Zalet

Dobrodošli u Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda!

Čestitamo na novom poslu! U ovoj epizodi pokušavamo da odgonetnemo šta je na višem nivou potrebno dizajnerima digitalnih proizvoda.

🐦 Šaljite nam ideje, pitanja, utiske i kritike
info@zalet.fun
https://twitter.com/draganbabic
https://www.linkedin.com/in/draganbabic
https://twitter.com/R2k
https://www.linkedin.com/in/arsenijecatic/

🔴 Naš Youtube kanal
https://www.youtube.com/c/Zalet

🌈 Za sve ostalo tu je naš sajt
https://zalet.fun/

✌️
— Dragan Babić i Arsenije Ćatić

Creators & Guests

Host
Arsenije Ćatić
Dizajn generalista. Autsajder.
Host
Dragan Babić
Osnivač i partner Superawesome — agencije za dizajn digitalnih proizvoda od 2007. Opsednut procesima i sistemima.

What is Zalet?

Dobrodošli na Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda!

Za sve novosti se prijavite na naš njuzleter · https://zalet.fun
Ideje, pitanja, utiske i kritike šaljite na Tviteru · @draganbabic i @r2k

Naš Youtube kanal · https://www.youtube.com/c/Zalet

Dragan:

Kreće, kreće

Arsenije:

Dobrodošli, za sve one koji nas ne znaju i koji nas verno prate. Volimo da poranimo ovako malo jutarnji podcast. To kafica, kombuhica, ko šta voli.

Dragan:

Jel cepaš kombuhica?

Arsenije:

Pa evo, cvekla i džumbir tu je.

Dragan:

A, pa to su pro-variante.

Arsenije:

Ti je si nastavio ili si...

Dragan:

Nešto sam se zasitio, stavio sam ga u hotelčići.

Arsenije:

Aha, a dobro.

Dragan:

Prebacio sam se na neke cold brew momente sada. I To mi je sad nekako... Ne znam, ja inače pijem uvek hladnu kafu isključivo, a sad mi se kafa nešto o ne pije kako je ovako hladno. Jer ne mogu da je pretrpam ledom. I nešto sam sad tako u nekom limbu sa pićima.

Dragan:

Zapravo piju mi se sokovi. Ne, ja ne pijem sokove uopšte. Zato sam i od tebe bio doširen kad sam dobio tu kombuhu, zato što mi je to kao mnogo bolji fazon. Ali sad mi se nešto pije sokove, nema pojma o čemu se radi.

Arsenije:

Pa dobro.

Dragan:

Eto.

Arsenije:

Čemu govorimo danas?

Dragan:

Važi ljudi. Danas, pa nastavljamo se u suštini na prošlu epizodu, gde smo, daj kao da kažemo, malo pojasnili product dizajn, kako ući uopšte u product kao u smislu karijere. A danas bi hteli da se bavimo zapravo kako, šta posle toga? Znači, dobio si kao posao ali ti si i dalje na nekom, ajde da kažem, juniorskom nivou. Kako se ti sad snalaziš u jednoj organizaciji koja ima ili nema temelj za rad prodakt dizajnera.

Dragan:

Onda druga stvar, odnosno druga variabla u toj celoj priči je Produkt možeš da budeš in-house, kao deo prodakt tima, možeš da budeš prodakt dizajner u agenciji. Tu postoje ogromne razlike kako se ovaj prodakt sprovodi, odnosno sve aktivnosti vezane za prodakt dizajn kako se sprovode i tako dalje, pa malo čisto da istražimo taj taj momenak u ciklusu jednog produkt dizajnera meni je super što ti i ja zapravo imamo, dolazimo sa dva spektra. Ja nikad nisam bio in-house. Ti, koliko znam, nikad nisi bio u agenciji.

Arsenije:

Pa, da. Nisam. Najbliže što sam bio jeste bio kao neki... Tehnički je to, možda da se ne zove outsourcing firma, ali model po kome su se stvari radile jeste kao da se udružimo sa baš startupom i razvijamo za njih bukvalno od nule. Tako da nikad, osećaj nikad nije bio da ti radiš za nekog, nego da si ti deo tima.

Arsenije:

Tako da, ne mogu, da, ono, ne, upravu si. Da, ono, kao ne, upravim se, okej.

Dragan:

Da, da, da. Samo da vas upozorim, moja devoka i pas su upravo ušli iz šetnje, pa će možda biti malo frke za mene, ali

Dragan:

nije nijakav problem.

Dragan:

Tako je to kad, jeli, snimamo odakle stignemo odnosno od kuće.

Arsenije:

E, da te pitam, jel si ti imao skoro dodir sa nekim ko je, ko je ono, dodir u smislu da si, da si počinju da radiš, da neko počinje da radi kod

Arsenije:

ko je tek na početku i

Arsenije:

Kao juniorska pozicija.

Dragan:

Pa imam manje više stalno. Kod što aktivno intervjuišemo. Manje više uvek intervjuišemo. Nema ih ni blizu, kad kažem uvek, to ne znači ono svaki dan, nego nekoliko puta godišnje. I što imamo stalno otvorenu prodakt dizajn poziciju u firmi.

Dragan:

Tako da stalno pričam sa ljudima koji žele da uđu tu negde. Velika većina njih, ogromna većina njih ne posmatra product design onako kako ga mi posmatramo i kako ga ti i ja opisujemo ovde. Većina njih misli da je to jednostavno UI ili drugi naziv za UI ili UX dizajnera. Jer bukvalno su neki od njih čak bili ili trenutno jesu na pozicijama u drugim firmama gde se oni zovu product designeri, ali zapravo sa onom crtaju interfes. Čak i, čak je UX nekad samo naziv za glorifikovanog UI dizajnera.

Dragan:

Tako da postoji ogromna konfuzija tu i to je to recimo razlog zašto ti I ja radimo ovo. I sa druge strane ljudi koji zapravo odgovaraju našem opisu produkt dizajnera ima zastrašujuće malo. Ja sam do sada pričao samo sa dvojcom ljudi koji su, obojci su muškarci, koji su, Gde nam se potpuno poklapala vizija toga šta prodakt dizajner treba da radi. Obojica su... Ne, izvini.

Dragan:

Jedan je, mislim, radi više kao u nekom modu kao agencija. Drugi je in-house čovek. Tako da, da. Potvrdio sam sve što sam i što, verovatno ti mislite.

Arsenije:

Da, više sam... Jasno, jasno. Više sam razmišljao U kontekstu da li si... Da li je neko počinjenje oko tebe I kao šta su bili njihovi izazovi, upravo to iz te perspektive. Pošto ja nisam Nisam skoro, ovaj...

Arsenije:

Zapravo ne skoro, možda čak I Ne mogu da se setim da li sam radio sa nekim koje je, upatrak ih par godina, baš kao bio junior-junior Da mogu da izreflektujem taj Mislim, opriliki mogu da dobacim do nekog I da kažem neke stvari, ali pitanje je da li Da li je to nešto što se očekuje u realnosti?

Dragan:

Znaš kako bih ti ja, mislim da mogu najbolje da odgovorim na to pitanje. Mi imamo kao deo procesa za pošljavanja product designera Test projekat Ajde ga nazovemo tako,

Dragan:

a to je zapravo

Dragan:

kao neki format radionica gde zovemo ljude da dođu kod nas u kancelariju. To bi bilo idealno. Uvek su bili najbolji rezultati kad su ljudi dolazili kod nas i proveli pet dana s nama. I tokom tih pe dana, svaki dan ima svoj raspored. Ujutru radimo mali kick off I riviju nečega što, mi znaš, otvorena pitanja i to.

Dragan:

U sred dana, posle ručka, radimo neki check in i na kraju dana radimo reviju ova što je urađeno tog dana. I svaki dan ima, naravno, rade na temu, mi im nabacimo neku priču, zapravo ta vežba oko čega se vrti, i zapravo mi njih pustimo da urade taj deo posla, odnosno da urade taj zadatak, a svo vreme im ja i ostatak dizajnera iz naše firme koji je dostupan, praktično smo im tu kao podrška. Neću da kažem mentori. U slučaju juniora mi nekada jesmo bukvalno mentori, jer nekad ljudi dođu da urade taj zadatak, a pri tom nemaju praktičnog iskustva uopšte, nego samo imaju neke ono... Nisu radili nigde do sada.

Dragan:

I onda mi smo im kao neka podraška tu i radimo dosta sa njima u smislu da ih usmeravamo.

Arsenije:

Izvini samo jedne pitanjice. Da li, da li, ovaj, da li preporučuješ ljudima koji nemaju nikakva iskustva da se prijavljuju za dizajn pozicije sad kad si ovo spomenuo?

Dragan:

Produkt dizajn pozicije ili dizajn pozicija?

Arsenije:

Pa nazove Produkt dizajn

Dragan:

Da, da, apsolutno da. Zato što recimo mi smo imali sreće da zaposlimo čoveka koji nije znao da postoji product design. Ali se je ispostavilo da ima mindset koji potpuno odgovoara tome. Slažem se s tim poslovom.

Dragan:

Mislim da product designer, ili designerka, mogu da dođu iz neke totalno ludačke druge pozadine. Znaš, kao prošle put smo spomenjali neku arhitekturu I šta je, znam, ovaj čovjek je u nekom gamingu I u nekim 3D ono, vizualizacijama I šta je, znam. Ali jednostavno čovjek, kad vidiš ga da kapira softver, prirodno mu je da uviđa UX šablone, paterne, i vidi te stvari, može da ih rekreira, razume kako to sve funkcioniše. Tako da, apsolutno mislim da ne morate imati pozadinu u dizajnu, da biste se somelili da se oprobate u produktu. Da, tako da rad sa, ajde da kažemo, junior product designer ima, ako ne ide iz UX-a ili UI-a, ima verovatno malo veće izazove na svom putu do usavršavanja do nekog seniorstva ili leadershipa ili šta ja znam.

Dragan:

Ali je definitivno ja ohrabrajem nove ljude da se upuste u produkt. Definitivno.

Arsenije:

Okej, i sad neko prođe taj, da kažem, ono proces kod vas i zaposli si, kao šta vidiš kao ono, najveći izazove i da li postoje neki paterni sa kojima se ljudi, koji se ponavljaju kod novih zaposlenih?

Dragan:

Paterna definitivno ima. Mislim da je jedna stvar koja se ponavlja stalno je Ljudi su dosta inhibirani Ajde da kažem i dalje su U fazonu ja ne znam ništa i ne bi baš trebalo da seguram nešto puno, znaš, ili da govorim puno, ili da pitam puno, znaš. Uvek su... Meni je uvek najteže, Kad radim sa ljudima koji su novi u poslu, uvek mi je najteže da ih naučim ili da im demonstriram kako njihov posao nije da znaju, njihov posao je da saznaju. Ja sam čitav dizajn tako posmatrao uvek.

Dragan:

Mislim, ja bi bio najsrećniji kad bi ja očekivao da znam rešenje na svaki problem I onda dođem, uradim to što treba da se uradi i odem. To bi ono bilo peace of cake, razumeš. Ali naš posao nije takav, jednostavno. Mi radimo, dolazimo do, suočavamo se sa problemima i mi nemamo pojma kako da ih rešimo, jer ne znamo dovoljno o domenu, ne znamo milion stvari. I naš posao je zapravo da naučimo sve to i primenimo to naučeno.

Dragan:

Tako da, što se tiče mladih ljudi, njima je takav pristup iz mog iskustva potpuno, potpuno strani. I onako su prilično zabezegnuti kad kao, šta kao, to ja kao mogu da pitam.

Arsenije:

Da, kao, ako sam dobro razumeo, zapravo podržava se da ti, kako da kažem, ono, da tvoje prisutsavo bude vidljivo, da postavljaš pitanja i da diskutuješ, Ali sa idejom da naučiš I da nekako razbiješ taj problem i da Absolutno. Ga sintetišeš za ostatak, ono, kompanije, ekipe, šta god, a ne sa idejom da ti dođeš i doneseš ono rešenje odmah. Jer ono što sam ja vidio, postoji postoji ta negde, ta ideja da kao aha, dolazi dizajner u tim i sada postoje određeno očekivanje od ljudi recimo koji nisu radili sa dizajnerom do tada ili su radili sa dizajnerima koji su već u kompaniji. I sad, to je drugačija dinamika. Neko ko je u kompaniji neko vreme zna kako različite stvari, kako domen funkcionište, kako tim funkcionište, kako različite stvari jednostavno, načine koji se nešto radi, sprovodi.

Arsenije:

I onda kada dođe neko novi u tim, ako ima dovoljno samopoznanje, onda krene odmah sa... Vidi to kao neku priliku da se dokaže i pokaže i Onda krene sa nekim rešenjima koje nisu jednostavno nisu... Neću kaže ni su dobra, ali... Adekvatna. Adekvatna, iz nekih razloga ono, nisu možda ne mogu da se sprovedu ili su previše skupa ili sada ne ulazim u

Dragan:

Ambiciozna, da, ne recimo.

Arsenije:

Recimo, da.

Dragan:

Ima svega.

Arsenije:

Tako da, slažem se sa tom da zapravo Treba da postoji prisustvo Ali sa idejom da se, da se ubrza taj proces učenja i da se, eto, na taj, da kažem, na ono taj veoma, veoma suptilan način da se upotrebite i ono soft skills I da se problem nekako razbije, da se donese taj novi ugao razmišljenja pre nego što se zaista krene pre nego što zaista krene da se kao čuka i kao ha, evo ga rešenje, tako ćemo da radimo.

Dragan:

Da, ja mislim da je ta mantra koja preovlađuje već jako dugo, Da li je to Lean ili onaj Zuckerbergov fail fast fazon. Dosta zatrovalo taj čitav naš domen gde mi zapravo... Meni kao product designeru je uvek najteže bilo da stavim šapu na ono kao raspored projekta i kažem nama treba ovoliko vremena za ovo.

Dragan:

Znaš kao

Dragan:

ne nemoj mi nemoj mi skraćivati Discovery jer znaš kao ne nemoj mi zbrzavati knowledge transfer sa in-house teama na naš team, zato što jednostavno mi ćemo morati da funkcionišemo na iskustvu i pretpostavkama i onda ne mogu... Mislim ne mogu ja nikako ja ti garantujem ništa, ali ovako mogu još manje. Ako me ne pustiš da se udubim u nešto, znaš. Tako da, iz tog ugla, product design je nekad možda se čini više kao neka strateška rola nego egzekutivna. Ali, da, da.

Dragan:

I još jedna, ajde da kažem, dok se ti pričao, sam se setio jedne stvari koja može da bude, ajde da kažem, korisna za nekog ko tek ulazi u ovo. Često, iz mog iskustva, često se od novog product designera, recimo sada, ti dolaziš u neki tim ili agenciju, sve jedno, nov si kao product designer, Može da postoji slučaj da tebe vide kao nekog ko će da dođe I da spasi stvara. Znaš kao, mi smo svi programeri, mi ne znamo ovo. Mi smo grafički dizajneri ili UI dizajneri, mi ne znamo ovo. Sada će da dođe ovaj lik i da pokida i da bukvalno sve naše probleme reši.

Arsenije:

Da, da, ali... I ono kao postmars. Znaš šta, Mislim da je to generalno sindrom nekih klanki organizacija. Ne znam kako bih nazvao.

Dragan:

Ma reci slobodno startupi.

Arsenije:

Pa da, ali nisu... Nisu nužno svi startupi, ali to kao... Imamo previše...

Dragan:

Ne, izvini, ja ću iskoristiti svaku priliku da načepim startupe.

Arsenije:

Da, da, ne, ne znam šta ti misli. Ja to igram slučajeva što ja radim za jedan startup, kao to nema. Ali ima taj patern da je kao organizacija iz nekog razloga ne može nešto da postigne I kao doći će nova osoba na kojoj god poziciji, ali bukvalno ne samo dizajn, koja god poziciji, kao eto ta osoba će da preuzme i tako dalje i onda za šest meseci ta osoba isto radi kao i svi ovi u tom vrzinom kolu i kao nosi neko breme i ne može. Tako da ja pokušavam, ja sam ono godinama nazad razmišljen u tom sindromu. Ja to zovem nešto kao ono novi heroj zaposleni ili šampion ili tako novi, gde postoje te nade.

Arsenije:

Ali nisam uspeo još da istražim neke nisam uspeo da iščitam dovoljno, da vidim taj patern neko mora da definiše, mora da ima ime i mora da postoji ono taj sindrom. Nemoguće da svi to vidimo, a da jednostavno niko nije to definisao

Dragan:

tako da... Opisao nekako, da.

Arsenije:

Da, ali da, na nekom onom mikro nivou kada dođe do dizajnera, upravo to je. Mislim da tada obe strane krenu da prave grešku. Ono što sam malo prekao spomenuo. Postoje neka očekivanja i postoje neki pritisak sa druge strane. I kao dizajner krenem se ispucavanjem rešenja koje kao nisu uvek, ono, možda nekako adekvatne.

Arsenije:

Što kaže jedan drugar kao mi smo svi unikatni ljudi i timovi i organizaciju u kojoj radimo su poprilično unikatni zato što svakda ima neku svoju priču. I kao, super je što mi čitamo knjige i gledamo ne znam, predavanje i tako dalje i mi možemo da iskoristimo veliku većinu toga, ali ne sve. I onda kao uvek Znaš, neki put, ne znam, ako radeš nekom alatu za financije, možda će Možda će neki pattern iz igrice moći da se primeni, što na prvom loptu nije nije nekako vidljivo, znaš. Ne znači da će uvek patern iz financijskog, nekog drugog financijskog alata biti adekvatan. Možda će ovaj gaming biti adekvatan.

Arsenije:

E to je ono što kao mi donosimo neku iskustvo, da, ali ne znači da nešto čemu si prethodno radio nije nije spojivo s ovim ili potpuno različito od toga, tako da...

Dragan:

Jeste. Još... Aj, sad se upravo setio još jedne stvari koja... Ovo je možda malo kao priznanje. Jer ja sam imao ogromnih problema sa ovim.

Dragan:

Možda čak i imam i dalje.

Arsenije:

Ispovest. Ispovest, da. Ispovedi mi se, sine.

Dragan:

Idemo. Kad smo kod očekivanja od product designera. Recimo ti sad kreniš, pošto je u nedostatku formalna edukacija. Ti kad hoćeš da učiš o nečemu, ti kreneš i upijaš te neke tekstove, ideš po Medium-u, po sajtovima, po YouTube-u. Možda čak i uzimeš neki kurs pa završiš I šta ja znam.

Dragan:

Ali uglavnom upijaš sve o tome i stičeš određenu sliku o toj roli. I svi ti ljudi koji su dovoljno, ajde kažem, imaju dovoljno samopouzanja da pričaju o tome na taj nivo, kao da ti predaju nešto, pričaju o nekim stvarima i potenciraju na... Kao uvek se priča o nekom procesu. Znaš kao ti kao dizajner ti moraš da imaš svoj proces, svoju metodologiju, svoj način, kako ti radiš neke stvari. U produktu to, moja iskustvo, ne možeš da imaš jednu metodologiju koja je primenjiva za svaki projekat, za svaku situaciju, za svaku organizaciju.

Dragan:

Bukvalno to je nešto što se svaki put organski gradi za svaki slučaj ponaosob. I ja sam odovek sebe smatrao neadekvatnim ili nedovoljno adekvatnim ili nedovoljno dobrim dizajnerom zato što nikad nisam imao baš ono kao nabod odgovor na to koji je vaš proces, znaš. Da ja imam formulu za to, pa ja bih onda verovatno imao, ne znam, hiljadu zaposlenih product desajnera koje ću da naučim tu formulu i da kažem, idite i radite. Ili bih prodavao tu formulu, kao što mnogi i rade. Jer Stvarno imam osećaj da je dosta, dosta stvari koje se rade u UX-u i u product design-u bukvalno magla.

Dragan:

Stvarno. Znači imam, nekad naletim na takve sadržaje, ajde da kažem, koji promovišu kao neke takve ezoterične stvari, koje je meni jako teško da poverujem. Odatle ide moja velika skepsa ka terminima poput digitalna transformacija i ne znam šta. Ja kapiram da ti moraš da upakuješ ono što ti hoćeš da radiš. Mislim, znaš, kad prodakt dizajner, ajde da kažem, dizajner digitalnih proizvoda, da ne mešamo sa fizičkim proizvorima, kad dođe u recimo tradicionalnu organizaciju koja nema, ne ume da pravi digitalne proizvode.

Dragan:

Znači oni su old school, ne znaju ništa, doveli su tebe sada da im rešiš nešto. Recimo da im treba neka aplikacija. Ti kao truba, dizajner, možeš da im napraviš tu aplikaciju i da kažeš hvala lepo da iće.

Arsenije:

Da, da, evo ja uradio svoje.

Dragan:

Evo ja vam napravio aplikaciju šta to je moj posao, evo ti ja pravim softver, odnosno dizajneram softvera.

Arsenije:

Da, da, šta vi znate, šta vi znate, ovako treba da se radi. Evo.

Dragan:

I to je jedna, ja imam metodologiju moju, ja vam napravio gled kako radi, ono, 500 lajkova na driblu, znaš, kao sve je okej, nema problema.

Arsenije:

Material, design, sve poslednji, sve.

Dragan:

Sve smo koristili, razumeš, bukvalno bez greški. I to je jedna, hajde da kažem, percepcija product design-a. Ono šta je ta osoba trebala da uradi je da napravi tu aplikaciju i da sprovede edukaciju čitave firme, kako se ta aplikacija koristi, čemu služi, da obezbedi određene, kako se kaže, outcome... Ishode.

Dragan:

Ishode, bravo.

Arsenije:

E da, izvini, jedan feedback je bio da... Feedback. Da. Koliko sam se upucao. Nisam ni krenuo, ali upucao sam se odmah u nogu.

Arsenije:

Kritika je bila da koristimo dosta engleskih termina. Kao

Dragan:

To je nešto s čim se ja borim, ono, pod uvek. Kao ovaj... Jako je teško.

Arsenije:

Super je što kao U domenu postoji dosta dosta reći koje je teško da se prevedu, ali kao U vašem razgovoru koristite, kao frljate se sa ono Engleskim. Tako da

Dragan:

Dobro je, meni je Super da znam da ljudi to primećuju i da čak i ova moja smanjena količina, jer ja bukvalno dok govorim, trošim jedno 20% energije mozga da ne kažem još više engleskih reči, ali dobro, znači treba još malo...

Arsenije:

Isto kao ja da me opsujem.

Dragan:

...Da se iskontroliš. Možda i ja i to u pič... Istina. Anyway, da se vratim samo na trenutak na ovo. Dakle, domen delovanja product designera ide izvan zotvora.

Dragan:

To je nešto što je meni vrlo bitno. Mislim da ti, Kad isporučiš jedan digitalni proizvod Kao sad neku funkcionalnu celinu, to je samo jedan deo priče za koju si ti zapravo zadušao.

Arsenije:

Mislim da si rekao jednu stvar na koju bih samo hteo da se oslonim. Ne mislim da bih si zapravo rekao, a rekao si kao ti dođeš i napraviš aplikaciju i napraviš edukaciju. Ja bih rekao samo Da je možda čak I bolji put, ali teži. Znači, ono, bolji, ali teži put jeste da uključiš ljude Koji su u organizaciji, u timu, sad, ono, proceni se ko treba, ko ne treba To da To da učestvuje i da oni pomognu u pravljenju te aplikacije. To je...

Arsenije:

Zašto to? Zato što iako je lakše da ti neke stvari sam, sama, sami uradite kao zatvoriš se u svoju sobu, kancelariju, šta god, gde god da si, i isporučiš aplikaciju, mnogo je bolje da se Da se radi sa drugima, zato što jednostavno ta osoba će naučiti nešto novo. Ti ćeš naučiti nešto novo, dobićeš neki novi insight kako to... Uvid u to Kako nešto može da se uradi. Ta osoba će krenuti da razmišlja malo više kao dizajner, verovatno, i malo više će se, se, se, će dobiti tu svest.

Arsenije:

I samim tim, kada neko učestvuje u tome, jednostavno osećaj je drugačiji kao, ha ti si sad nešto isporučio i kao sad ćemo mi svi to da kritikujemo i da dajemo neke da mi mislimo kako treba da se radi, a kada neko zapravo radi na tome, vidi koliko je nešto izazovno, koliko je nešto teško, koliko nije teško, koliko nešto može da bude kreativno Ili jednostavno Ne može da bude kreativno ako su mislili da možda može da bude Da bude bolje. I samim tim ti kao dizajner postavljaš očekivanja, kao jednostavno Nećeš biti taj koji će biti kao ha ja to isporučujem za sedam dana i kao sad su očekivanja samim ti mnogo više, svi očekuju da ćeš ti nešto maestralno tu da da doneseš I da prineseš. Ovaj, a druga stvar jeste da će komunikacija verovatno da se, da se mnogo brze, ne samo, ne samo jedan-jedan ti kao dizajner i neki tim, nego i verovatno među, među timova oko tog istog, oko tog istog ovaj istog, oko tog istog problema. Tako da mislim da to imam ono neverovatno više benefita taj način taj način rada nego nego samo da Samo da neko dođi da nešto.

Dragan:

To je ono zatvaranje u pećinu o kojem smo pričali, spomenjali smo to kao I ti sad, znaš, kao radiš u izolaciji I onda izađeš sa nekim rešenjima I kao sad, evo, to je to.

Arsenije:

Da, i mislim da...

Dragan:

Ja mislim da je to to.

Arsenije:

Da, i ono, glavna stvar je, bar je meni uvek bilo, da ti kao dizajner ne budeš, ne budeš uf, koja je tu reć na srpskom? Da ne budeš levak, da ne budeš 1 od koga nešto zavisi. Mislim da je to Mislim da je to dosta, dosta teško, jer po po defaultu nekako to se ne

Dragan:

Podrazumevano.

Arsenije:

Da. Nije podrazumevano da ti dođeš i da ne postojiš. Nego ti dođeš i kao nešto treba kroz tebe da prođe. Ti trebaš da budeš neki filter da kaže e, ovo ovako treba i ja ću sad uraditi svoj deo i sada meni treba nedelju dve dana da uradim svoj deo. A prečesto puta si ti jedina osoba ili u užasno malom timu I ti nemaš taj luksuz.

Arsenije:

I ako ti hoćeš da održavaš svoj, što je okej. Znači sad su to, to su sad već Znaš kako, ja sam ono, Moja mantra je da trebaš da budeš neviljiv I da propuštaš gominulo stvari, da spustiš svoje standarde i da propuštaš gominulo stvari da se one dešavaju i da ih onda krpiš i da se fokusiraš samo na ono ključne stvari Koje su zaista bitne, koje mogu da skrše mnogo više nego što ljudi ono oko tebe vide. A da neke sitne stvari pustiš jednostavno I okej, kasnije da ih peglaš. A neki ljudi sa kojima sam radio jednostavno vole da filtriraju i da ovaj... Onda se bave ono nekim Ja to zovem ono busyworkom posao oko posla i da ovaj eto nešto natežu da bi jednostavno imali kao neki taj privid privid nekog standarda.

Arsenije:

Mislim, oba su meni fer, ali mislim da je svakako teži način i način koji kroz neko vremena, opet ono što mislim što ti ja zagovaramo jeste da nema Nema brzih rešenja, nema kao sada, ha okej, ja ću da dođem i rešićemo sve za mesec dana i sve će biti otključano i svi će da budu sretni i sve ćemo da znamo i tako dalje i tako dalje. To možda može da funkcionira u timovima koji ono jako dugo prave softvere, koji imaju iskustva I tako dalje. Kao što smo spomenuli u čim je sa prvoj i drugoj epizodi.

Dragan:

Pa da, ili kad si specijalista za neki domen, jednostavno absolutno znaš da provereno nešto funkcioniše ili ne funkcioniše i onda možeš da maltene staviš veto na neke stvari. I da kažeš, ne ljudi, ja sam ovo radio tad i tad tako i desilo se to i to, ja vam ne savetujem da to radi.

Arsenije:

Tako je, tako je.

Dragan:

I tako dalje. Sad si se dotakao jedne odlične stvari koja, ja mislim da izlazi izvan proizvoda kao domena, a to je, primenljivo je na kompletan dizajn i rekao bih čak na sve usluge gde postoji interakcija vendor-klijent, odnosno profesionalac-klijent, kreativac-klijent, kako god. A to je taj taj momenat kada ti uradiš nešto i onda kao čekaš presudu neku, znaš, kao oće ovo proći ili neće proći. Kreativna industrija je jako poznata po tome, da postoji taj moment hand-off-a, taj, ta prezentacija, taj neki moment gde ti, gde se stavi ono tvoj rad na panj i sad kao prolazi ili ne prolazi. I upravo to što si ti spomenuo, ja sam to počeo u Super8 da uvodim još pre jedno pet godina, da ohrabrujem ljude da uključuju klijente u svoj rad.

Dragan:

Dakle, da imaju radne sastanke sa klijentima, da se naviknu da ih uvode mnogo ranije u svoj proces nego što bi oni bili konformni. Znaš, ko ti uvek čekaš nešto, završiš dovoljno, pa ovo, pa ono. Cilj nije da dobiješ pohvalu. Cilj je da dobiješ pravovremeno informaciju i da ispraviš kurs. A to radiš tako što konstantno radiš sa klijentom.

Dragan:

I onda ne ima momenta hand-off. Onda se samo u jednom momentu ugovori ti kao že je to, to je to. Važi. Mi smo potpuno... Tako je,

Arsenije:

Tako je.

Dragan:

Sinkronizovani smo i nema više te neke tog momenta deadline-a gde ti kao, znaš, ovo je sada moment kad se seče, znaš, sve. Tako da, eto, to je, to je ako mogu da kažem, moj savet svim dizajnerima pa i drugim ljudima koji rade sa, pružu usluge klijentima, da jednostavno ih uključem mnogo ranije. Ja sam to, ja sam to je čitao gomilu, gomilu, gomilu je sadržaja, ali dok to meni nije kliknulo šta to zapravo znači i zašto se to radi, to su prošle godine.

Arsenije:

Da li se slažiš da je to teži i duži način?

Dragan:

A u kom smislu teži I duži? Misliš da dođeš do tog otkrovenja ili da na taj način napraviš nešto?

Arsenije:

Ne da napraviš nešto, nego da dođeš do otkrovenja u smislu kao ti trebaš da investiraš kao energiju, da involviraš

Dragan:

Aaaa, apsolutno.

Arsenije:

Tu drugu stranu i potrebno ti je vreme da radite zajedno da biste došli do tog do te, da kažemo, homogenosti, da možete da Na taj način funkcionište.

Dragan:

Zato što postoji čitav taj jedan odvojeni moment edukacije, gde ti bukvalno učiš tu osobu koja nije iz tvog domena, o tome kako treba da uradite to što treba da uradite. Znaš kao, ako je metodologija pećina, ti možeš da napraviš aplikaciju za dva dana.

Arsenije:

Tako je, tako je.

Dragan:

Ali, znaš, jako je velik rizik u tom slučaju. Da li će to biti to što njima zapravo treba ili to što bi trebalo da bude. A ovako će trebati dva meseca, ali će gotovo 100% biti to što će trebati da bude. Na kraju krajeva dođe mu to na isto. To uvek traje dva meseca, samo što je ovo mnogo manje frustracije i, ajde da kažem, uglavnom bolje.

Arsenije:

Pa da, ali mislim da je odavno prošlo vreme to ono Mad Men, jesi gledao Mad Men seriju?

Dragan:

Da, da.

Arsenije:

Sećaš se kao aha, dođe klijent i mi njemu sad pokažemo i on ono mora da pada na dupe.

Dragan:

Ti mu prodaš. Ti mu prodaš.

Arsenije:

I kao, to je to. Ali šta je trik? Trik je što sada to vreme zašto je prošlo. Ne zbog tog, ne zbog prezentacije. To i dalje postoje, ali zbog toga što kao ono što mi praimo to još nije počelo da živi.

Arsenije:

Kao i načina koji će ono da živi Treba da se dokaže ne za nas, niti za naše klijente ili Klijente ili internet tim. Isto je u ovom konsepstvu.

Dragan:

Potpuno isto.

Arsenije:

Neki stakeholder, kogoda je to, da li je neki ono neko iznad nas u organizaciji ili neki klijent, Već za 1 koji će to da koriste. Znači može i nama da se dopadne i klijent da ima ono milijardu preferencija. Ja bih volao ono šta god, da mi bude ljubičasto i žuto, ali ako se nekome to Na kraju dana neće da opasti i neće da radi to što treba, da radi da postigne taj neki cilj koji postiže džaba. Tako da, mislim da čim pre mi imamo to tu kolaboraciju, međusobno razumevanje i poverenje međusobno mislim da je to mislim da je to ključ. Mislim da je to jedna od stvari ono, nekako smo spontanno došli, ali uvek se zanemaruje nekako, uvek se gleda taj kao aha ja sam dizajnjer, ja treba da radim ovo.

Arsenije:

A zapravo taj širi kontekst koji je van, van dizajn alata, mislim da je da je ovaj dosta bitan, to razumevanje.

Dragan:

Upravo to je ono, kad mi kažemo da je prodakt dizajner fasilitator procesa. Da. Dakle, u tebi se dešava simteza stvari koje Koji su u glavama ljudi oko tebe. Dakle, na tebi je da napraviš neki smisao od svega toga. Nije nužno da se ti zatvoriš u pećinu i izvadiš iz dupeta neko rešenje od kojeg će ljudi ono, kao nešto, da se onesvesti.

Arsenije:

Tako je, tako je.

Dragan:

E, ako mi dozvoliš samo jedno podpitanje, ono što me zanima.

Arsenije:

Ajde, ajde

Dragan:

I ti i ja smo radili, ja malo, ti verovatno malo više, u domenu fasilitacije, bukvalno fasilitacije kao ti u tom procesu nisi ni dizajner, ni donosiš odluke, ni ti bilo šta, nego bukvalno pomažeš ljudima da izvrše neku aktivnost. Da li je to design sprint, da li je neko istraživanje, da li je šta god, audit ili nema pojma. Ja smatram sebe u najboljem slučaju prosečnim fasilitatorom. Uglavnom sam izuzetno loš, jako puno internalizujem, gomila stvari koje treba da kažem i mi padnu na pamete kasnije i tako dalje, ali sam dovoljno dobar da radim to sa ljudima koji su barem malo komforni u procesu, aj da kažem, sa design thinkingom, sa dizajnerskim načinom razmišljenja.

Dragan:

Čim ti ljudi su, aj da kažem, udaljeni dosta od toga, ja sam tu praktično beskoristan. Ne imam ni praksu, ni načine kako da izvučem informacije iz njih. Da li misliš da postavimo scenariju, odnosno scenu. U dizajn procesu nekog digitalnog proizvoda su uključeni, uključeno je N ljudi. Neki su iz branše, da kažem, kreativci su.

Dragan:

Developeri, dizajneri i tako dalje. Ali neki, apsolutno nisu, tu su ljudi iz podrške, tu su ljudi iz nemam pojma, ono, iz možda tog nekog domena o kojem se radi, uopšte nisu tehnički potkovani, ne znam, ništa. Koliko misliš da je uloga prodakt dizajnjera kao fasilitator tog procesa otežana, koliko je posao otežan, ukoliko ne umeš jednostavno da izvlačeš informacije iz ljudi koji ne umeju da razmišljaju na taj način. I šta misliš da je tu... Da li misliš da u tom slučaju onda možda treba malo im promeniti pristup?

Dragan:

Oko te inkluzije.

Arsenije:

Okej. Dva su... Dva su pitanja. Mislim da da u onoj knjizi Design sprint knjiga koja je, jel da, ona plava mislim da se u njoj baš baš lepo govori ko bi trebao, sad odgovoram na drugo pitanje. Ko bi trebao da bude ko bi trebao da bude u u tim radionicama, u uključen u radionicama, jednostavno da bi se dobila što veća, što veći diverzitet, da kažem.

Arsenije:

Jer jako je važno da postoji da postoji ugao nekoga koje na prvoj liniji, recimo, kao što si ispomeno korisnička podrška i nekog koji je potpuno odsečan od dd pravljenja proizvoda, recimo Neka C rola. C rola, za oni koji ne znaju, su CTO, CEO i Direktori, da. I tu je kod nas izvršni direktor i to se tako zove. Egzekjutivi. Odsečeni je u smislu što nemaju sve te probleme nižeg i ne bave se sa njima svakodnevno.

Arsenije:

Jer oni imaju neke strateške i neke vizije i tako dalje. Tako da mislim da to sad opet, opet zavisi. Znači ne mislim da treba svačiji... Ono, ne mislim da treba svačiji glas da se čuje. Mislim da donekle treba da se te grupe nekako A ane znam, zavisno od situacije i situacije.

Arsenije:

Ne mislim ni da samo treba da postoje ti neki izvršni direktor. To je najčešće greška, što postoje onako kao i najčešće greška... Uvek se

Dragan:

oni pitaju.

Arsenije:

Šta kažeš?

Dragan:

Uvek se oni pitaju.

Arsenije:

Ali da, I postoji sad taj ono To se, to postoje, kako se to zove, To je Sindrom najplaćenije osobe u prostoriji. Često ljudi kao pričaju sa jednima pa sa drugima, što je okej. Ali ono što je važno jeste da postoje svi zajedno u jednoj prostoriji. I obično će taj koji ima najveći najveći utici u kompaniji najviše da taj ili taj ili ti, da najviše najčešće to Muškarac najviše dogovori. Ali često se dešava i da bude neka osoba koja koja je recimo najbolji, recimo, frontend inženjer.

Arsenije:

I onda je onda je navikao da se uvek pita za taj svoj deo posla i sada kada dolazi na neku nepoznatu teritoriju, opet će iz iz nekog možda straha i predostrožnosti da ima najviše nekih najviše mišljenja. I to su sad te finese gde trebaš da trebaš da paziš da svi nekako budu uključeni. Mislim da je to, sad, to je odgovor na prvu na prvu, ovaj, ako ljudi nisu dovoljno uključeni, ako je teško da izvučeš od njih mislim da treba da se zapravo pradi taj balans. I na taj način ćeš svakome da daš prostor i na taj način će svako da kaže nešto. Čak I ako neko...

Arsenije:

Ima ljudi koji se jednostavno... Koji ne misle da mogu da doprinesu. Jednostavno to nije prirodno. Znači ti radiš neki šta god, radiš, praviš dokumentaciju, pišeš dokumentaciju i ti kao aha, pa nisam siguran kako ja znam kako ono UX funkcioniše, kao UX kako funkcioniše. A zapravo ti pišeš, opisuješ kako funkcioniše platforma, znaš kako ti, kako oni koji čitaju, šta traže, koji su članci naj...

Arsenije:

Mislim, znaš mnogo više nego što misliš da, da, da znaš i naravno...

Dragan:

I prodireš mnogo dublje u UX tako je I recimo u neki domen Kojem ti misliš da ne pripadaš

Arsenije:

Tako je i sad kao, ali opet, ako dođemo do ne znam nivoa nekog, sad zavisi, zavisno se kako su te radionice već, ko dođu do nekog nivoa, ne znam, wireframinga i kao, ej, ja mislim da treba da search search polje polje za pretragu funkcioniše na ovaj način možda te sve ideje tu sad postoji finesa gde možda neko sa frontenda zna bolje kako te stvari treba da funkcionira. E, tako da ovaj koliko je važno Koliko je važno da ti kao product designer tu umeš da radiš? Pa ne znam. Ja sam imao tu sreću da upoznam i ljude koji su sjajni facilitatori zaista sjajni fasilitatori, ali nisu neki product designeri i ovaj oni se više možda bave nekim, ono, kao coachingom i radionicama i tako nekim stvarima koje nisu nisu nužno i u Exom na tom nekom apstraktnijem nivou ovaj ne znam, mislim da je važno, mislim da je važno da se izađe iz ono svoje zone komfora i tu svi izlaze iz zone komfora, znači nema dok ono upravo ovo, znači ti i ja nismo nešto previše iskusni u tim, u tim, u ovaj, u tim radionicama, ali kao mislim da, mislim da je to negdje gde ti kao aha, očigledna je frikcija, kao frikcija je svuda u sobi.

Arsenije:

Nikome, niko nije sto posta opušten. Prvo moraš da, ono, opustiš ljude, da vidiš da malo vidiš kakav je pejzaž, aha, ko otprilike ko se oseća komforno, ko se ne osjeća komforno, kome je dosadno, ko ne razume zašto je tu nekako da probaš da involviraš ljude. Isto se dešavale su situacije gde neko kao znaš, kao bezobrazan i na tom nivou da neće da sarađuje i kao jednostavno nešto. I kao, okej, tebra, možda Moraš tu da sediš zato što ti je šef tu ili šta god, ali kao mislim ono, ili sarađuje, ili nemoj sarađuješ. Mislim da, da, bukvalno mislim da treba da se ono da da se to adresira i na isti način, kao, znaš, kao mislim, jer nije fer da ono pet ljudi drugih učestvuje kao jedna osoba da nešto tu ono, tera kera, razumeš.

Dragan:

Jeste, jeste. Ja sam iz, iz ovoga, pitao sam te I dobio sam jedan vrlo bobar zaključak kojeg mislim da treba se seti malo, malo češće. A to je da zapravo je najbitnije da imaš osećaj koga koja pitanja da pitaš. Znaš, kao, nemoj pitati C level lika za o tome šta misli o pretrazi i kako funkcioniše. Pitaj ga za neku stratešku odluku i njega uključi u taj razgovor.

Dragan:

A sa inženjerom i te kako pričaj o pretrazi, jer on, oni će moći da ti daju mnogo, dajme kažem, adekvatne informacije o tome kako to može da funkcioniše, da li funkcioniše Dobro i tako dalje. Tako da to je, to je zapravo moj, možda se ne tiče toliko facilitacije, ali se tiče, pari kažem, procesa. Odnosno od koga tražeš feedback i kakav feedback.

Arsenije:

Upravo sam to teo da kažem.

Dragan:

Povrata informacija, izvinjam se.

Arsenije:

Upravo to, mislim da je to jako važno. Sada smo, mi pričali o facilitaciji, ali manje više facilitacija je jedan ritual. A kada nije ritual, to se dešava konstantno, tako?

Dragan:

Upravo.

Arsenije:

I važno je da ti, kao neka, kao novi dizajner, dizajnerka U kompaniji dođeš I da razumeš koje su to sile koje utiču na nešto i koje vuku na nešto drugo. I da razumeš koji su ti akteri koji Koji imaju, kako da kažem, utice na te sile i koji proizvode te sile. Nije nužno...neki put jednostavno tim sa kojim radiš će biti zaslepljen nečim i kao ne možeš samo da dođeš i da kažeš, e, okej, ono ovo je novo rešenje, ovako treba da se radi. Čak i ako jasna istina. Ono što je potrebno, potrebno je da ti to ne da nekome nametneš, nego da nekoga zapravo ubediš na način da ni ne svata da si ga ubedio, nego da taj neko dođe za meset dana i kaže e, što sam došao...

Arsenije:

Sam skapirao. Da, da, što je ovo sad, evo, kao možemo da uradimo ovako i ovako i tako dalje.

Dragan:

Kao brate ovo ima smisla.

Arsenije:

Da, ali to jeste neki način, neću kaže manipulacija, ali jednostavno rad sa ljudima i način razgovora I dokazivanja I pokazivanja Jeste, jeste takav. E sad, naravno, postoji Neću da kažem da to je opet, naravno, teži način. Postoji postoji opcija gde ti, iako radiš sve kako treba, ne vaziš na otpor. To su sad možda neke neke druge teme, verovatno, ali to je nešto na šta mi Treba da budemo I takavako spremni. Mislim, vidim da ono gomila ljudi koje poznaju su u fazonu Ja sam im rekao, ja sam im napravio, oni to neće, oni to ovako I ovako.

Arsenije:

Dvosmerna je ulica. Nije uvek tako jednostavna.

Dragan:

Tako je. Super. Ovo je bilo bukvalno za mene poučeno. Odličan razgovor. Hoću za kraj samo da te pitam još jednu stvar.

Dragan:

Na početku smo spominjali, odnosno počeli smo podcast sa tom nekom premisom ja sam agencijaš, ti si in house uvek. Da li misliš da postoji bitna razlika u sprovođenju product design procesa u te dve okoline, da li da kažem. Ja bih rekao da je da je razlika u tome da ti kao product designer koji dolazi iz agencije, uglavnom imaš manji reach, manje možeš da prodreš, odnosno teže ti je da prodreš organizaciju sa kojom radiš. Presudno za to je da sam klijent bude prilično otvoren i upoznat sa time kako se stvari rade. To je, opet kažem, moja iskustva.

Dragan:

Tu mi se najviše spotičemo tu. Najteža je egzekucija u okruženjima kada ljudi u potpunosti ne razumeju zašto smo mi zapravo tu i zašto su nas unajmili. Možda zato što su mislili da ćemo doći i rešiti stvar nekom voodoo magijom. A zapravo mnogo lakše je kada mi funkcionišemo samo kao neki eksterni tim, ali smo tretirani kao, naš, ajde da kažem, design tim je tretiran kao jednak deo klijenske firme. Tako da ja najviše vidim razliku u tome, ali u samom procesu zapravo ne.

Arsenije:

Da. Pa, mislim da... Ja ne mogu, mislim, zaista mi je nekako sad teško razmišljeno, jer ste ti govorili jedina stvar možda koju koju vidim da jedina razlika, i upravo to kao Odnos Odnos snaga I odnos odgovornosti možda. Ajde da kažem odgovornosti, to je nedostatak odgovornosti. Kada radiš in house prečesto se puta dešava da kao aha, mi svi hoćemo...

Arsenije:

Ja mislim da je to, da se to zove Da je to design by committee. Da je to kao rešenje po komitetu, je li tako? Znači Mi svi hoćemo nešto, ali kao Nije niče u odgovornosti. Kompromis je u suštini. Pa tako je.

Arsenije:

Pravićemo kompromis,

Dragan:

ali nama se nije niče

Arsenije:

u odgovornosti I kao ne znamo ko će da preseče. I onda kada se dešavaju takve situacije, kada se previše puta dešavaju takve situacije, jednostavno to tako prolazi. E, kao mi ćemo nešto uraditi. E, pa nećemo, pa nemožemo. Ha, pa dobite to ako prođe.

Arsenije:

Gde mislim da kada se, se, je neki ono, kao tvrd novac involveran u smislu agencijsko vreme, košta toliko. Sad meni tako delo je, pazi, ja ne znam, ali kada kao aha, okej mene ova agencija je košta toliko, ja očekujem to i to, tako i tako. Sad, da li Ta očekivanja bila ispravna ili ne, ne ulazim, ali mislim da taj moment odgovornosti šta se očekuje, ko je zašta zadužen, mislim da možda malo drugačije funkcioniše.

Dragan:

Apsolutno, zato što zbog samog načina transfera novca I merenja učinka, kod agencija je ta sprega malo drugačija I, ajde kažem, malo više se kvantifikuje.

Arsenije:

Da.

Dragan:

Često u tom odnosu agencija klijent, dok in-house ljudi primaju platu pa u mnogom slučajeva Znaš, kao, ne postoji neka, neću kažem kontrola, ali ne postoji svest oko toga koliko neko zapravo doprinosi kratkoročno, dugoročno.

Arsenije:

Da, sad postoji ono, znaš, kao mi vremenom postanemo drugari, svako je za sve zadužen i niko niza. Mislim, znaš, daleko od toga samo da se, da ne budem pogrešno ovaj, svaćen, da su, da su dizajneri neke žrtve i da oni ne mogu, da sad njihovo se nikad ne čuje I tako. Ne, potpuno, potpuno i čak i kad dizajner donese inicijativu i sprovede, ja sam, ja sam prvi krivac, ono krivac toga sprovede mi inicijativu i ta inicijativa bude, ovaj, kao jednostavno, ono ne ispostavi se da radi e kao, okej, kako ćemo to da počistimo, znaš, a ne kao, pa eto, treba šta god, mislim Ali dešava se, da, dešava se ono na sve strane, mislim. Što je donekle nekako normalno, ali mislim da je samo taj odnos negde... Da.

Arsenije:

Ne bih znao ovaj... Ne bih imao ništa drugo da... Jer ne jam taj drugi udob, znaš.

Dragan:

Cool, cool, cool. Ovo je... Dobre dve stvari smo ovaj identifikovali. Ili hoćeš da uredimo mali suma sumaru

Arsenije:

svega ovoga? Pa ajde, da. Mislim da smo već ove inegdotprilike na vremenu. Ne sećam se tačno ni šta smo...

Dragan:

Pa... Rekli smo da je naj... A ja ću se da reći za nas obojiću, ali mislim da smo se složili. Da... Da...

Dragan:

Ti kao nova osoba u postojećem okruženju, da li je to agencija, da li je in-house team, sve jedno pod jedan, ne treba da se ustručavaš oko toga da pitaš bilo šta, da postavljaš pitanja, da istražuješ to je jedna inhibicija koje treba da se otarasiš odmah. To se opet nadovezuje na drugu stvar, a to je da se od tebe ne očekuje da znaš stvari. Odnosno, ne bi trebalo da se očekuje Da znaš stvari.

Arsenije:

To može da se očekuje, ali tvoj do nekog zadatak je da nivelišeš ta

Dragan:

Izvini, upravo to. Da.

Arsenije:

Ta očekivanja.

Dragan:

Da postaviš određene očekivanja, da ti nisi tu da daješ odgovore na keca, nego si ti tu da nađeš te odgovore gde god oni da su. Dakle, da postaviš sebe u takvu situaciju da I da ljudima postaviš određene očekivanja da ti nisi tu, da znaš stvari. I to sad... Gomila njih ćeš znati, ali gomila njih nećeš.

Arsenije:

I to sad uključuje ono govorenje a fraza kao što su Nemam pojma i provaloćemo I to je To je jako nezgodno da dođeš U Novu kompaniju da kažeš kad te neko nešto pita, e kako ovo? Ti kažeš nema pojma. A kako nema pojma?

Dragan:

Zato što je potpuno neprirodno.

Arsenije:

Pa da, zato što ispadaš kao nemač pojma, kao zašto si ti došao ovde, kao zašto, šta kao Šta će ti da radiš, šta ti uopšte radiš.

Dragan:

Da, da, da. i samim tim je možda jedna dodatna tvoja odgovornost na toj roli da kad god kažeš nemaš pojma, da se postaraš da ti ljudi kojima si rekao nemam pojma, da im daš do znanja kako si saznao. Jer onda nećeš ispasti nemač pojma, nego ćeš ispasti lik koji uvek provali što treba se uradi.

Arsenije:

Lik ili likuša ili likci.

Dragan:

To je neki srednji, šta je to?

Arsenije:

Likac.

Dragan:

Likac, da. Eto, iz Like. I poslednja stvar koju smo, ajde kažem, zaključili je da je zapravo bavljenje produktom u agenciji i u in-house timu nije toliko različito koliko Bismo mi, aj kažem, iz prva i na keca mislili. Radi sa istim stvarima, proces je isti i da, zaboravili smo, metodologija je potpuno individualna stvar i vezana je za timove. Neki ljudi su razmišljivi na vizualni način i možda kreću od nekih vizualnih artefakata koje podstiću njihov način razmišljenja.

Dragan:

Neko kreće od teksta, neko kreće od koda. Potpuno je na tebi i, što se nas tiče, nema povrašnog pristupa dokle god Iznedri rezultat koji je očekivan.

Arsenije:

Da. U svemu to, znači sve ovo šta si naveo, šta smo, o čimu smo govorili, uključuje Kao rad sa ljudima i to neku međusobno, međusobno razumevanje i poverenje. I mi negde smatramo da to jeste ispravan, ali u neku ruku i kao teži put, ali ispravan zato što kroz neko duže vreme će da daje bolje rezultate. Mislim, na taj način se ono prave timovi, na taj način se... Ne vidim šta se...

Dragan:

Ovo je moj... Ovo je moj take away.

Arsenije:

Ne znam, ne vidim šta piše. Ne vidiš šta piše? Ne. Piše teži način.

Arsenije:

To,

Arsenije:

to. Teži način, da jeste. Mislim da, to je to. Teži način. #težinačin

Dragan:

To

Dragan:

je moja. Hashtag teži način, To nam bukvalo može biti zvanični hashtag podcasta. Sjajno. Eto, završavamo i ovu epizodu. Mi se u startu nismo predstavili jer smo zaboravili, recimo.

Dragan:

Ja sam bio Dragan Babić, sa mnom je pričao Arsenije Ćatić. Sve povratne informacije možete da nam pošaljete putem Twittera na @r-dvojka-k, to je Arsenije i ja sam @draganbabic. Tako da ako imate bilo kakve ideje, sugestije, šta god, šibajte na Twitter, privatno ili kroz onaj @ reply, javno, potpuno sve jedno, kako god ste komforni.

Arsenije:

I mogu ljudi da nas sub-tweetuju, znaš. Ili to. Provalićemo.

Arsenije:

E, ova

Arsenije:

dvojica nemača pojma, pričaju o nečem, ono, troše tuđe vreme i resursi i struju, a kao...

Dragan:

Klasični nemači pojma, da.

Arsenije:

Naći ćemo vas.

Dragan:

Naći ćemo

Dragan:

To je to

Dragan:

Hvala lepo Ćao