija danas i gde će biti sutra i dolazim do svoje druge stavke koje bih voleo da negde malo prodiskutujem, a to je gde je kompanija bila juče. I to je to neko istorijsko znanje zapravo koje Koje je opet kolektivno nekako gde je, Ok, kako se gradio proizvod, zašto je nešto uređeno na taj način kako jeste.

Arsenije:

Jer često puta kad se nešto pravi dešavaju se razne stvari, mislim razne sile utiču na to da nešto ispadne tako kako je ispao. Neki put...

Dragan:

Ovo me zanima šta hoćeš da kažeš, zato što si ti prošao kroz, ja mislim,

Arsenije:

Kroz

Dragan:

jednu takvu priču gde si prošao, odnosno bio si deo firme koja je znatno, znatno porasla. Pa me zanima

Arsenije:

Pa da, jednostavno nekad... Jednostavno nekad nemaš... Imaš kapacitet i imaš imaš iskustvo da nešto napraviš, ali nemaš znanja da napraviš baš to. I kao, potreban je potrebno je vreme da ti oblikuješ proizvod kroz neku vremu, kao kroz neke iteracije, da bi došlo do nečega što je sada. I kao, e, da sam imao ovo iskustvo, ne pričamo o tehničkom iskustvu kako nešto da se naprave, nego kao iskustvo šta da napraviš pre tri godine, kao to bi bilo mnogo bolje.

Arsenije:

Samim tim razne sile mogu da utiču kao da li je nedostatak kadra, nedostatak ljudi, veliki apetiti ili kao veliki apetiti i još više ljudi koji ne znaju šta rade i svako radi za sebe i tako dalje, tako dalje. I onda jednostavno se dešava da proizvod bude bude aljkav, ajde da kažemo, ono U veliko većini aljkav. Jednostavno da postoji dosta stvari koje mogu da se, da se unaprede. Ti kao novi dizajn da dođeš i kažeš e, kao zašto je ovako, zašto je ovako, zašto je ovako. Tako da mi, ali važno je da se razume odakle sve to potiče i šta su bile tadašnje ideje i gde to može da se razvije.

Arsenije:

Zato što mislim da je to dosta specifično za svaku, za svaki proizvod, za svaku organizaciju. Jer čak i ako praviš neke proizvode koje si slično pravio, to je da, kao slično proizvode koje si pravio u prošlosti i kao dođeš i praviš nešto ono tog tipa i imaš konkurenciju koju možeš da gledaš, neće nužno ideje da budu iste, tako da mislim da je ono, taj kao... Ok, šta sad sve to znači? Šta to znači za nekoga ko dođe u kompaniju i kao... Gde crpi sve te izvore?

Arsenije:

Jednostavno kao možeš da gledaš ono neki knowledge base, zapravo baze znanja koje su sad šta god se koristi, da li se koristi Google Docs ili Notion ili gde god, gde ljudi vode Vode neke specifikacije, gde se vode neke prepiske o proizvodu, o idejama, gde postoje eksperimenti, ako postoje, gde postoje prototipi. Jednostavno da se malo stekne utisak zašto je nešto ispalo tako kako je ispalo I koje su, od prilike, te sile uticale. Neki put te sile mogu da budu pozitivne, nesvesne, neki put te sile mogu da budu negativne. jednostavno gde će postojati neko, nečija reč će se slušati, taj neko iz nekog razloga ne ume nešto da uradi, Ili ima pogrešano osjećaj, pogrešno mišljenje.

Dragan:

Ili jednostavno ima, znaš, kao jači je na jednu stranu, slabiji na drugu stranu, pa je to oblikovalo proizvod. Tako je.

Arsenije:

Tako da, ono, važno je da se stekne utisak kako smo došli do sadašnjeg i šta su razlozi za to. Neki put postoje realni razlozi. Neki put se kaže, e okej, to smo uradili, to je prva verzija ona do sada tinja, ne gori totalno, tinja. Treba da unapredimo, ali ne treba možda sada da unapredimo. Tako da ima tu svega i zato to je jako zanimljivo ono deo da se shvati jer nešto što, mislim, postoje sad te slike kako nešto deluje van kompanije i šta zapravo to jeste unutar kompanije.

Arsenije:

Tu su potpuno dve različite dve različite...

Dragan:

Slike, stvari, da. Da, da, da. Najlakše reći Jira je sranje.

Arsenije:

Da, da, da. A onda to je multimilionski biznis.

Dragan:

Postoji razlog zašto znaš, zašto je uživa takav renome, da kažem. To je očigledno koristan alat iz nekog razloga nekim ljudima. Tvoj posao nije da kažeš da je sranje zato što je komplikovana, nego da provališ zašto je koristan nekim ljudima i da u tom kontekstu radiš da napraviš da taj alat bude bolji.

Arsenije:

Da, zašto to radi tako kako radi?

Dragan:

I da

Arsenije:

li radi ono što radi?

Dragan:

Da. I kome radi to što radi?

Arsenije:

I kome, da, da. To su jako... Meni je to uvek, uvek mi je to najzanimljiviji deo, onako da kopam, onako da gledam sve to. I sad, okej, neki put se oslanjaš na ljude da ti kažu, a neki put zapravo Voliš da gledaš te istorijske i sam da stičeš nekakav utisak. I mislim da je to važno.

Arsenije:

Mislim da je važno da postoji taj taj balans između toga šta ti donosiš i šta upijaš. I tu gde formiraš mišljenje.

Dragan:

Ubaciću ti se samo sa jednom pričicom. Pazi sad ovo. Taj, ajde da ga nazovem design thinking pristup. Taj, kada si dizajner, I hoćeš da radiš stvari pod znacima navodnika kako treba, ti u suštini ne smeš da donosiš odluke prerano. Ne smeš da sudiš.

Dragan:

Jer to ne treba tako. Treba prvo da istražiš i tek onda kad imaš određenu količinu znanja o toj stvari ti može da zaozmeš neki stav. To će se, ako krenete tim putem, to će se preslikati u sve sfere tvog života. I postaćeš onaj lik koji, sa kojim ne može da se posvadjaš, koji je uvek uzdržan, koji nema...

Arsenije:

Bezkečmenjak?

Dragan:

Da uvek si kao pa ne znam ja da li je taj keks dobar ili loš. Okej je, sladak je, ali meni se jede slatko. Ide nešto...

Arsenije:

Kao meni se ne dopada, ali verovatno postoje ljudi koji ima svih...

Dragan:

Nekom, da, kao ni on loš, keks. Kao nećeš da generalizuješ nikad. I to te čini onako malo, šuć mora s tim, ljudi, čine te tako malo nezanimljivim čovekom. Težak si za razgovor, zato što, znaš, kao ljudska interakcija nekako kude u smeru, to je vrlo primalno, primalno, iskonsko. Iskonsko, da.

Dragan:

Da, iskonsko. Da. Znaš kao kad ti kao kažeš nešto i onda Pera i ja skočimo i kao ne, ti si debil, drugačije, znaš. I tu u takvoj interakciji ljudi vole da budu stalno, jer to je zanimljivo. Da se malo posveđamo, da se pokačimo, da ja tebi objasnim nešto, ti onda meni kontru.

Dragan:

To je zanimljiva interakcija. A sa dizajnerčinama ne možeš da imaš takvu konverzaciju, zato što su oni tako, pa dobro, pa okej. Hvala ti na inputu.

Arsenije:

Ali postoji, postoji. Ja sam, evo baš sam imao prošle ove nedelje mislim, imam stalno te situacije, ali kao mislim da sam došao do jedne tačke gde kao nisam mogao da pređem preko toga. Znači ono veoma me pogodila. Gde kao već neko vreme nešto se tako spominje i ja sad kažem e, ne bi to trebali da uradimo taj deo. Ne bi to trebali tako.

Arsenije:

I tu se završi. I onda kao opet neko dođe i kaže e, ali ovo treba da uradimo i evo kako treba da uradimo i ja sad opet kažem e, ali ne bi trebali da uradimo iz nekog razloga. I onda sad već peti put se ponavlja situacija I ja kažem okej dajte mi 20 minuta, sednem, napravim prezentaciju, snimim Loom. Ne znam da li koristiš Loom?

Dragan:

Koristim ono Tella.

Arsenije:

Da, da, ali koristiš taj video kao da sedneš I snimiš. E, ajde da samo jedan, kako bih to rekao, nije segvej nego je...

Dragan:

Digresija. Stranputnica,

Arsenije:

Digresija. Koliko je meni to promenilo način na koji posmatram svoj posao. Nepojmljivo. Jer kao tek kada nešto uradim, napravim neki prototip i sednem da snimim, da izprezentujem kao, e, evo šta je problem, evo zašto to hoću da uradim i evo kako to funkcioniše, tek onda vidim koliko to fali, koliko je to nepovezano, koliko nema smisla. Ti dok radiš si kao fokusiran na neku kockicu i te kada trebaš nekome da objasniš van tog konteksta, a zamislite k korisnicima, znači ti sad ovaj objasnjavaš svom timu, a kao zamisli tek korisnicima ko zna kako je razmišljam, ti vidiš koliko to fali i bukvalno me čini da budem ono bolji dizajner, koliko god to izlizano zvučalo.

Arsenije:

Jeste. Sam, sama ta ideja da je uzmem, svoj rad naglas ispričam kako to funkcioniše i vidim koliko tu nema smisla. Jer te kad nešto izgovoreš naglas, vidiš koliko i klikneš I kao evo, kao sad treba da se desi to I to I u tvojoj glavi, znaš ono, na mojoj mašini je to radilo, u mojoj glavi je to funkcioniralo. Tako da eto, ono, savjet bi bio neki da probate da malo reflektujete, da prezentujete sami sebi svoj rad. Jer...

Dragan:

Ti si to sad rekao u kontekstu specifičnog alata koji je Loom ili tamo, Tella. Ali zapravo savet je usmeren ka tome ka kolaboraciji. Znači pokazuj ono što si napravila češće. Pričaj o stvarima o kojima razmišljaš, o idejama, o zadacima svojim. Pričaj sa ljudima.

Dragan:

Jer prikupićeš gomile nekih informacija koje nemaš ni pojma koliko mogu da ti pomogu.

Arsenije:

Da, i ok je skroz da se kaže da je to neko rešenje kao, e evo ga rešenje, ovo rešenje je dobro zato i zato i nije dobro zato i zato. Zato što ti me daješ prostor i daješ jednostavno uvidu načina koji ti razmišljaš i prostor da se ne zaletiš da doneseš prerano odluku, jer ako je design, product design i pravljenje proizvoda kolektivni sport, mi svi trebamo da učestvujemo do nekle, neko će da preseče, ali svi mi trebamo da imamo neko opet to kolektivno znanje i razmišljenje i tako dalje. E, sad samo se vratio na ovu situaciju od koja sam počeo. I onda sam ja se evo i kao napravio neki deset argumenta ili pet zašto to ne treba da se uredimo i kao poslao, ne znam zašto to ne treba da uredimo, I poslao stranama koje su to videle. I kao bilo je okej, nemamo argumente da ovo pobijemo.

Arsenije:

I sad dolazimo do toga kao šta je problem? Nije problem u tim ljudima koji su imali tu ideju da se to nešto uredi, nego je problem bio možda i u meni da ja kao ne kapiram da neko ne vidi stvari na isti način koji ja vidim. I to je sada ta dvojba gde sam ja govorio kao aha okej, prihvatimo ono, čujem šta ti govoriš I kao sredićemo, ali to ne treba tako da uradimo, a taj neko uopšte nije razumeo zašto to ne treba da se tako uradi I koje su implikacije. Da, to je ono što ja nisam shvatio da ta druga strana ne ne precipira na isti način ako i ja, zato što nemamo isti iskusa, ne bojim se istim poslim.

Dragan:

Jeste, i ovo može da bude baš velika zamka recimo u interakciji sa stakeholderima. Gde je tradicionalno neko postavljeno, hijerarhija je postavljena tako da stakeholder iznese zahtev i očekuje se da ti kažeš okej, to je to. Pravimo to. A u stvari ti kao dizajner prvo treba da izazoveš takav jedan zahtev, ne da bi kontrirao, nego jednostavno da bi se uverio da donosimo pravu odluku. Jer nekada je stakeholderite kako u pravu.

Dragan:

Obično su stakeholderi neki ono likovi koji imaju ogromno domensko znanje u kojem funkcioniše proizvod, za taj domen. I vrlo često iz mog iskustva intuitivno donose dobre odloke. Ali možda je, ne znam, ideja za implementaciju te neke stvari pogrešna. Pa treba to malo promisliti dalje I šta ja znam.

Arsenije:

Ali slažem se s ovim što si rekao i verovatno, kao, ne treba uvek sve prispitivati. Jer kao, ako prispituješ sve ono, ne činiš ni sebi ni drugima dobro. Ali za neke stvari za koje ti nisu jasne trebaš da pitaš, e, ali koji su tvoje argumenti ili razlozi zašto ovo treba da uradimo. Ja ću ti dati kontraargumenti. I to.

Arsenije:

To nije nužno natezanje. Sada opet pričamo o toj tankoj liniji gde ne praviš se ti pametan, nego jednostavno daješ radloge zašto misliš da nešto ne treba da se uradi. Na kraju dana ti to im... Znači, čak i ako se ne slažeš, Ako treba da se uradi, uradi ćeš. Znači, postoje uvek jači razlozi zašto nešto treba da se uradi, jer na kraju dana tako se ono Pravi proizvod.

Dragan:

Pazi, na kraju dana sve je Razmena. Kompromis. Sve je kompromis, trade-off. Da. Znaš, uvek se vaga Izvini, između toga Šta ćemo da propustimo da bi smo uradili nešto.

Dragan:

I to, tu moraš da imaš matematiku i morate da se složite oko toga iI onda pravite, onda ste skladan tim. A ako je svaka interakcija, neko mačevanje i krbanje, to onda ogromna količina energije odlazi Bukvalno na to, na proces ti odlazi.

Arsenije:

Tako je, ali opet, ja se samo vraćam, znaš, kada radiš sa nekim timom često se izgubi taj, ta, ta, ta, ko je za šta odgovoran i onda se tako stvari samo, samo samo nestanu negde, samo skliznu i onda ne postoje argumentovano objašnjenja zašto nešto treba ili zašto nešto ne treba i kao ako ćemo mi stalno da ako ćeš ti meni stalno da kažeš e ovo treba sarađivati, a kažem e pa nećemo to sad ili nećemo tako, nastaju frustracije. Ali pazi, dotakli smo se Da li je ovo treća ili četvrta tačka, ja mislim da je treća tačka koja koju govorimo o tvoje, kao o tvojoj prethodnoj iskustvi koju ti donosiš I u novu poslu, u novu kompaniju. I ono što se meni ispostavilo kao jako jako dobra praksa, a to je da kada se neko priključuje kompaniji koja već ima neki Neki proizvod ili nekom projektu, to je da uradiš samostalni Kako, ja se ne znam koja je to reč na srpskom. Ali ono što čemu govorim jeste UX audit. Da.

Arsenije:

UX audit je ono, vežba može da se progoogla, postoje template i postoje način i proces kako se to radi. Šta bi bio audit? To bi bilo kao...

Dragan:

Razmišljam sad, ne mogu da smislim našu reč.

Arsenije:

To je kao neka kontrola.

Dragan:

Pretres kao neki.

Arsenije:

Pretres, da. Inspekcija. Inspekcija.

Dragan:

Inspekcija, jest. Inspekcija bi bilo

Arsenije:

Bravo. Kao, dolazi mi, dolazi mi inspekcija u firmu.

Dragan:

Pa jeste, oni kažu auditor. Da tako, kada je poreska, kada ti dolazi inspekcija.

Arsenije:

To je super vežba, zato što na taj način Se od tebe očekuje da ti Prođeš kroz ceo proizvod, pretreseš sve i doneseš svoje zaključke. Šta radiš sa tim zaključicima? Jednostavno Onda sa time, kad imaš sve nekako struktuisano, popisano možeš sa različitim nije stakeholderi, ali Šta bi bili stakeholderi? To bi bili kao ljudi koji donose odluke.

Dragan:

Donosioci odluka.

Arsenije:

Da. Glavešine. Glave. Glavešine. Da, nešto tog tipa.

Dragan:

Glavonje.

Arsenije:

Glavonje. Ili glavonjice.

Dragan:

Imam još jednu, još jedan sinonim koji neću da kažem.

Arsenije:

Tako da, jednostavno govoriš sa ljudima koji su radili na tome, koji su odgovorni do nekle za to I i na taj način možeš da donosiš svoje, da se negde čuješ i da donosiš nešto, da doprinosiš.

Dragan:

Možda čak i da dokažeš da si temeljan, da dokažeš da imaš kapacitet da se nosiš sa određenom Određenom količinom stvari, celinom. Imaš kapacitet zapravo da uzmeš nešto što je celina i raščlaniš i pričaš o individualnim osobinama te celine na određen način. Dakle, kad ti dođeš i kažeš je ovaj aspekt ovog proizvoda je odličan, Ovaj aspekt malo škripi ovde, primetio sam. I zapravo to je signal da imaš dosta zreao pristup poslu.

Arsenije:

Tako i opet se vraćamo na ono imaš holistički pristup. Iako taj tvoj utisak opet neće biti toliko temeljan, zato što nemaš istoriju, ali uhvatićeš jedan trinutak u vremenu i rećićeš ovo sada to tako izgleda i evo šta mislim da može da se napredi iI evo šta je dobro. Cela poenta je da ti i nakon razgovora ukapiraš šta je dobro i šta treba tako da ostane, iako se tebi možda ne čini da je to dovoljno dobro jer sve može da bude uvek bolje. I šta su stvari, šta su stvari koje smo jednostavno, ono, ne želimo da investiramo u njih. Kao da, to je škripi, nije dobro, ne želimo da investiramo u to.

Arsenije:

Da. Tako da Da, mislim da je to, ono, ta stavka svoje iskustvo i svog nekog utiska, tog prvog utiska, dosta, dosta važna. Ne treba to zanemariti. Uvek mi možemo da kažemo Ovo što si imao pre spomenu, kao da, treba slušati druge, treba graditi mišljenja, ali opet trebaš da imaš jednu malu Jednu malu dozu kao e, ali ja mislim da ovako treba. To na kraju dana tebe čini negde, mislim, ti I ja, ali ili bilo ko da gledamo istu stvar uvek možemo da ih rešimo na drugačiji način.

Arsenije:

Čak i ako imamo isti input, isti pitch, isto sve. To je ono što nas čini negde unikatnim..

Dragan:

I ja bih čak izvini rekao da...

Arsenije:

Kaži, kaži.

Dragan:

Mi stalno govorimo kao, baš smo zapeli za to kao product design ima design u imenu, ali to nije zapravo design i šta ja znam, to je sto nazivu. Upravo u ovome što si sad ispričao se se ogleda taj aspekt dizajna. Jer sve ovo o čemu mi pričamo uvek ima malo prostora, nekad malo, nekad malo više, za neki lični pečat. Uvek ti imaš lufta da uneseš nešto svoje u sve što radiš i kada bi se svi proizvodi nastajali i pravili se kroz neku formulu, svi bi na kraju krajeva bili isti. Imali smo čitav jedan period pre nekoliko godina kad su sve aplikacije izgledale isto.

Arsenije:

Ali to se i sada, mislim...

Dragan:

To se i sad manje više dešava

Arsenije:

jer smo se... Svesno ili nesvesno to se dešava.

Dragan:

Jako smo se priklonili tom... Preoptimizovali smo se. Od interfejsa do, ne znam, procesa. Otkrili smo dizajn sisteme, otkrili smo style guide-ove, izvalili smo da možemo da uzmemo gomile gotovih aseta i ne krećemo više od nule nego krećemo ne znam odakle, ali to je ubilo dosta individualnosti u softveru danas i u proizvodima. Tako da jeste, product design i dalje ima mesta za design U sebi.

Dragan:

I sad na tebi je da odlučiš gde ćeš da daš taj lični pečat. Da li U nekom vizualnom aspektu, da li u Ne znam, UX-u ili u svom dizajn procesu. Što god.

Arsenije:

Ne, ovo, ovo, pazi, ovo bi čak možda mogli da jednu, da jednu epizodu posvetimo samo samo ono što si rekao. Mislim da je negde važno jer ono što ja primeću je da ta gomila različitog software-a izgleda identično ne samo vizualno, nego ono kao po načinu koji se predstavlja i po načinu na koji nešto hoće od tebe iI čemu služi i kao izgleda identično. I onda samim tim očekivanja su, znaš, kao isti paterni ponašanj, isto sve. Pa ne mora, mislim. Zašto mi moramo da imamo lupam navigaciju ovako ili onako.

Arsenije:

Lupam sad

Dragan:

Da, da, da, naravno. Jesi se sećeš kad je izrašao... Ja mislim da je to bila, ono, era iPhone-a 3G. Znači drugo izdanje iPhone-a.

Dragan:

Kad je izašla ona aplikacija Path, pa kad su imali onaj menu radialni, To je kao potpuno novi UI pattern koji je izašao. Iskreno nije on zaživao, ali je bio toliko atraktivan da je to njima bi postao kao neki branding element. To je fenomenalno bilo.

Arsenije:

E, ali zaživeo je. Twitter sada to ima.

Dragan:

E, jeste, da.

Arsenije:

Twitter to ima, ako pridržiš malo dugmence.

Dragan:

Oni iskoči da one bude. Ali sad nema fleet-ova više. Možda ne znam šta se dešava sad.

Arsenije:

A imaju sad one Spaces, spaces da skam. Da, mislim sad tu je tanka linija između toga da ti trebaš da težiš da napraviš nešto super unikatno i da, mislim to je jako teško, ali kao govorimo o nekim, nekim ono mikro nijansama gde kao ne mora sve da bude isto kao što je uradio ono lik pored tebe, tj kompetitor pored tebe. I sad dolazimo do opet ja bih prešao na sledeću tačku, a to su konkurencija ili kompetitori, to nije naša reč. To je zapravo anglicizam. Kako se kaže?

Dragan:

Pa da, ali

Arsenije:

Pravim se glup jer ne znam rečnik, ali ne pravim se glup nego sam glup. Ali konkurencija je naša reč. I mislim da je tu sad opet jedna, jedna onako, tačka koju kao novi dizajner trebaš da razumeš. I mislim da ti ovde zapravo imaš mnogo više, mnogo više iskustva od mene. Jer kao ti sa svakim klijentom imaš potpuno novu industriju koju oni, kojom se oni bave I u toj industriji postoje neka pravila koja su drugačija od neke druge industrije i sad

Arsenije:

Svesno ili nesmesno te kompanije unutar tih industriji i neki glavni igrači nekako su oni tu slični, nekako imaju isti cilj I pokušavaju da da uradi istu stvar.

Arsenije:

Gde mislim da je važno da trebaš da razumeš, da trebaš da razumeš šta je ono oštrica konkurencije i šta nije dobro. Jer neki put deluje da ako je neko kao dobar, da im je sve dobro, zapravo imaju neke aspekte koje su onako bezveze, ne znam.

Dragan:

Ja bih rekao da a kad pričam o ovome mislim da uvek nećeš pogrešiti ako kreneš od istraživanja korisnika. Jer zapravo na kraju krajeva korisnici daju zahtevi i potrebe korisnika čine, uslovljavaju ponašanje tvojih konkurenata, odnosno svih proizvoda u tom domenu. Do nekog. I da, ne, ne, naša... Ajde da, da, da približimo ovo nekim primerom.

Dragan:

Ne možeš na isti način da pristupiš... Imaš dva proizvoda, digitalna proizvoda, ne možeš na isti način da praviš proizvod koji je u nekom productivity prostoru i proizvod koji je u crypto prostoru. To su dva sveta potpuno drugačija, očekivanja su potpuno drugačija. Ti moraš jednostavno da se upoznaš sa domenom dovoljno, da se edukuješ o očekivanjima u celoj toj sferi i shodno tome da dizajniraš. I to je, to je ta kao taj empatski moment u dizajnu gde ti moraš da se poistovećuješ, da roleplaying radiš i šta ja znam.

Dragan:

I to je po meni stvarno ne, apsolutno nezamenljiva osobina koju, koju dizajneri imaju. I koju moraju da savladaju.

Arsenije:

Ono što sam ja sad, okej, spomenuo si spomenuo si tu par stvari. Ja bih volao da samo dotaknemo korisnike malo kasnije. Aha, okej. Da dotaknemo korisnike. Kao pip.

Arsenije:

Da se dotakne. Takni me, takni, polako se primakni. Ono čemu sam ja zapravo, na što sam mislio, jeste da upravo kao ok, ako si u productivity sferi, šta je productivity, šta je, šta je, koja je ono još mikro niša, da li se baviš mailovima ili to do aplikacijom, ako se baviš to do aplikacijom.

Dragan:

Da li je lična, da li je za timove.

Arsenije:

Tako je, uzmi, instaliraj ono ostalih deset I vidi, znači ono istestiraj, vidi kakav je njihov sajt, kakva je njihova, da li su imali neke investicije, ko su im investitori, da li imaju dokumentaciju, kakve imaju dokumentacije, ko su im korisnici, zašto njih korisnici vole, sve te stvari. Ako sad postoje određene, postoje određene industrije gde jednostavno ne možeš da se registruješ na aplikaciju i onda kao Zakaži demo ili podmetni nekoga da zakaže demo. To je na primer jedna taktika koju koja je često korišćena da nećeš ti da se predstaviš jer kao mogu ljudi da te nađu na LinkedIn ili šta god, a glupo je da lažiš jer mislim svi se ono, kad pošaljaš zaklju za demo Neko sedne i onda vidi ko je ta osoba i da li je to valjna kompanija i da li žele opšte pričati s njima. Nego podmetneš nekoga i kao neko taj uzme i snimi krišom Demo i onda on vrati tebi video, znaš I tako. To je, to se, to se,

Arsenije:

to su sve

Arsenije:

pacovski putevi. Ali mislim da je važno da razumeš gde stoji neka kompanija, ako je proizvod, ako postoji industrija koja je razređena ili još ne razređena, kako, ko stoji, Šta su, šta je važno, šta je ko njih dobro, šta nije dobro. Da se prizna da je nešto dobro. Često puta ljudi su onako kao Ma ne, mi smo bolji ili... Ili opozit, kao ma ne, mi smo, mi ne možemo, mi ne znamo ovo ono.

Arsenije:

Eto, oni su bolji, oni su to već uradili, pa šta ako su uradili, mislim možemo da uradimo. Možda možemo i bolje da uradimo, možda možemo i lošije. Šta sad. Da, tako da to, mislim ne znam, eto to sam malo sam šlajfovao, ali sam, nadam se da sam objasnio. Hoću kažem, važno je da ispitaš industriju i da razumeš industriju.

Arsenije:

A jer postoje. Jer jostoje određena pravila koja funkcioniš u unutra industrije. Na primer. Ja sam se na prethodnom poslu bavio, industrija je bila biotehnologija, a sada je HR. Šta je zajedničko?

Arsenije:

Zajedničko je da proizvod i problematika proizvoda je ista. Ti se baviš nekim podacima, ubacuješ podatke, čistiš te podatke, izbacuješ neke nove podatke, ali jednostavno industrija i tip tih podataka su potpuno drugačiji, persona na kraju dana, ono kupac koji kupuje, potpuno drugačiji. Tako da ako bih uzeo da primenjujem ista pravila koje sam imao tada, to ne bi Ne bi valjalo.

Dragan:

Da, uvek postoji određena količina forica koje su primjenjive na sve.

Arsenije:

Tako je.

Dragan:

I to s tim foricama možeš da dođeš ono do nekog MVP-a, nivoa zrelosti proizvoda. Znaš, to će te dovesti do negde da ti možeš da pokažeš nešto i da to bude upotrebljivo na nekom bazičnom smislu. Ali na kraju krajeva mi trenutno živimo u svetu koji u kojem se u kojem dobar kvalitetan korisnički doživljaj nije više nešto što je ekstra, što je kao neki glanc na proizvodu, nego je to kompetitivna neka okosnica, znaš. Ljudi očekuju dobar softver, to nije više ezoterija neka, znaš, kao nisu ljudi koji koriste računare, neki sa tamo kompjuteraši koji u podrumima nekim kuckaju i gledaju crne ekrane po ceo dan, znaš. Nego softver je sada deo svakodnevice.

Dragan:

Nema govora o tome da ti izbaciš proizvod, očekuješ uspeh, a pri tom ti je korisnički doživljej kanta. Znaš, to ne ide. Nemogu, nerealno je danas.

Arsenije:

Hashtag laganaforica. Da, da, da.

Dragan:

Jesi provalio ovu pričicu moju, a?

Arsenije:

E ne vidim zato što, ne vidim šta piješ zato što si crno-beo.

Dragan:

A, nova, nova forica, da. Pijem crni čaj sa, sa ovim, krimerom, sa mlekom.

Arsenije:

Ma daaaaa.

Dragan:

To mi je nova fora sada, da.

Arsenije:

Super, super je crni čaj.

Dragan:

Malo sam se vratio, inače ja čaj bukvalno ne pijem. Ne priznajem ga kao piće uopšte.

Arsenije:

Dobro, pazi, u prošloj epizodi si bio entuzijastičan oko sokova, sada si oko čajeva.

Dragan:

Da, da. Čak nekom

Arsenije:

sledećoj epizodi. Vidiš, imamo tu, iterišemo konstantno.

Dragan:

Konstantna iteracija. Sa napicima. Ne, ja ono, mislim, pričali smo i ti ja ranije o ovome. Ja mislim da ni ti ni ja ne pijemo sokove u suštini.

Arsenije:

Ja pijem.

Dragan:

Ti piješ sokove?

Arsenije:

A da, ali 1 bez šećera.

Dragan:

Koji su to sokovi?

Arsenije:

Pa da ne reklamiramo, ali Dolaze u nekim kockastim flašicama. Eto, ljudi će tako da ih prepoznaju. I potpuno su ono, potpuno su pristupoči, nisu nešto ono preskupi.

Dragan:

A misliš kao prirodni su, nisu ono Coca Cola i to te fore?

Arsenije:

Da, fabrički sokovi, gusti voćni sokovi. Ali ne pijem ove sintetičke...

Dragan:

Da, ja ne pijem nikakve sokovi u suštini, pa onda... Mislim, pijem kafu, vodu

Arsenije:

I pivo. Da, I mislim, pravim sebi, ono, kao smuti i te stvari.

Dragan:

Da, ja ne mogu da napravim naviku od toga nikako. Roknem nekada onaj kao šeik sa bananom, puterom od kikirikija I proteinom.

Arsenije:

Da, kao jedno 1000 kalorija spržiš tu.

Dragan:

Pa nije, brate, to ima ono možda 200, 250.

Arsenije:

Jesi siguran?

Dragan:

Pa šta, banana ima 100, mala kašikica putera od kikirikija možda ima 50, 100.

Arsenije:

Mlekce, urmice, čija?

Dragan:

Ne, ja s vodom pravi. Ništa, ništa. To je to, Ta tri sastojka. Voda, protein, banana i putere kikivike. To je meni dobar.

Arsenije:

Bananaki što ima 900 kalorije, to je bilo...

Dragan:

A to su već zamene za obroke i te fore.

Arsenije:

Jeste, jeste.

Dragan:

To je heavy. To je ozbiljna priča. Ja to ne mogu, zato što ostanem gladan, ne mogu da pijem hranu.

Arsenije:

Ja sam balkovao, šta je rečen sam?

Dragan:

Gojio se.

Arsenije:

Gojio se, kada sam jeo biljike samo. I prvi put u životu sam počeo da se gojim samo zato što sam gledao unos kalorija. Iako su bile biljike. Neverovatno je.

Dragan:

Ja sam bio najdeblji kad sam bio vegetarianac. Bukvalno najdeblji. Jer sam na najgori mogući način bio vegetarijanac. Nači, ono, junk food, ali kao bez mesa.

Arsenije:

Pazi, sada malo smo u završenju neke lifestyle ove priče.

Dragan:

Pa za kraj malo da se... Dragi, e, da nismo

Arsenije:

za kraj, Imali smo još dve tačke koje bih želao, da, ali hajde brzinski da prođemo kroz njih. Sledeća tačka, rekli smo da dotaknemo korisnike, tak? Naravno, pričanje sa korisnicima, to ne trebamo sad već neku posebnu filozofiju oko toga. Znači, postojeći korisnici i... Postoje dve grupe.

Arsenije:

Postoje postojeći korisnici, oni koji koriste proizvod, postoje oni koji tek su zainteresovani i žele da koriste proizvod ili su potencijalni korisnici, njihove slike su malo drugačije. I ono što je tu važno imati na umu, ja bih rekao, jeste da su to Veoma individualne slike. Kada pričaš sa nekim jedna jedan, kao, ovo su moje potrebe i tako dalje. A kada kažem individualna slika, razlikuje se između ono što je nekako kontrateža jeste Support Team, je li tako, korisnička podrška, tim koji prikuplja probleme od raznih korisnika i onda oni već mogu nekako da grupišu sve te probleme i da se negde tu uspostavi šta je ono što je bitnije, šta ono što nije bitnije. Te dve slike, to što dođe od korisničke podraške, ono što dođe od individualnih korisnika, se ne uklapaju nužno, tako da to je...

Dragan:

Support će uvek znati više o korisnicima od prodakta, UX-a ili bilo koga drugog u firmi.

Arsenije:

Uvek, uvek, uvek, uvek.

Dragan:

I hoću samo, izvini, da te prekinem. Iz mog iskustva, kad god neko zapne u projektu i ne zna kako da reši neki problem. 99% problem dolazi od toga što ne poznaješ dovoljno potrebe korisnika. Jer da znaš potrebe korisnika, ti bi znao šta da uradiš.

Arsenije:

Tako je.

Dragan:

I to je, znaš, kao lupam, potpuno je sve jedno da li praviš website ili radiš na nekoj funkcionalnosti, nekom digitalnom proizvodu. Jedini razlog da ti zapneš u tome, da ne znaš kako da uradiš ili rešiš nešto, ili da popuniš neki prostor, je tvoje nepoznavanje potreba korisnika. I vrlo je očigladno šta treba da uradiš da bi rešio taj problem.

Arsenije:

Tako je. Znači imamo taj segment korisnički koji opet se deli u dve dve grupe, individualni korisnici I podrška, korisnička podrška. I oni bi trebali da budu jedan od destinacija kod kojih trebate često da idete, često da sarađujete. Čak ono što je dobro praksa ako postoji prostor da da da vi budete korisnička podrška, da odgovarate na na pitanja i da vidite kako taj proces, pošto je jako zanimljivo kako taj proces funkcioniše, ja sam imao prilike da radim sa sjajnim support timom koji, način na koji obrađuju zahteve, način na koji oni komuniciraju sa ostalim timovima, pošto ne znaju oni sve, nego jednostavno kao moraju da saznaju način je koji oni prave baze znanja, Odnad te baze znanja idu nazad u dokumentaciju, u dokumentaciju ide korisnicima. Jako, jako, jako zanimljiv proces.

Arsenije:

I poslednja tačka, sad više ne neznam koja je po redu, ja bih rekao jako važna, biznis. Razumevanje biznisa.

Dragan:

Jer u suštini biznis je to bitan zato što ti uvek moraš da spojiš potrebu korisnika sa potrebom biznisa. Ono, bottom line, to nešto mora da funkcioniš. Iza jedne i iza druge. To je, tu je ono kao zlatna sredina, ne zlatna sredina, nego tu se nalaze stvari, to je presek stvari koje ulaze u skoup, u obim stvari koje će se naći, recimo, u proizvodu. Ili na kojima će se raditi, ili tako dalje.

Arsenije:

Tako je, ali postoji sad i taj međuprostor gde ti trebaš da razumeš kako neko ko se bavi razvojem biznisa ili neko ko je na prvoj liniji u biznis, u biznis odeljenju prodavac, tako, sales osoba. Šta ona radi i sa čime se ona susreće svakodnevno. I šta su zahtevi koji dolaze do nje. Opet, postoje Postoji tu jako nijani, jer kao osoba koja je

Arsenije:

zadužena za nekog korisnika Će uvek gurati to šta njen korisnik želi da dobije. Ali takođe će dobacivati neke, neke da kažem, opšte, opšte probleme.

Arsenije:

Tako da uvek tu treba onako sa zrcetom soli gledati šta i kako. I sad naravno tu postoje ono gomila niansi gde ako je korisnik ima ono najskuplji, zavisi kakav je sad biznis, ali ako govorimo o nekim enterprise pričama ako ima ono najskuplju licencu njegova će uvek da se, njihova će uvek da se da se poštuje, da se njima ispunjavaju zahtevi i tako dalje i tako dalje. Ali postoji i ono što je, ja mislim i ono što je meni bilo zanimljivo jeste da ja kroz saradnju sa biznis ljudima mogu bolje da shvatim ono što se zove service design i načine koji mi Možemo da unapredimo naše usluge i za prvu ruku da ojačamo tu Osobu koja ide i koja je prodaja sa alatima koje mi možemo sa projekta da njoj damo a sa druge strane da upijemo od nje i da natrag implementiramo gomilu, gomilu stvari koje trebamo da implementiramo. Tako da...

Dragan:

Upravo si sad rekao nešto što sam hteo da dodam. Ja sam uvek smatrao da je barem delom posao dizajnera da naoruža prodaju. Znaš, kao da li će to biti kroz kvalitet isporuke, Znaš, kao pa da oni mogu stvarno sa punim pouzdanjem da idu i da prodaju to nešto što radimo ili će biti kroz neke ne znam posebne funkcionalnosti ili pite Boga kroz šta. Ali da, čak I prodaja onog persona u celoj toj našoj priči, znaš, jer ok, ne možemo se uvek skoncentrisati samo na korisnike koji koriste taj proizvod. Ti nekad moraš da, pogotovo kada se malo udaljiš od proizvoda i kreneš da radiš pričaš sa marketingom, zapravo onda imaš, ne znam, nemaš više user persone nego imaš buying persone i tako dalje I tako dalje.

Dragan:

Pa onda neki drugi ljudi odlučuju, donosa odluki o tome da li će proizvod biti usvojen u nekoj organizaciji ili ne i moraš sve te stvari da uzimaš u obzir. Tako da to je zapravo tvoje poznavanje kako taj biznis u kom, kako taj biznis kojem proizvod služi, funkcioniše, je vrlo bitno, vrlo bitna stvar i vrlo bitan izvor Informacija koja treba da edukuju Tvoje odluke u svom poslu.

Arsenije:

Tako je. Tako da, da, eto to su ono, to su neke tačke koje mislim, da nismo sad spomenuli marketing, product marketing, celu, celu tu sferu, ali meni to nekako potpada pod biznis, naravno. Čisto samo nekoga da ne izostavimo, da se neko ne oseti uvređenim. Ali mislim da ovaj... To su sad već ono...

Arsenije:

To su neki temi o kojima možemo čak i da Kasnije razrađujemo svaku ponosobu. Ali ovo je neki pregled, neki pejzaž na koji mi mislimo da novi dizajner bi trebalo da baci pogled i da onako razume sve te sve te džepove i sve te destinacije na koje bi trebalo da...

Dragan:

Makar da bude svestan gde sve mora da upliva. Da... Taj posao nije samo briga o proizvodu, nego šta sve moraš ti da znaš da bi mogao da zapravo vodiš brigu o proizvodu.

Arsenije:

Da. Da na osnovu svih ovih tačaka i svih ovih prizmi negde oformiš mišljenje oko svojih narednih akcija I narednih inicijativa.

Dragan:

Tako je

Arsenije:

da... Da. Eto, to

Dragan:

je to. Da li hoćeš da napravimo neku najavicu nekih novih sadržaja o kojima smo pričali sad dok smo imali malu pauzu?

Arsenije:

Ne znaš o čemu pričam? Ne znam. Ajde kaže ti.

Dragan:

Nemam pojma kako je, reci I meni.

Arsenije:

Ne, ne, po stvarno ne.

Dragan:

Ne, pa mislim na, već smo imali kontakt sa nekoliko ljudi koji bi bili i voljni i odlični ljudi za goste. Tako da čim skontamo kako na tehnički način da rešimo to, ćemo da napravimo nekoliko, i možda će to čak i postati neka praksa dugoročna, nemam pojma, ali definitivno smo voljni da makar napravimo jedan eksperiment ili nekoliko i dovedemo neke nama zanimljive ljude koji, ja mislim, mogu da Definitivno imaju puno znanja i voljni su, što je najbitnije, da ga podele sa svima. Tako da ćemo najverovatnije uskoro imati i neke goste u podcastu.

Arsenije:

Da, to je, to smo, mislim, zanimljivo je što smo ti i ja govorili o tome pre nekog vremena i onda kad smo obelodanili podcast za em, što smo dobili kao što smo dobili kao odgovor, kao e, ideja je super bi bilo da dovedete nekoga, plus su se javili neki naši poznanici, drugari kao e, ja bih bio rad, bila rada da učestvujem. I mi svakako imamo tonu nekih ljudi na pameti koje bi voleli da pozoemo. Ono što je, mislim, sad nije izgovor, ali jednostavno nekako izazovno izazovno je ovo kao tehnički ti sediš kod svoje kuće, ja kod svoje, i sad drugačije razgovori, drugačije energije, drugačije hemije kada bi bili zajedno. Da. To je nešto što treba da vidimo.

Dragan:

I sigurno bi podcast trajao tri sata.

Arsenije:

Sigurno bi,

Dragan:

što je,

Arsenije:

što je, mislim što je skroz okej. Pa da. Čabe je kao.

Dragan:

Da, da, da.

Arsenije:

To, a i ok, sad postoji sad ta komponenta gde ti i ja trebamo da se dogovorimo kad ćemo, šta ćemo, kako ćemo, a sad još involvirati i treću osobu.

Dragan:

Da, malo, ovaj, malo treba ozbiljnije pristupiti toj organizaciji i zategnuti malo to. Možda je čak i rešenje da ta neka gostavanja realizujemo uživo. To je uvek opcija, Ako su ti ljudi, da kažem, iz Srbije, da nije potreban neki ogroman put. Tako da eto, radimo I na tome, da znate čisto da će biti nekih malo zanimljivijih stvari u smislu da novina. Ne u smislu sad kao da mi mislimo da smo dosadili više s ovim, nego biće svežih nekih sadržaja.

Dragan:

Planiramo I radimo na tome.

Arsenije:

A ovo je...

Dragan:

Da, kaži.

Arsenije:

Takođe, kao i uvek, sve primedbe, ideje za sledeće teme, sve što mislite da možemo da unapredimo ili biste želi da...ne samo da unapredimo kao tehnički to kako govorimo I kako ovo sklapamo, nego jednostavno nešto što biste želili da čujete Sledeći neki teme koji biste volili da obradimo i da damo naš ugao na to. A pišite nam na svim različitim kanalima gde god. Imamo sad i sajt. Imamo na njemu, možete se prijaviti za njuzletter. I imamo tamo i kontakt i email, tako da možete i tu da nam pošaljete, na Twitteru smo.

Dragan:

I Twitter, da, on je.

Arsenije:

Na Linkedinu, gde god da uspete da nas nađete. Slobodno, budite slobodni da nam pišete. Nema... Nema... Nema glupih pitanja i

Dragan:

nema glupih ideja,

Arsenije:

tako da budite slobodni da nam sve sugestije šaljete. Mi ćemo se truditi da to kao i svaki dobri dizajneri saslušamo u svojim vidimo šta želimo od toga da uslušimo, a šta od toga odbacimo jednostavno, to je skroz cool.

Dragan:

Won't fix.

Arsenije:

Tako da, to je to.

Dragan:

To je to. Vidimo se Arsenije, vidimo se ljudi.

Arsenije:

Ćao.

Dragan:

Ćao.