Zalet

Dobrodošli u Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda!

Imamo prvog gosta! Veliko nam je zadovoljstvo što smo imali priliku da ugostimo Milovana Jovičića Miku. Milovan je dizajner, konsultant, organizator mitapa i violinista. Pričali smo o konsaltingu, zajednicama, etici u dizajnu i biciklama za um.

🎞 Poglavlja
00:00 Nije intro nego zalet
03:00 Mika o svojim počecima i tehnologiji
07:00 Ж-oblikovani dizajneri
16:27 Dizajn konsalting — kako se postaje i šta su izazovi
26:18 Pre-sales
29:30 Konsultanti vs Frilenseri
35:18 Da li su konsultanti specijalisti?
40:23 Kako od frilensinga do konsaltinga
47:24 Pronalaženje klijenata, "Practical UX" i vrednost povezivanja
55:08 Dizajn zajednica
1:02:29 Bicikle za um, Aza Raskin i Your Undivided Attention
1:06:35 Stanje dizajna proizvoda u Srbiji
1:14:00 O formalnom dizajn obrazovanju, Mike Monteiro i knjiga "Design Ethics"
1:22:30 Mika o svom omiljenom projekatu
1:30:01 Koje veštine UX dizajneri treba da poseduju
1:32:50 Primeri dobrog i lošeg dizajna, Bret Victor, Mark Weiser
1:41:25 Bilo šta za kraj
1:45:56 Koga bi Mika voleo da čuje u Zalet podkastu
1:47:18 Odjavica

🌐 Mika na internetu
https://www.linkedin.com/in/milovanjovicic
https://twitter.com/violinar
https://www.meetup.com/practical-ux/

🔖 Reference
- https://www.humanetech.com/podcast
- https://en.wikipedia.org/wiki/Human_Universals
- https://www.are.na/block/2433064

📧 Prijavite se na naš njuzleter
https://buttondown.email/zalet

🐦 Šaljite nam ideje, pitanja, utiske i kritike
info@zalet.fun
https://twitter.com/draganbabic
https://www.linkedin.com/in/draganbabic
https://twitter.com/R2k
https://www.linkedin.com/in/arsenijecatic/

🔴 Naš Youtube kanal
https://www.youtube.com/c/Zalet

🌈 Za sve ostalo tu je naš sajt
https://zalet.fun/

Creators & Guests

Host
Arsenije Ćatić
Dizajn generalista. Autsajder.
Host
Dragan Babić
Osnivač i partner Superawesome — agencije za dizajn digitalnih proizvoda od 2007. Opsednut procesima i sistemima.
Guest
Milovan Jovičić
UX Consultant coping with comfort and complex problems since 1979.

What is Zalet?

Dobrodošli na Zalet Podkast — podkast o dizajnu digitalnih proizvoda!

Za sve novosti se prijavite na naš njuzleter · https://zalet.fun
Ideje, pitanja, utiske i kritike šaljite na Tviteru · @draganbabic i @r2k

Naš Youtube kanal · https://www.youtube.com/c/Zalet

Arsenije:

Snimamo! Opa! Dobro, puštamo intro? Zdravo svima, dobrodošli u još jednu epizodu Zalet Podcasta. Pa ne mogu da gledam i da pričam i da se fokusiram na sve stvari koje su ovde.

Dragan:

Kad imamo ovu veličinu, brate ovde za stolom, brate. Idemo.

Arsenije:

Za one koji nas ne znaju, Zalet podkast, podkast o dizajnu digitalnih proizvoda I kao što smo najavili u jednoj od predhodnih, zapravo ti si najavio u prethodnoj epizodi, to je da ćemo uneti neke novine. A pre svega smo misli na...

Dragan:

Malo ćemo ga pojačamo. Malo da se pojača

Arsenije:

na goste I gošće. Tako da nećete gledati samo naše dve gnjile lobanje. Da, I veliko mi je zadvojstvo da imamo našeg prvog gosta, Milovana Jovičića, Miku, našeg drugara.

Dragan:

Ćao Miko!

Milovan:

Ćao, ćao! Dobrodošao! Bolje vas našao.

Arsenije:

Da li je ovo tvoj prvi podcast?

Milovan:

Ovo je moj prvi podcast u životu I srećen sam što je baš vaš podcast. Čiji sam veliki fan koji je dosta slušam I pažljivo šaljem komentare, pošto imamo inače nas troje u grupu I onda šaljem stalno, kad nešto primetim, neku crticu I nešto što je smešno I mnogo mislim da doprinosite našoj dizajnu, našem dizajnu okuženju na našim prostorima, zato što jednostavno nema sem Ivone koja je, Dizajn Priča koju isto pozdravim ovom putem

Dragan:

Ivona je izbacila nov epizodu

Milovan:

Da, nju isto pratim, znači to su dva podkaste koje mnogo cenim, koje mnogo pratim I samo napred, eto je jako sam srećan da sam odjutro sa ovde. Super.

Dragan:

Grazie mile.

Arsenije:

Da. Ovaj, nisam te to bio pitao iako smo ovde od jutros neko vreme kao malo se zapričali, ali nisam te bio pitao da li je ovo tvoj prvi podkast, nisam bio siguran. Jesta. Ali ovaj, sjajno je što eto ovaj, ti si naovi prvi gost I ovo je tvoj prvi podcast, tako da ono kako sam ja tebe ovde našto u crticama stavio da si ti čovek od mnogo interesovanja I zanimanja, da si dizajner, konsultant, organizator meet-upa, da ne kažem, pazite sad ovu reč koju sam zapisao, stožer Uje! Dizajn zajednica, stožer, molim, znači Ovo ostaje na internetu I drago mi je da sam to sad rekao

Milovan:

Zapisao je na internetu, da

Arsenije:

Violinista, inženjer Da,

Milovan:

to mi je alter ego

Arsenije:

I slobodno mogu reći po malo filozof Bože, bože Dobro Miko, šta možeš ti da kažeš nakon ovog intra o sebi? Malo nam daj neki uvod šta ti radiš, čim se baviš.

Milovan:

Mislim, činjenica je da barem dva od toga su tačno...

Dragan:

Pogodio si dva jebiga

Milovan:

Da, što moje rano detinjstvo je vezano za interesovanje u tehnologiji I sticajem okolosti je dovela do toga da digitalna tehnologija je tada Počinjala da se Koristi u nekom široj, u nekom širom obimu I čak I kod nas I taj prvi komputer koji sam ja dobio, sam se zaljubio jer sam po prirodi inače lenj I onda mrzim da tražim stvari, a komputer omogućava da lako nađete stvari I da lako velike količine podataka, to mi je inače prva osnovna I preobitna namena bila, da velike količine podataka sačuvi I lako ih pronađi. I to ja sam meni svidelo, pogotovo što ti nekim programiranjem možeš da upravljaš tom mašinom I ja sam dovoljno rano uspeo da malo nađem neke knjige koje su bile na našem jeziku da to malo proočibi, da se bavim pomalo programiranjem. I iz toga svega rodila se jedna velika ljubav, pre svega za programiranjem, koja se u toku godine transformisila na nešto drugo što se danas zove UX design. Tako da je ta jedna moja Polovina ličnosti Naginje više ka digitalnoj tehnologiji, inače tehnologiji Tehnološkom rešavanju nekih problema

Dragan:

Ti se ne baviš programiranjem više? To je samo... Kroz to si ušao...

Milovan:

Da se razumemo, programiranje je jedna velika droga. Kad vi jednom to ovako probate I sve to to nikad ne može da stane u vama, te neki iskonski instikt da nešto odete na kod 5 da nešto izgodirate, da nešto cha-chaš, pa da vidiš Inspect Element, pa da vidiš kako je neko rešio nešto na webu.

Dragan:

Ali u suštini nisi kao 1 man show čovek koji će da doće I da ti...

Milovan:

To sigurno nisam full stack, ali razumem tehnologiju, razumem kako to sve definiše I tam ta moja tehnološka crta je dovoljno toga da sam ja to istudirao I da kažem imam I zvanje ili inženjera elektrotehnike, ali s druge strane u isto vreme... Ti si embedaš onda? Molim? Embedaš? Nisam embedaš.

Dragan:

Znaš kao, embeded programiranje I ne znam sve ostale.

Milovan:

Pa dobro, ali to misli sve je vrlo slično Upravo sa mašinama, da li je C, da li je Assembler Mislim, svaki dobar programber bi po meni trebao da nauči jedan programovski jezik odišnje Tako da Opa godišnje! Da, godišnje, jer stalno izlaze novi bolji od prethodnih Uglavnom, to je ta moć Ali u isto vreme sam krenuo da Sviram violinu isto, svi sam u okolnosti I to su dve neke paralelne Dimeze mog života koje se krevale Od moje, recimo sedme, osme godine I onda Bio sam da ono mlad da Kao kad dva jezika naučiš sam u datinjstvu I onda kao paralelno ih cepaš I dan danas isto, ja sam sa očasvirka došao ovde. A idem posle na posle da dizajniram malo, tako da te dve stvari me zanimaju, a mislim da su jako povezane, jer ako se bavite muzikom znači da vi kreirate neko iskustvo, znači da to ako u nekom opštem smislu, neki I u exi zajedno se kreirate korisničko iskustvo, a isto tako u digitalnom životu imate, kad pravite neki proizvod, vodite računa kako kroz svaki delić komunikacije sa tim proizvodom želite da se to ostvari I to je neke moje razmišljenja o toj našoj disciplini.

Dragan:

To je jako zanimljivo što si rekao, jako zanimljiv je spoj koji je izuzetno redak da ti radiš, istovremeno deluješ i u i van tehnologije, odnosno i u i van UX dizajna, imaš tu vrlo unikatan ugao, imaš unikatan skill da primeniš dizajn korisničkog doživljaja na ne tehnologiju. Tipa na svirku.

Milovan:

Jeste, I obrnuto.

Dragan:

Pričali smo jednom o tome, a hoću da malo obradiš

Milovan:

Želim tu samo jednu, malo, malo, malo iskorak iz toga, iz konkretne teme Da se nešto adresiram što mi je onako stalno na umu, a nemam priliku da to kažem, a sad je možda dve...

Arsenije:

Ovde možeš da kažeš sve. Ovde možeš da oćeš.

Milovan:

Dobro, čakajte da to nađem. Beleške, evo Beleške. Sve sam ja zapisao šta ću da kažem. Generalno je dobro da ljudi koji imaju bilo kakvu struku, da tu struku ne zanemaruju. Zašto to govorim?

Milovan:

Zato što sam recimo 2016. Kad sam u partnerstvu sa Startitom radio na prekvalifikaciji ljudi koji su radili razne neke poslove I željeli da se bavaju programiranjem, osnovna premisa je tu bila da ja ću sad da zaboravim sve što sam radio, hoću samo da se babim programiram. A to je po meni greška jer čovjek je multidisciplinarna, višeslana persona I ima različitih nekih delova, da kažem, ličnosti, mozga, kako god duše, kako god možete to da smatrate I ne treba da zaboravi nešto što je urodao, da bi nešto drugo neko, da bi nešto drugo radio njegovo. To treba da iskoristi u svrhu toga, ta njegova autentičnost, te njegove discipline u koje je radio predhodno, da to bude primeni tamo, da mu to bude neka možda I kompetitivna prednost, jer zna kako se ljudi ponašu u nekoj situaciji, a može da se to primeni na

Dragan:

Da izvučeš sve što si naučio iz nečega I primeniš negde drugde I iskoristiš to kao svoju Unikatnost ili posebnost.

Milovan:

Mislim, postoji u Ideo jedna velika dizajn kompanija, je tu osmislen termin kao T-shaped person nije samo kao dizajner, nego može I još nešto da rade. A ja bih to proširio, pa da bih to nazvao star-shaped person. Imaš mnogo zraka koje puštaš

Dragan:

Ž-shaped

Milovan:

Ž- ili Š- da.

Dragan:

Znaš kao ćirilično Ž ...

Milovan:

Da, da, da. Barem Ž. Svaki čovek ima više tih zraka koje može da pušti na više strana Ne znam, koja je naučila da vozi, ta isto vozač Sad imaš kompletno znanje, domensko iz voženje Koje možeš iskoristiti, recimo ili u dizajnu, ili u programiranju, ili u biločaju, u arhitekturu

Dragan:

Dobro, Tu se malo dotičemo čak i sistemskog razmišljenja.

Milovan:

A, sistemskog razmišljenja. Malo smo otišli u temu filozofske sfere, ali generalno volim da razmišljam na nekom opštim nivou i da i onda se spustiš na nešto posebe, to mi je ono

Dragan:

Ali kad ideš iz, samo ću dodati još nešto, kad ideš iz dizajna ti si pre svega naučen i potrebna ti je praksa empatije. I onda ti imaš po prirodi svojoj potrebu da ulaziš u dosta sfera posla, života, čega gog I udubljaš se da bi bio informisan da bi bolje eventualno radio.

Milovan:

Pre sve kao po meni za dizajn najpotrebnija je empatija ka programerima. Zato što sve što mi sad dizajniramo, sad će malo to da bude kontraverzno, ali to se sve baca. Znači zadnje ono što korisnik vidi, odnosno što programeri će da iskucaju, da naprave I da posluže korisniku I da on skine sa App Store-a ili na webu da pogleda, a to što smo mi izdizajnirali to, to brate mili to se baca...

Dragan:

Imam osećaj da smo pričali o tome,

Dragan:

Da je to glavni problem dizajnera što je zapravo finalni produkt njihovog rada je izvan njihove kontrole.

Milovan:

Ali to je greška, ne treba da je izvan. Ako je pravi dizajn, ne ako je pravi dizajn, nego po nekoj logici stvari dizajner bi trebao da bude ono što se u arhituru zove kontrola kvaliteta ili nadzor. Znači taj dizajn, nadzor treba, po meni bi trebalo svaki dizajner da radi. Da na kraju tog sprinta u programiranju ili zavisi po kojoj metodologiji se radi, da on kaže, dajte mi 15-minutni demo da vidim da li ste to u skladu sa onim što sam planirao u rade.

Dragan:

Ja bih čak otišao i korak dalje i rekao da programer I dizajner treba da budu saveznici pravi i da zajedno radimo.

Milovan:

Ili da bude jedna osoba, još bolje.

Arsenije:

Mislim da ima jedan tu drugi moment koji je, na primer, mene dosta kao klao, ne znam, ranije dok nisam ga provalio, zapravo postoji. Ja često puta imaš neke stvari koje te ono kolju, kao ne znaš, ne možeš da definišeš, a to je da postoji taj život od, ne znam, ideje, od nastanka ideje, do prototypiziranja, do stvaranja tog, da kažeš, kao finalnog nekog proizvoda koji tek onda, tek kada ti nekome to isporučiš, serviraš, kako si rekao, počinje da ima svoj život. A i tu ne staje. Tu je tek prva verzija koja će da ispari za dve nedelje. Mislim da je taj problem vezivanja za nešto što ti stvaraš i unošenja sebe, truda, rada, kako god i odricanje od toga i i spoznaja svega toga može da bude onako malo deprimirajuće .

Milovan:

Pazi se, sad ti dizajneri radu u stvarim na onom delu lednog vreda brega koji je ispod vode. Na tome radi, realno, da se razumemo. A onaj vrh lednog brega koja je manji, na tome radi programeri u stvar. To je neko moje vidjenje I volao bi da, eto, se ovaj, ta diskusija prošli, da ne širamo dalje, ali generalno designer...

Arsenije:

Taman što sam htio da kažem nešto koje je al...

Milovan:

Designer, ne mislim možemo sad to tema, verovatno I za posebno vaš epizodu jednu. Da li programer I dali designer treba da ulazi u ljubavnu vezu sa svojim radom ili ne?

Arsenije:

Aha, aha, okej, okej, dobro.

Milovan:

Na to sam mislio. Da, okej, okej. Reci ti kolega, prepustiću va ja dve reči.

Arsenije:

Ne, ne, ne, ja sam samo teo da, pošto meni je zvučalo kao da kao da se smanjuje trud I radi ono što inženjera I kako doprinose proizvodu. Mislim da ako postoji prava kolaboracija I ako postoji razumevanje inženjeri I tekako zapravo upravljaju samim proizvodom, ne tehnologijom. I ono što sam ja zapravo I rad sa pravim inženjerima po meni je bilo da oni čak što više razmišljaju o proizvodu nego ono, dosta dizajnera koje znam.

Dragan:

Ja sam mnogo češće nalazio na inženijere koji imaju mnogo veće domensko znanje I znanje o proizvodu nego dizajnere.

Milovan:

To je to. Da, mislim Problem je tu generalno artikulacije I kad ti ga nazoveš inženjera inženjerom onda odmah ih staviš neku kutiju. Da. Kolkgo god da je ona, velika, mala I dizajn I isto.

Dragan:

Isto I sa dizajnerom.

Milovan:

Zato ja ne volim da trudim se u novije vreme da dizajn, dizajner I sve ostalo što su tih tradicionalnih pojmova koji se tiču estetike, ja to se trudim da izbacim iz svog rečika, pogotovo kada objašnjam klijentu koji nije toliko upućen. I onda se kažem, ja se bavim arhitekturom softvera, ili probam da u dve rečevi se objašnjam, a ne da jednom rečju je objašnjam jer kad god ti objašnjaš jednom rečju onda automatski ti moraš da je kompresuješ I da jedna dela znanja izbaciješ iz nje I onda kad kažeš dizajn onda kažeš a ovo je nešto crta, onešto boji, da li je kao iz forma tog.

Dragan:

Da, da, da, konotacija je odmah ta, vizuelna.

Milovan:

I to je normalno, zato što se misli pre svega na grafički dizajn. A ja mislim da je to u stvari, bolji su termini arhitektura I nešto drugo. Mislim, arhitektura ili dizajn software. Sad ja imam uvek neka pomagala pored sebe, neke rečnike I sinonima koje koristim da kad nemam dobru reč, kad pišem nešto, da da pronađem, jer, jel ne možeš da se setiš, to je ga pogotovo kad imaš dosta misli koje se prepliću, ali generalno Izbegavam dizajn kao reč da ne bi imao pogrošni konotacija

Dragan:

Zapravo zbog te istorijske težine koju ima i stigme, jer su dizajneri, ali Crtači, umetnici, ovakvi I onakvi, da A mi sad funkcionišemo u doba Kad dizajn bi trebalo da znači nešto mnogo šire, trebalo bi da ima mnogo šire značenje taj pojam, dakle kreiranje, a ne samo vizuelno kreiranje.

Arsenije:

Ja mislim da u engleskom jeziku to zapravo I jeste kad

Arsenije:

ti kažeš.

Milovan:

Je, ali u srpskom nije.

Dragan:

Ja mislim da I tamo postoji isti ovaj problem, možda na malo manjoj skali, zato što se dizajn praktikuje utkanje u mnogo više u biznis, ajde da kažem. Osvešćeniji su ljudi

Arsenije:

više. Da, da, ali mislio sam, ti govoriš kao upotrebnoj vrednosti, ja sam mislio na izvornu reč, mislim da design upravo to znači kao stvaranje A ne, kako bih rekao

Dragan:

Ne grafičko dizajniranje Ne grafičko oblikovanje

Arsenije:

Da, da, dobro

Dragan:

Pa ja mislim da ja sam dizajn I u srpskoj Srpska reč dizajn tako uvek razumevao Ali sam svestan da nije Može zato što sam ju uvek Prevodio sa engleskom direktno

Milovan:

To je, to je ovaj... Ali da,

Dragan:

slažem se

Dragan:

s tome

Arsenije:

Miko, čačuno si jednu temu O kojoj bih voleo malo više da Da ovaj, da je malo više čačnemo I da je malo više dotaknemo To je... Rek'o si kao kada odem kod klijenta koji me ne razume šta tačno ja radim ti si... Ti se baviš konsaltingom, je li tako?

Milovan:

Jeste, čak I ja.

Arsenije:

Ono kako se predstavljaš jeste konsultant. Da. E, ima dve stvari koje bih tu volao malo da, da ovaj, dva pitanja... Ja imam jednu. Čekaj, polako, zapiši prvo.

Arsenije:

Ajde, postavi.

Dragan:

Ne, ne, ne, neću postaviti.

Arsenije:

Ovo je. Ovaj, ajde prvo, prvo pitanje jeste šta su izazovi u tom tvom poslu? To je prvo pitanje, a drugo pitanje jeste Koje razlike između konsultanta I freelancera da li uopšte postoje? Pošto, Sad ću ti reći zašto, zato što kod nas nekako, bar moj utisak je, mislim da I ti, ti Draganče si mi rekao da nekako si istekao to, da I sa ovom celom farsom koja je bila sa freelancerima I tako dalje Freelancer kao termin kao freelanceri su neki ljudi koji imaju tako neke poslove na internetu, koji nisu dobro plaćeni, koji ne zarađuju baš dobro, nemaju ono redovna primanja itd. Gde je, na primjer, ja sve svoje drugare koji znam koji su freelance, koji se predstavljaju kao freelanceri, zarađuju sjajno, imaju posla preko glave, imaju svoje ono

Dragan:

firme. Percepcija freelancera je kao neki niži zaposleni. Percepcija freelancera je

Arsenije:

kao nešto što je niže, a percepcija konsultanta je nešto što je više, zato što taj termin dolazi iz ovih velikih revizorskih kuća itd. Kao dođi mi neki konsultant u firmu pa nešto kao uradi. Evo, tako da, prvo pitanje samo se vratim jeste šta bi bili izazovi, a šta je nešto što je ono zahvalno, zašto ti to radiš što radiš I mislim da imaš tu Svašta nešto da kažeš. A drugu pitanje je kako ti više to razlikuju?

Milovan:

Da, Draganče nemoj da zaboraviš tvoje pitanje.

Dragan:

Ma preklopio me.

Milovan:

E, dobro, dobro. Prvi izazov u stvari je Otklon od onog klasičnog upošljavanja u firmi. Znači, izazov Broj jedan je Kad se ti odlučuješ da postaneš privatnik? Pre svega. Znači, pre samog tog koraka nazad, pre tog konsultacijskog posle, ti u stvari radiš u nekoj firmi.

Milovan:

Ja malo poznam ljudi koji su od prvog dana svoje karijere samostalni u smislu da li su freelanceri ili bilo šta. Malo ih poznajem, možda to samo da kažem moj oblak poznanstava, ali obično ljudi krenu u nekoj firmi da rade. Godinu, dve, tri, nije bitno I onda se odlučuju da postanu privatnici. To je prvi veliki izazov I onda ti dolazi ona anksioznost kao, ja ovoj, kad ću da nađem prvog klijenta, kad ću da otvorim firmu, pa kad ću da mu isporučim to što pa on nije zadovoljan pa mu ja vratim to ponovo pa pet puta me vraća, pa tek onda mu dam fakturu pa on kad plati. A ja kad to naplatim pa tek onda kupim sendvič od toga.

Milovan:

I to je ta anksioznost koja je ta vremenska distanca od prve odluke u glavi do naplate te u džepu, može da traji godinu dana čak. I to je taj prvi izazov I po meni glavna stvar je samodisciplina Koja postoji u svakom čoveku, to je sigurno, možda neko ne gaji, neko je gaj, Ali postoji I dovoljno lako može da se aktivira po meni. Ja sam to Odlučio skoro pre 15 godina, Boga mi. I Uvek ima razloga za i protiv, da ne ulazim u sad to. Meni je lično bilo Više za, zato što mogu da se bavim tim mojim alter egom, odnosno muzikom I da nastupam Kad god mogu I da nemam unapred isplaniran odmor, da mogu sam da Odem negde za vikend, bez da pitam nekog.

Milovan:

S druge strane, jedno vreme sam funkcionisao kao taj prvi deo ovog mog privatnog toga angažmana je da sam funkcionisao kao agencija i tada to prvo vreme smo imali velike klijente I velike broje zaposlenih. To je totalno drugačiji model od modela konsultanta i kako onako u nekoj evoluciji karijernoj sam shvatio da više volim da se posvećujem ljudima, manje da sedim za kompjuterem I da proizvodim neke design artefakte I malo po malo malo sam čitao neke knjiga koje se tiču konsultanata i tog modela biznisa gde ti sad dolaziš, ali ne dozeš kao neki mesija koji će sad tu da dođe I da promeni stvar I da ti sad dođeš u neku firmu od više ljudi I ti si kao jedinstven, ti gledaš od sve, sa visine, ti bacaš od magiju I to će sve da se čarobnim prahom pretvori u neki dobar proizvod, gde je nešto što se prethodno zakuvovao, da ćeš ti, ili nešto što se zavezalo u neki čor, da ćeš ti da ga odrešeš. Ne. Po meni, uloga konstanta je da dođe I da 10% doprinese, a ne više od 10%, da doprinese poboljšanju stvari. Jer ako doprineseš više, mislim, to je uslovno rečeno 10%

Arsenije:

Kako si došao do tog odnosa?

Milovan:

Pa nisam ja to došao, to sam pročital negde u

Milovan:

nekom od

Milovan:

knjiga da budem iskren, ali je poenta da ti ne budeš prepametan tu, nego da osnažiš, kao što je ova knjiga, ova je odlična knjiga, Empowered, Marty Kagan, SVPG, pozdrav za Marty Kagana.

Arsenije:

Pozdrav za Marty, ako nas svaku nasluša.

Milovan:

Da ti osnažeš šta je tim, jer ti si tu o graničenog vremenskog trajanja, pričali ste prošle u epizodi o tome. Kad dođeš, zna se da ćeš otići I ti se od dana jedan trudiš da osnažiš I da napraviš ili procedure, procese, ne toliko nužno neke design artefakte, već procese i procedure I da ljude onako malo usmeriš na neki način, zahvaljujući tvojom iskustvu, da oni rade bolje i optimalnije, uzivući obzirometrike koje taj klijent traži. E sad,

Dragan:

neko se... Dakle ti si fasilitator, odnosno katalizator promene,

Milovan:

uspeha, čega? Da, na primer, u zadnjem vreme se to toliko iskristali ste da radim na taj način. Zahvaljujući iskustve, zahvaljujući knjigama koje sam prošao I zahvaljujući direktnom znanju sa terena kad dođem kod klijenta.

Arsenije:

E imam samo jedno pitanje .

Arsenije:

Pazi, na čemu si Rekao si kao ti nisi taj mesija, ta mesija.

Milovan:

Nisam, da.

Arsenije:

Koja dolazi I ne treba tako da se postavljaš, ali da li ekipa koja te angažuje zapravo očekuje to od tebe. Jer ono što je, naprije evo

Arsenije:

Saći ti reći zašto, iz mog iskustva jeste da kada postoji kompanija koja je u nekom problemu I kada namenski angažuje nekoga sa strane da nešto reši, postoje prevelika očekivanja, će ta jedna osoba da dođe sad automagično da sve završi što mi nismo mogli završiti u proteklih šest godina.

Dragan:

Zato što ta firma to kupuje, kupuje delegaciju odgovornosti.

Milovan:

E, tu je po meni ključno Da U tom pripremnom razgovoru Da se što Detaljnije opiše Kako se došlo do trenutnog stanja u firme, koja goda je, da li je proizvod koji je suboptimalan, da li je Usluga ili šta god Ti ljudi rade, I Da se upoznaju ljudi koji su to radili. I onda, nakon toga, moja neka praksa je da opis posle koji radim Dosta dugo pišem I dosta ga revidiram I stalno ga Dopunujem I uobličavam tako da bude prilagođen klijentom. I taj opis posle neka treba, odnosno da kažem formalno, ponude za za moj rad. Ja sam nekad pisao I po 10 dana, bukvalno. Da, kad taj ko odlučuje o angažovanju mene, to pročita, da mu bude Kristalno jasno šta će da dobije, za koje vreme, za koje pare I kad može da to krene I I kako će to da se odigrava, u kom vremenskom periodu, šta će da se rade konkretno I šta će Ko će da bude tu uključen.

Milovan:

Obično su svi ljudi uključeni koji su u klijentu, jer jasno je da ja ne mogu sve da to isporučim. I to sad deluje kao neki veliki dokument. Ne, najviše dve strane. Ali je toliko sažet da bude jasan, kao nešto ono što se zove executive summary, ali u tom domenu ponude da meni nije cilj da ta ponuda prođe. Cilj mi je da ponuda bude jasna.

Milovan:

Pa ako prođe, to je onda još plus.

Arsenije:

Ako prođe, prođe.

Milovan:

Ako nije jasna, ako nije jasna, onda znači da ja nisam uradio dobar posao. Nisam dobro objasnio, nisam dobro analizirao situaciju. U tome mi pa može moderni ovati snimim naš razgovor ako je remote razgovor. Običajno se trudim da odem kod klijenta direktno, gde god je klijent, pa da ga saslušam. Ali ako je remote razgovor, pitanjem ja ga slušam ponovo, kada ga snimim, pa slušam, pa da vidim te neke nijanse koje sam propustio u razgovoru, koje su činjenice da ljudi propustaju u razgovoru, snimim pa onda da vidim aha, kako se došlo od toga, pa onda uglavnom radim neki naknandi razgovor sa podpitanjima, da bi mi sve bilo jasno I da mi klijent odgovori ili e, brate, ti si razumeo šta nam treba, ali ne možemo raditi s tom, ili razumeo si šta nam treba, svaka čast, radimo s tom.

Dragan:

Jel imaš ideju koliko

Dragan:

u proseku ili koliko ti misliš da vremena trošiš na pre-sales deo angažmana? Upravo to, dakle na sve radnje koje moraš da uradiš, Discovery, razgovori, intervju I pisanje ponude samo, rekao si da pišeš čak I nekada I do deset dana.

Milovan:

Pa, mislim, nedelj dana, da kažem u proseku, pišem to.

Dragan:

Dobro, ali evo, u satima, da li možeš da kvantifikuješ

Milovan:

to? Discovery skoro nikad ne radim u okviru pre salesa mislim to je discovery ok kao da razumem šta

Dragan:

je discovery čisto da vidim šta vama treba da dakle deo discovery procesa

Milovan:

Šta ja treba da uradim?

Dragan:

Gde bi ti zapravo znao šta šta oni hoće. Da bi mogao da napišeš ponudu.

Milovan:

Pa mislim tu u satima nemam pojma, da kažem iskreno, ali to Ballpark, ovaj

Milovan:

Dva razgovara po sat vremena sigurno, I onda još puta pet, recimo, možda deset, petnaest sati I sve ukupno to traje. Kao, ja kažem to traje pet dana, ali ja ne pišem pet dana, osam sati.

Dragan:

Ne, naravno, naravno, baš zato I kažem.

Milovan:

Generalno nisam pristoljen sa toga, sad druga tema, ali nisam pristoljen sa tog nekog merenja po satima, nego merenja po vrednosti, to je druga tema I imali ste epizodu o tome, ili možda niste, ali ne beležim sve sad.

Dragan:

Znaš zašto te najviše pitanem? Zato što je to uglavnom deo ako pričamo o konsultantima, freelancerima, ljudima koji su nezavisni, dakle nisu zaposleni na puno radno vreme, to je deo posla koji se uglavnom zanemaruje, odnosno previdi se. Da.

Milovan:

Znaš. Da.

Dragan:

Ljudi kad razmišljaju o tome da li im je bolje odnosno da li će više zaraditi kao freelanceri ili kao ljudi koji primaju platu misle da će raditi kao freelanceri 1 stvari koje su radili u kancelariji. Te stvari koje su radili u kancelariji će raditi 30% vremena.

Milovan:

Ili možda 20. Manji deo vremena. Tu je taj izazov, Ja mislim prvo da I mladi ljudi mogu da budu konsultati, pogotovo ljudi koji su tipa između 20-30 godina, koji razumaju tehnologiju, razumaju šta je aktuelno. S tim što je potrebno da imaju razvijen način da iskomuniciraju to što oni isporučuju klijentu Soft skills Da, da, da Soft skills je možda reč, ali Način kako će da predstavlja to korisniku klijentu Šta će da isporučuje, kako I sve to je. Sad to se vežba u dugotrenom procesu I tako dalje.

Milovan:

Razlika između freelancera I konsultanta šaljiva jedna izreka za konsultante. Konsultant je žena ili čovek koji dođe u firmu I tom direktoru uzme sat I kaže mu koliko ima sati. A malo grublja verzija je kao kaže mu koliko ima sati I uzme zadrži sate. Pogotovo ako je Rolex. Ali šalo na stranu, konsultanti stvarno treba da bude onako, da onako uz, ovako, to nekom, da se približe što više tom nekom menačmentu ili Produkcijnom timu I da radi se sa njima I da ga osnaži da taj tim nastavi zajedno.

Milovan:

A freelancer, po meni, Je nezgodna pozicija, pogotovo u dizajnu, zato što freelancer obično isporučuje dizajn I ne zna šta se nakon toga desilo s tim dizajnom. On radi na proizvodnoj traci, on dobije neke inpute, napravi svoj dizajn I isporuči ga. Ja to volim kažem baci preko ograde, kao neki paketić baci ga preko ograde I nikad ne zna šta se s njim. Obično tako, recimo freelanceri koji koristete ogromne platforme za freelancing, top, ta I ostale, obično, po meni, koliko ja znam, koliko sam upućen, ne znaju šta se s tim dizanerem desilo, što je opet izazov I problem tih dizajnera zato što ih to ne interesuje. Jer oni samo po meni misle da treba da nacetaju taj neki interface flow, prototip digitalni I da se s time priča završa I idemo dalje s novim klijentom.

Milovan:

A mene interesa kao konsultanta, ja se trudim da pozovem moje klijente nakon tri do šest meseca mog angažmana I da kažem je dok li ste stigli, jeste uspeli te metrike da popravite, analitike, kako možemo sad da, Ne u smislu angažmana, nego nekog prijateljenskog razgovora da vidimo šta je bilo dobro, šta nije bilo dobro. Da li imate neke zamerke? Da li imate neke predloge na moj rad, kako vam se to čini? Jer lakše je sa neke vremenske distance da se vidi taj rezultat rada, outcome, nego odmah. Jer obično ne dešava da se stvare odmah, nego Naravno.

Milovan:

Pusti se u etar proizvod i onda nakon toga treba neko vreme da prođe da se vidi dok ne ste stikli. Zbog toga freelanceri... Još jedno račun je sa tim da se zapamti. Freelanceri se fokusiraju na veliki broj projekata, a ja se fokusiram na manji broj projekata. Obično radim paralelno dva do tri I ne više.

Milovan:

A freelanceri mogu da rade dosta više projekata I iskren da budem mogu više da zarade, zašto da ne? I ne mislim da treba da postoji stigma prema freelancerima da su oni jadnici koji koriste Toptal i Fiverr za 5 dolara po dizajnu I tako da je. Ne, mislim da su freelanceri dosta dobro profilisani ljudi koji, ako su pametni, mogu da zarade I dosta više, da se razume. S tim što njima pozicija nezgodnja, što stalno mogu da traže, moraju da traže nove klijente. Imaju overhead.

Milovan:

Ima dosta konkurencije. Imaju u konsultaciji konkurencije, ali je da kažem dosta, Ako se uradi dovoljno pametno na brandingu, dosta možeš da trajiš onako, da trčiš neki maraton pa da gradiš svoju karijeru na duži staz.

Arsenije:

Ovo si svem rekao, ovo će ti ide u short, 100%, znači, Peđa, kad budeš oslušao, secni ovde. Znači, samo da vidim da li sam dobro ukačio znači konsultanti govore ajde kažemo grubo rečeno govore klijentu šta treba da radi dok freelancerima se govori šta treba da isporuče, konsultanti su više integrisani sa kompanijom i imaju više te ono long term, da kažem, projekte, gde freelanceri su malo više distancirani i mogu sebi jednostavno sa samim tim što imaju kratki angažmen, nisu toliko preokupirani, energetski i vremenski kako god mogu da imaju više više ok, dobro.

Dragan:

Freelance je, ja bih samo dodao, Može da se gleda kao Izvršna delatnost Da A Consulting kao savetodavna.

Milovan:

Jeste, I sad consulting može da gleda, po meni, Kompletnu tu Produkcionu Soft, ako gledamo u proizvodnju software, Produkcionu liniju od početka do kraja, a freelancer ulećen na nekom delu. Vrlo akutno. I onda se dešava ono što se zove mekdonaldizacija dizajna, odnosno ima jedna što pravi pofrit I on samo pravi pomfrit, a drugi pravi tamo zemičke I sad ta dva se nužno I ne vide Taj dizajner koji je freelancer, nužno I ne vidi programere I obrnu to I onda ne možda da ga kontaktira Ja bih volio da se javeo, postoji epizode neki freelancer koji kaže Brate nisi u pravu, znači ja radim s programerima. Mislim, baš bih volio da nisam u pravu, ali

Arsenije:

Možda nije freelancer, možda je konsultant,

Arsenije:

a da

Arsenije:

ne zna

Milovan:

Da, a I druga stvar, pomenuo si one, te neke savetodavne kuće, financijske kuće, Konsultant je nastao uopšte iz te pojave da sad neko je ono ostario, razumeš? Ima sivu brado, grey hair, kako se kaže, I sad on je odjednom konsultant. On se prozao samo konsultant, što nije tačno, zato što ako si ti radio, kažeš radio sam jer radim 20 godina dizajno. Ja radim 25, ali kao daj 25 godina.

Arsenije:

Mora da grmiš odmah.

Milovan:

Ali, brate, ako si ti naučio 3 meseca da radiš nešto I to ponavljaš 25 godina, ti si pravi.

Arsenije:

Tako je, tako je.

Milovan:

Ti se nisi razvijao u više pravaca nego rađaš prepetitivno.

Arsenije:

To smo govorili u epizodi o juniorima, seniorima i mediorima. Namerno sam to

Milovan:

dao šlagvort.

Dragan:

A je li bi se složio da je čest slučaj da ljudi koji sebe nazivaju konsultantima Su zapravo ljudi koji su često, ne uvek, toliko unikatni I stručni u nečemu Da takve ljude jednostavno ne možeš da zaposliš Oni ne žele da budu zaposleni, oni ulaze u kompanije, Rade svoju stvar I odlaze iz tih kompanija. Zato što su u takvoj poziciji da tako deluju. Toliko ih je malo ili Toliko malo ljudi na svetu ima To znanje koje oni imaju jer su Vrhunski stručnjaci za nešto I onda je logično da ti radiš kao konsultant A ne da imaš posao Ali to je potpuno druga dinamika Života Jer, znaš, kao danas Ti u suštini stalno gasiš požare To je moje ono, vidjenje konsultanta kao to je moja percepcija. Kad mi neko kaže da je konsultant, ja odma idem na to da mislim ok, u čemu si u top 100 na svetu? To je meni bilo ono kao, to mi je reper.

Dragan:

Čim čujem da je zaposlen, odnosno angažovan kao konsultant, aha ovaj kida nešto. Znaš kao šta kideš? Dakle duboka, duboka ekspertiza koja nije dostupna Na tržištu rada normalno.

Milovan:

Kada je To znanje u pitanju konsultant po meni bi trebalo da ima što širu ekspertizu, a ne Vertikalno Ciljeno za jednu stvar Jer I drugo, vrednost Neko ko radi...

Dragan:

Konsultant u tvom domenu ili konsultant na čemu?

Milovan:

Načelno. Zato što, recimo, kad ti radeš diligenciju na toj firmi, ekonomija, Ti moraš, brate, mili tri meseca u toj firmi bušiš šta firma radi, pa da, ako je neki rudnik upitao. Ti moraš da znaš čime se bave, kako funkcioništa taj prenos ruda, kako se to prodeje. Znači to rade ljudi, ekonomični konsultanti, oni se udubljuju u svaku struku po naosobu, kad treba da rade neku reviziju.

Milovan:

Znači oni moraju da se u 3 do 6 meseci udobaju u to I onda da urade reviziju. Ne, ne možeš samo dođiš, daj mi papire pa ćemo da vidimo. Moraju da razumaju to. Isto tako vrednost, autentičnost konsultanta je zato što on vidi drugim očima, Svežim očima stanje u nečemu, u nekoj organizaciji, u firmi I u procesima Gde, koliko god da su mladi ljudi, oni recimo rade par godina I ne vide opšte konstantno stanje I ne vide kako može da se radi. Možda oni su došli do nekog lokalnog maksimuma u smislu procesa, a ne do nekog opšteg maksimuma.

Milovan:

Ja to sad koristim analogiju iz mojih muzičarskih delatnosti. Ja sviram skoro 20 godina u istom orkestru ali, često se desi da me angažuju neki drugi orkestar i onda ja kada odem tamo Ja onda vidim koje su prednosti našeg benda I prednosti tog drugog

Dragan:

Samom promenom konteksta

Milovan:

Samom promenom konteksta Tako je dobra navika da se ide barim jednom tri do šestmeseci ili godinu dana, da se ode u jednu firma, da se provede jedan dan, da se vidi kako drugi ljudi rade da bi mogu da se nešto nauči. To velike svetske firme imaju, ja koliko znam Amazon ima to je sigurno, da se rotiraju manageri dođu na mesto onog ko radi u magacinu I obrnuto I onda da se vidi kako se to funkcionira. Ali opet je to lokalni maksimum zato što je to jedna firma. Najbolje je da se ode u drugu firmu I da se vidi kako drugi ljudi rade I kao šta možemo od toga da naučimo I šta ti ljudi mogu da nauče od nas dokle smo stigli. I onda tu, po meni to je onako najpoštenije naureganske reci.

Milovan:

Meni je mnogo značilo kad sam bio u tebe u firmi u gostima da vidim taj jedno popodne kako vi radite, gde ste, šta radite. Meni je to bilo odlično iskustvo. I baš mi je drago što si mi pozvao, što smo imali tu takvu saradnju. Da koliko da to bilo... Susrete.

Milovan:

Susrete, da. Jedno popodne I onako, izgleda sa ove distance kratko I sve. To banalno. Meni je to, Ja sam porasto ogromno nakon toga. Videl sam neke procese I kad god dobro je biti otvoren da čujemo kako drugi ljudi rade, a ne da budemo rigidni.

Milovan:

Ljudi su, onako, po stanju, što su stariji, sve rigidni. A bolje je da budeš, što si stariji, sve otvoreniji.

Arsenije:

A misliš da to odlikaju nas, nas ovde s ovih prostora?

Milovan:

Ne, to je ljudski univerzal i to je zapisano u dokumentu u knjizi Human Universals od Dana Browna, osamsto strana.

Dragan:

E, a pazi ovo, malo kontru da lupim čisto, možda nekom da neku ideju ili druga strana me dalje kao Pogotovo ako je neko Sebe smatra Trenutno freelancerom a hoće da ode u consulting iz nekog razloga. Ovaj scenario. Ti si trenutno developer i ti freelancuješ preko Toptala za klijente. Dolaze ti taskovi, ti ih izvršavaš na nekim projektima I to tako funkcioniše. I ti si onda freelancer zbog toga.

Dragan:

I ti sad sebi postavljaš pitanje, ok, kako ja mogu, šta ja treba da uradim da bi ja počeo sebe da zovem konsultantom? Zašto, vraćam se na ono ideju da je konsultante ekspert u jako uskoj niši? Jedna ideja je da ti provališ, ok ti si programer i imaš unikatnu ili jako usku ekspertizu u, sad lupiću stvarno, izvinjavam se, ali ono tipa optimizacija baza. I ti si konsultant za optimizaciju baza. Ti ništa drugo ne radiš.

Dragan:

Ti ne programiraš u PHP-u ili u Rails ili radiš front u Next.jsu. Ne, ti optimizuješ baze I tebe zove ono banketinar razumeš? I dođe I kaže Miko, naša baza je spora, koliko će to koštiti?

Milovan:

Mogu li ja samo zapamiti dokle si stao? Taj koji dođe i samo optimizije bazu, a ne pita se šta se desilo pre toga i posle toga, je možda nekompletni konsultant. On inherentno treba da pita kako se pune ti podaci u bazu, primjer je baza, ali odnose se na bilo šta, i kako će taj frontend da pita tu bazu za te podatke. Jer treba da razmišlja sistemski. Bez obzira što je on ekspert u toj vertikali.

Milovan:

On treba razmišlja sistemski, široko.

Dragan:

Ali to je vertikala.

Milovan:

Da. U redu, on zna SQL da opomise left join, right join I sve ostalo. Ali, brate mili, on mora da se interesuje od tog nekog prvog postanja te baze do kraja, kako će se koristi, kako će se piše na ekranu, da se interesuje za ceo ciklus. Apsolutno se slažem sa tim. Po meni je to bolji pristup.

Dragan:

I nisam isključivao to, nisam teo da isključim to. Ali mi je drago što si naglasio to. Da ti možeš sebe da prozoveš ekspertom za jednu jako uzanu nišu, ali zapravo egzekucija te ekspertize mora sa sobom da vuče neku širu stvar. Jer ti moraš, da bi uradio svoj posao, ti moraš da pričaš sa front teamom I da kažeš e, koje tehnologije, kako vi ispisujete ove stvari, kako se prikazuje ovo na ekranu. Moraš da pričaš sa programerima, kažeš koji framework koristite?

Dragan:

Kako pišete u bazu? Koje servere koristite? Gde su vam serveri? I tako dalje I tako dalje. Mreže?

Dragan:

Nemam pojma šta je sve.

Milovan:

E sad, tu je isto jedan velik izazov, zovete firma da optimiziraš bazu, a ti kao konsultant ti znaš da optimiziraš bazu, znači to je tvoj čekić. I sad sve što ti vidiš tu, ono, deluje ti kao ekser. Razumeš? Još veća vrednost konsultanta da kaže, brate, tebi ne treba čekić ovaj, što moraš da optimiziraš bazu.

Dragan:

Kupi još servera.

Milovan:

I nešto drugo, znači da li ti sad, nemoj da koristiš bazu meni kaže, često mi se desi da zove neki klijent I kaže treba nam mobile aplikacija i sad requirements specifikacija. Da, da. Requirements.

Arsenije:

Bog te mazo.

Milovan:

Ja kažem brate mili napravi Viber grupu, rešićeš problem. Razumeš? I sto puta tako. Napravi SMS servis, napravi poster. Razumeš, stavi ga ispred skupštine, poster, doviđenje.

Milovan:

Razumeš? Znaš, jer i to je ono, taj star thinking, odnosno T-shaped thinking, što ga naziva je tamo u Ideo-u, da ti sagledaš ne iz tog ugla ti si majstor, kovač koji ima čekić koji će da reši to pitanje, nego će da pogleda malo to, malo onako još iz ugla, to je onako dobra metafora, to sam skoro negde čuo, iz ugla mušice na ormaru, ali ozbiljno, bez emocija. Znači gledaš bez emocija neku situaciju I onda kako bi ta mušica pogledala I bez emocija da proba da reši problem ne nužno na način na koji je taj klijent Iako je to možda stvarno bolje

Dragan:

Jer oni vide taj problem iz unutrašnjosti na jedan način

Milovan:

Često digitalni proizvod nije rešenja, razumiš?

Dragan:

A ti imaš slobodu, jer si third party Da kažeš ljudi Vama ne treba ovo, vama ne treba ništa drugo.

Milovan:

Ili vama ja ne trebam? To se x puta meni desilo.

Dragan:

A to je još jedna odlika konsultanta, zapravo ja mislim svakog dizajnera, ali dobro, u širom smislu reči dizajnera, preuzimanje odgovornosti. Dakle, nije dovoljno da izvršiš zadatak, nego je potrebno otići korak nazad, proveriti da li je zadatak ispravan I onda izvršiti ono što zapravo treba da se radi.

Milovan:

Da li je to pravi zadatak? Ja mislim da

Arsenije:

je toliko, izvini, profesionalaca uopšte, ne samo dizajnera. Bravo, bravo. Često puta mi se desilo, neću kažeti da sam profesionalac, ali

Dragan:

mislim... Ma profi si.

Milovan:

Zabraviš, I više od toga.

Arsenije:

Ali čisto malo da bacim sparks na sebe. Nekome kao cimnik kaže, e znaš treba mi kao I komerc, ne znam, jel možeš ti to da mi napraviš? Kao, da mogu, ali...

Dragan:

Ali čekaj.

Arsenije:

Čekaj, šta tebi treba?

Milovan:

Pa treba mi to, to I to.

Dragan:

Šta ti hoćeš?

Arsenije:

Evo ti kao ono za 100 evra ti možeš da imaš sutra Shopify, Domain, bla bla bla, napravljeno 500 hiljada puta bolje nego što bi ti neko napravio što bi ti uzo ono 50 hiljada evra, znaš.

Arsenije:

I kao, wow, hvala ti.

Arsenije:

I to je to, tu se završava.

Milovan:

A to, što si ti njemu rekao, to se naplaćuje.

Arsenije:

Da, ali sad, mislim ja to ne naplatim, ali neko može da kaže wow, koja si ti budala, što nisi uzo, razumeš, pare?

Milovan:

Da. E da, principalno, to je sad pitanje odnosno toga čoveka sa tobom,

Milovan:

ali je to znanje koje Picasso, ono jednom prilikom je rekao kada je nacrto kaže a brate trebalo ti je, koliko košta je taj crtež kao trebalo ti je 5 minuta na crtam, ali mi je mnogo više trebalo vremena da svoju ekspertizu u crtanju, razvijam to u 5 minuta

Dragan:

Trebalo mi je 5 minuta I 20 godina.

Arsenije:

Miko, kako pronalaziš klijente?

Milovan:

Kako pronalazim klijente? Dosta me ljudi to pita

Arsenije:

Ili da li klijenti tebe pronalaze?

Milovan:

Realno, ja sam jako slab sa marketingom Pa zato ti si To mi je neka, neka, onako, rak rana E sad, tradicionalni marketing U smislu, deo marketinga je samo reklamiranje, nije sve Tradicionalni marketing koji podrzimaju reklamiranje ne radim, apsolutno Jedina moja neka aktivnost gde sam nekako vidljiv je u toj nekoj zoni okupljenju ljudi putem Practical UX meetup zajednice koja je zaživala pre sada već pet godina, 2017. Godina.

Arsenije:

Svaka čast.

Milovan:

Tu sam počeli sa nekim nizom okupljenja u većem formatu gde su ljudi koji su dizajnjeri, pametni od mene I bolji dizajnjeri, držali predavanje. Nekad sam I ja držao predavanje. I imam dosta tema koje bih mogla da držim, ali ne želim, nego što želim da eto javno pozivam vas dvojicu da budete gosti ko me, na Practical UX meetup, ti si već bio u stvari par puta, ili tako? U Novom Sadu barem jedan. U stvari ti si bio isto.

Dragan:

Ja sam bio isto.

Milovan:

Zajedno ste bili.

Arsenije:

Ja sam bio gost, da.

Milovan:

Da, ali još ćemo jedno napraviti okupljenje. Ta zajednica je u stvari nešto što, onako, mene tera da se poavljam među ljudima I da se druži sa dizajnjerima.

Dragan:

To je najkonzistentniji događaja, ja mislim.

Milovan:

Da, da, da. Pored toga što ta, mislim, pazi, sad ta meetup.com zajednica ima 1600 ljudi, ali to ništa ne znači. Ti sad pustiš događaj, neke koji će se desiti, dođe deset ljudi, razumeš? Kad bi napravili neki veći događaj, možda bi došlo sto ljudi. To je sad problem metrika koje Meetup.com drži.

Milovan:

Pored toga postoji jedan Slack gde tako delimo savete, ponude za posle I tako dalje. I kroz tu recimo neko objavljivanje nekih događaja koje imamo u toku meseca ljudi vidu da se ja malo bavim UX-om, pa piše tamo I onda Linkedinu ja sam neki uvestni consultant, aha, to se im onda malo ljudi zainteresuju. Pa vide tamo onaj experience deo, na čemu sam radio I onda na taj način me pozovu, pitaju, dođu do tog uvodnog razgovora, šta mogu da im pomognem I tako.

Arsenije:

Znači u suštini neka, da kažem, preporuka I networking, jel tako?

Milovan:

Preporuka, da. Preporuka, da.

Arsenije:

To sam, ciljeno sam te pitao to, jer mislim znao sam odgovor, ali voleo sam da ti to kažeš, jer mislim da je to negde jako važno da ljudi, pogotovo kod nas, spoznaju važnost toga povezivanja, uvezivanja, kako se to popularno zove enablement. Kaže ja sam enabler, šta to znači? Pa ja kao povezujem ljudi I omogućujem da nađu neki posao I da se pojma lepo I korisno. Moj utisak je da kod nas se to, ne samo u dizajn zajednici, nego uopšte da ne postoji taj moment razumevanja, gajanja, da kažem, tih nekih veza, već je sve nešto kao transakcija, aha ne znam, meni treba nešto, ja ću te cimnem ili ću se pojaviti na tvojom meetupu dobit ću neku informaciju I ode nemam više Da, to se jako često se deša I onda dođe, šta me je trigger'ovalo? Trigger'ovalo me opet sam počeo da scrollujem LinkedIn I Twitter, to je pakao I piše neki lik na LinkedInu, rat i mir ispisa, naš neki

Arsenije:

Eto ja deset godina, petnest radim dizajn I to I to I to I to I to I radio sam na

Arsenije:

posle svim sajtovima kao freelancer I on I sad se ja tu negde povezujem jer kao ok momake to je mojih godina , isto imamo radno iskustvo I tako dalje.

Arsenije:

Imamo radno iskustvo itd.

Arsenije:

I on sad piše zapravo kako on traži posao. Što je... Meni je malo kontradiktorno da ti nakon ono 15 godina kakvog god rada znaš, ti tako kao javno se obraćaš za... Znači, Ne kažem da je to loše, super je što je on to javno napravio, ali mi je takođe, podeljen sam mišljenja, gde je kao čekaj, pa zar nemaš neku mrežu ljudi gde si mogao da baciš I da nađiš neki posao.

Arsenije:

Prvo tako, pa onda ako ništa ne uspe, ti ideš javno I u fazonu si. E, znaš, neverovatno mi je da kao, nema posao, znači ne da nema posao, nego da nema posla I neverovatno mi je da ta osoba Da

Arsenije:

nema ljudi Da, da, da nema ljudi I neverovatno mi je da ta osoba... Da nema ljudi?

Arsenije:

Da, da, da, da nema ljudi I neverovatno mi je da ta osoba... Znači, ne poznajem lika, ali kao Ne mislim da je nemač pojma, znači ako neko radi 15 godina mora nešto da zna I onda sam se zapravo vratio, znaš, pet koraka unazad I bio u fazu ono sam kao Pa vrate, kao nema mrežu, znaš, tako da mislim da je to...

Milovan:

Ljudi misle da ako imaju 1000 facebook prijatelja, da imaju mrežu, a to nije tačno. Znači, to je veliki vanity metric, kako se kaže, u smislu da socijalne mreže daju iluziju da mi poznajemo toliko ljudi I kad mi neko kaže Brate, gde si ti? Nema te nigde. A ja ne postavam na Instagram od 2014. Kao, nema te nigde.

Milovan:

Tvoji svi tu se negde šetaju, sviraju nešto. A ja tri puta nedeljeno, četiri puta nedeljeno sviram, deset puta nedeljeno idem na sastavnih snimitima, radim. I kako je ta percepcija koja je kreirana od strane socijalnih mreža, gde ti u stvari imaš iluziju da imaš veliki network, a u stvari možda ga imaš, ali samo u tom virtualnom svijetu kad bi ti sutra Facebook ili neko drugi odlučio da ti ugasi ovaj tvoj socijalni krug

Dragan:

Vrlo je fragilno

Milovan:

To bi bilo katastrofalno

Arsenije:

A da li to nije profesionalni network jel tako?

Milovan:

Pa nije, ali mislim

Dragan:

Mislim, dobro, ljudi rade posao preko Instagrama

Milovan:

Ljudi nađu posao preko Instagrama, ljudi nađu posao preko Halo odlasa, znači to su Ili preko lične preporuke

Arsenije:

Ok, ja naći posao, da li je to zapravo ono, imam imam svoju mrežu

Milovan:

gde mogu da dobijem posebno uključenje na posao? Bog toga ja najviše verujem u lično kupljenje. Iz Trunisa gajem jednom u dve nedelje taj neki US doručak, gde se okupimo ko stigne od drugara. Jedna, meni draga ekipa dolazi tu često. Više verujem I nisam u toku pandemije nijedan virtualni event imao, ne verujem u to, verujem u lično kupljenje.

Milovan:

To je isto jedan od ljudskih univerzala gde ljudi teže ka ličnom povezivanju I gde po meni digitalni proizvod nema šta da traži.

Dragan:

Zato što je sve drugo apstrakcija te univerzalne stvari.

Milovan:

Tako je.

Dragan:

I svaki sloj abstrakcije, ne znam, mi pričamo sad ovako. Da. Sledeća opcija je da se čujemo telefonom. Da.

Dragan:

Sledeća opcija je da se čujemo preko Facebooka.

Dragan:

Sledeća opcija je da se čujemo telefonom,

Dragan:

sledeća opcija je da se čujemo preko Facebooka, sledeća opcija je da se čujemo na Google Meetu I svaki od tih slojeva apstrakcije uzima nešto od univerzala, od komunikacije I zapravo te odaljava jedno od drugog tako što apstrahuje core stvar koju hoćeš

Milovan:

Mi smo mogli da uradimo, da mi pošlete anketu da popunim I da se ne vidimo I da kao bude strava člona da mogli smo 23 minuta 23 minuta da možda

Arsenije:

Draganpe teži druženju sa mnom evo ga već druge nedelje ovde

Milovan:

Sledeći put idem u novi sad Mislim ja ću da budem tehnička podrška, vozačić, sve što treba

Arsenije:

Ej dotakli smo se pazi imamo ovde novice tako da imamo još puno toga da obradimo. Brate ja sam odgovorio dan. Dotakli smo se, sledeće teme koja je sjajna to je dizajn zajednica u Srbiji I generalno stanje dizajna u Srbiji, da kažem, kao profesionalno neko stanje. Kako ti, koji je tvoj take? Ili si možda već to, ili si rekao sve što si imao, ili šta misliš, šta je nešto, šta su pozitivne stvari, šta fali?

Arsenije:

Pošto Mislim I mi smo na kraju dana započeli ovaj podcast iz istog nekog Iz istog nekog ovaj Mesta, to je da može nešto da se napredi I može nešto, uvek može nešto da se napredi, tako da Ajde tome malo da se posvetimo

Milovan:

2015. Godine kad sam se upoznao sa osnivačem Start It-a Vukašinom

Arsenije:

Pozdrav za Vukašina! Pozdrav za

Milovan:

Vukašina, kralju. On je pionir, ono, osnivanja zajednica u Srbiji, Koja si ti čaj I tija? To je bilo iz mog nekog Interesovanja, Da vidim šta ti ljudi Koji sede po stavljanjem rade, taj freelance, programiraju, Da se oni nekako negde viđaju ili samo čitaju blogove, da se okupljaju negde. I s te strane mislim da... I onda sam tu tako krenuo, te neke podokvate, iz toga se isto izrodila I Praktical UX zajednica.

Milovan:

Mislim da I dalje postoji mnogo ljudi koji su nevidljivi, koji rade tako kao freelanceri, koji su jako kvalitetni dizajniri, ali koji se nigde naglašavaju, čak I manje nego ja koji se naglašavam, a koji kidaju, koji razbijaju I koji negde sede, mene ne bi rastrašno što su mi dosta centralizovani, Novi Sad I Beograd centar I sve ostalo, prate ono, misle da nema ljudi, a nije tačno. Znači ima divnih ljudi koji su iz Niša, koji su iz Subotice, koji su iz Užica, koji su iz Kraljeva, iz drugih mesta Koje još gradovi imaš? Iz Ajdampeka, Bora, Slećnja Koje su, ja sada navodim ljude koje ja poznam u tim gradovima, koji razvaljuju kako rade, koji su jako uspešni I koji, nažalost, nemaju neku ili lokalnu zajednicu, ili je, da kažem, malo razvođena takva terena da nema nekog centralnog ukupljenja. Iz tog razloga mislim da...

Dragan:

Nema platforme? Da.

Milovan:

Platforma je u našem domenu odmah asocirana nešto digitalno, a po meni je dobro da postoji jedna design konferencija.

Dragan:

Startit je bio platforma.

Milovan:

Da, Startit je platforma I kao takavo se održa. I Startit centri po Srbiji, to je odlična I divna ideja. A s druge strane, mislim da nam fali jedno godišnje centralno okupljanje, gde se svi skupaj da dođu na neku konferenciju, brate mi, dva dana. Ja sam, recimo, dosta dobar prijatelj sa Danilom, pozdravu za Danila, koji je to radio ranije I koji isto ima ideju za zajednu konferenciju tog tipa, gde će se skupe, brate, dizajneri , sednu da pričaju, da se otkriju ko šta radi, kako radi I da jedno I drugo naučimo da budemo svi zajedno bolji.

Milovan:

Mislim da nam po pitanju zajedništva, konferencije ili možda neko repetitivno ukupljanje fali, A ne da se okupljamo po slekovima I nekim drugim digitalnim platformama I s tog razloga eto Vola bi da to neko organizuje, mislim možemo I da organizujemo

Dragan:

Ja sam provalio da mi, koji smo malo stariji Da ne kažem bumeri Gravitiramo ka Ono face to face okupljanjima dok je mlađim ljudima mnogo prirodnija Pisana komunikacija kroz slekove, diskorde, poruke I ostalo.

Arsenije:

Ma ja to ne opravdavam uopšte, ono...

Milovan:

Evo, mlađi čovjek kaže prezidentkih...

Arsenije:

Mlađi, što kažu ko je ono zelo

Dragan:

dva... Ne, ne, on je najveći bumer ovde.

Arsenije:

Dva petka, ja sam ovaj...

Milovan:

Da, da, da.

Arsenije:

Samo što izgledam, imam mlado telo. Da. Ja uopšte ne opravdam to kao aha sad,

Arsenije:

lakše mi

Arsenije:

je preko Instagrama, preko čega god. Mislim da zapravo postoji nešto drugo tu, a to je da ljudi iz nekog razloga, ja uvek uvek kažem da je to naš mentalitet, da mi jednostavno nekako ne postoji inicijativa da ti odeš I da nešto, isto kao što ne postoji, na primer, inicijativa kod nas I generalno da se gaje taj neki mentor štićenik kod nas, nekako nije nije rasprostrenjeno, isto je tako I to kao zajednice. Pa ko mi je taj lik? Pa to mi je lik, to mi je ortak iz zajednice. Šta ti radiš s njim?

Arsenije:

Pa nemam neku korist od njega. Nemam neku transakciju, nemam neku potrebu da me nešto završi. I ako nas je sve nešto, neću kažem sve, ali ono što je moj utisak jeste aha ja ću tebe dićim ako mi je nešto treba.

Dragan:

Šta ja imam iz toga?

Arsenije:

I to je to. Zašto bi

Dragan:

Zašto bi ja išao na ovo okupljanje?

Arsenije:

Šta ću ja tebi, šta ćeš ti meni, a ne kao, e ljudi imam problem,

Arsenije:

treba mi to I to,

Arsenije:

kako bi vi rešili, e evo šta sam u ovo naučio

Dragan:

To je naša verzija od rizika, da li je nacionalna ili ne znam kakva, narodska, I da bi to funkcionisalo zahteva da budeš konforan sa time da budeš ranjiv. Odnosno da kažeš treba mi pomoć.

Milovan:

Da. Mogu ja da se ubacim tu i da se ne služim ni sa jednim od vas. A mislim da je to isto jedan od ljudskih univerzala. Bio si sad skoro na zapadu, Arso, I ako si se malo promuvao na nekom meet-upu ići ćeš sledeći put ako nisi sad svugde prirodno da ljudi hoće da završe posao. To ti je, sad vraćamo se u filozofiju, tebi je mozak napravljen da ti radi ekonomično.

Milovan:

Da zabrišeš poslije i ideš dalje ili da odeš da spavaš. I onda ti Imaš prirodno neku naklonost ka tome da daj mi šta mi treba, brate, I čao, vidimo se, razumeš? Kao čovek, kao jedinka, treba da se vežbaš I treniraš protiv toga. Razumeš? Kao što treniraš i ideš na teren, igraš basket, da bi bio bolji basketaš, to ti nije prirodno da igraš košarka, ali ti se treniraš da budeš takav.

Milovan:

Isto tako po meni ljudi treba da se treniraju da ne budu tako transakcionalno naklanjeni, ono daj da završimo I znači, drugarstvo po meni treba da se gaje. Naš čovjek došao iz Novog Sada, brate mi, jutros i 7 sata I da bi... Znači, to je gajenje drugarstva. Tako isto treba se gaje I ta ono netransakciona, bez bez idejna druženje. Znači, ne moramo da pričamo s nekim ličnim otimom.

Dragan:

Jako mi se dopada ta reč, netransakcionni odnos.

Milovan:

Da, ovaj, znaš kad te zavoljno neko... Ja ću, pekinem sastanak kad me neko zove kaže ajdemo na piće, pa rekao bi trebamo nešto, ne brate idemo na piće. Prekinem sve. Znači, to mi je prioritet i nad mojim treningom I na svim drugim obavezama. Zato što želim da postoji taj neki humani odnos sa ljudima I to je ono što nas čini ljudima.

Dragan:

I to često zaboravimo, pogotovo u digitalnim interakcijama.

Milovan:

Mana, sad, evo sad se dotičemo softvera isto. Mana softvera je što nam sve više proizvođači softvera prodaju tri cikle, a ne bicikle. Jer tri cikle ti je lako, brate mi, da vozeš I sve ti je udobno. Bicikl nije udoban da vozeš, ali te osnažuje. Da, da.

Milovan:

I ta metafora u softveru je nešto što, ako mogu nešto doglasiti, drage kolege, molim vas, proizvodite bicikle, a ne tri cikle. Ne da nešto bude udobno da se koristi, kao što je Instagram, pa možeš beskrenoćno scrolleš I LinkedIn I sve ostalo, nego da postoji neka anti-teza tome, anti-udobno, da bude dovolj udobno da postoji ta kritična doza frustracije, da te tera da malo budeš bolji, da napraviš iskorak iz tvog komfora, da te osnaži, da možeš da provozaš taj bais I da vidiš svet na neki bolji način. Što znači? To znači recimo meetup.com je odlična metafora za Doni. On te ne uvodi u meetup.com, nego ti on samo omogućava da organizira da ideš negde da si vidiš neke.

Milovan:

To je strava, razumeš, ili ne znam, couchsurfing.

Arsenije:

E, to je sjajan primer. To hoću da

Milovan:

kažem, a Slek je obrnuto. Znači ti sad terate da budeš zeleni tamo na sleki, brate svak možete ti I s vima I ne moramo da se vidimo, a ne moramo da idemo radimo remot.

Dragan:

I kao kad ne bi nikad potražio nešto da pročitaš ako ti to nije iskočilo na Facebooku Ili na YouTube.

Milovan:

I to opet lokalni maksimum. Razumeš? Znači ti sad ideš, ili ne znam, znanje na nivou obaveštenja. Ti sad ukucaš, ne znam, ptica crvendać.

Milovan:

I sad izađe ti jedna rečenica. Ptica crvendać je ptica koja živi u tim I tim krajima. Ti sad kao imaš iluziju da ti znaš nešto upočići se na daču. A gde je postanje, gde je kompletno ono ogromno znanje o svoj toj, sad sam ovo otišao daleko, ali Osobno je tomu Ta trivializacija znanja je ono što je tricikl, a bicikl bi bilo nešto što je malo članak. Ne mora biti knjiga, možda bi biti članak od tri strane, ali članak morate imati.

Dragan:

Kako se rekao znanje iz obaveštenja?

Milovan:

Znanje na nivou obaveštenja. Taj termin je još Mihajlo Pupin u svojoj autobiografiji spomenuo Idemo bumeri Ne, ali ozbiljno U svojoj autobiografiji, I on je to spomenuo početkom 20. Veka Znanje na nivou bojoštenja je kao jedna rečenica Ti tražeš tu transakciju da ti neko saopšti nešto I to je kao znanje. Nije to znanje. I softer, po meni, da zaključim sad ovu, moj lament nad lošim softerm ovih dana je softer je, treba bude bicikl da te, da osnaži ne da bude, da pomože ti da bude lako da koristiš.

Milovan:

Svi moji klijenti kažu daj da naprejemo nešto simplo, a ja trudim se da ne bude tako, da ne bude nužno simplo, nego da vidimo šta je još atribut tog proizvoda koji treba da napravimo da na duše staze te ljudi osnaže.

Arsenije:

Da, mislim da ono samo što bih u mojoj glavi ono što je neugodno ne znači da je teško. Može da bude lako I neugodno.

Milovan:

Tako je, tako je.

Arsenije:

Mislim da je to tu...

Dragan:

Ja mislim da je to jedna od skilova koji je životni skil, ne samo u poslu. Sposobnost da trpiš neugodnost.

Milovan:

Da bi sutra bilo bolje. Aza Raskin, sin od Jeff Raskina, jednog velikog velikog dizajnera koji izumeo dosta patenata koje mi danas koristimo je u svojoj više na vrata rekao brate ja sam izmislio unlimited scroll, ja se kajam toliko da bi mogao da vratim vreme I da to ostane negde u laboratori kao varijola vela, verova da se može zaključiti negde, da se vid ništa pojavije, ja bi se to vratio.

Arsenije:

On je genije, pozdrav za Azu. Pozdrav za Azu, slušam. Ćao, čao. Ja sam s njim par puta imao neke interakcije.

Milovan:

Your undivided attention, njihov podcast topina.

Arsenije:

Sjajni su likovi, tako da... E, ali Miko, rekao si jedno, znači lokal maximum, ako govorimo o stanju product designa, UX designa nazove kako god u Srbiji, ono što, sad ću opet kao, ti si rekao ja ću da kažem, kada si me već pita, znači imam drugara koji je ovaj, tako se pojavi, niko ništa, on kaže

Arsenije:

e kada si me već pita, sad ću ti ga ja drrrrrrrrrrrrrrrr.

Arsenije:

Ono što se meni percepcija promenila nekako, pošto sam ja ne znam pre pandemije 2017-18 pokušavao da nađem posao negde na napolju. I

Arsenije:

kao, ne znam, targetirao sam neke velike firme I uspeh, sad ne znam, intervjuisanje, nebitno, ali nikad nisam dobio očigledno posao. I ovaj, nakon pandemije I tokom pandemije, ono što sam video da se otvorilo, jeste da Srbija kao takva je prestala da postoji kao da ima ogradu neku. U smislu, sada možeš da radiš remote I čak možeš mnogo lakše da se preseliš I ne gledaju te toliko kao jadnika. Kao, kao, srbina, ajde da kažem, ili balkanca, ili kako god. Čak sam čuo ono, razno razne priče, evo baš sam je uče čuo priču da neka kompanija iz Australije smatra, ok, to je sad možda pozitivna diskriminacija, ali smatra ljude sa Balkana za diversity hire.

Arsenije:

Što vidi, nama svakako to ide u, mislim, obrni okreni I nama to ide u, mislim, ide nekak u prilog. Tako da, postoji dalje taj ono malo mindset da kao, aha, mi smo srbica I mi se tu sad nešto komešamo međusobno, a zapravo ja verujem ono što hoću da kažem I što bih volio da poentiram I što znam ljude koji su u fazonu brate ceo svet I ono moja arena, ja idem I kao da ću da živim, nije bitno da ću da živim, nego na kom nivou ću da radim. I ljudi koji rade I po GitHub-ojima I po Airbnb-ojima I po ogromnim Amazonima I tako dalje, samo su tu barijeru sebi obrisali I rekli što bi se ja takmičivi radio za neke lokalne firme ili za neke firme iz regiona ili za neki outsourcing,

Arsenije:

što je

Arsenije:

kod nas toga. Mislim, samo da se razumemo, sve je to sve je to veoma korektno, nema ništa, nego samo jednostavno malo je, hoću kažem, malo je takvih primjera To je moj TED talk bio, hvala što ste bili

Milovan:

Malo je takvih primera, a sad Outsourcing opet, opet se kačem za to Outsourcing je vrednost koju ti Praviš I opet ona ide negde. Ona ne ostaje. To je malo Po meni mana outsourcinga da ti sad Zapošlevaš, ne znam, stotini ljudi, hiljade ljudi koja nekom drugom prave vrednost sleš lovu. Razumeš? Oni jeste da rade za velike pare, ali mnogo veća lova negde na poju.

Milovan:

Razumeš? Bolje je da ta lova sad, ako govorimo sad o vrednosti, koga god da je, da, koliko si jato ovde, onda znači da ta lova, ako pitanje nekih prodak, da bude ovde, što da ne? Mislim, to je isto model koji radi. Dosta, dosta primera, pre svega eto ta infostud grupa koja je dosta razvijen set proizvoda koji iz raznih nekih, znači da može da se rade, samo da se trudi čovjek I da gaji to nešto ovde kod nas.

Dragan:

Ja bih rekao da smo mi, kao Srbija, kao umni radnici u Srbiji, geolocirani tu gde jesmo, jako dobri u stvaranju vrednosti, ali za nekog drugog. Dakle, jako dobri smo da napravimo nešto kada neko drugi dođe I ili nam kaže šta da napravimo, odnosno postavi cilj, ili donese neku lovu, ili se desi nešto što će omogućiti nama da radimo ono što znamo da radimo. Jako nam fali inovacija koja ide odavde. Mi se ponašamo kao da ne imamo probleme na kojima bi mogli da radimo. Jako smo radi da prihvatimo neči tuđi problem I da ga rešimo za novac, a imamo gomile problema u svom dvorištu koje nismo voljni njih da pogledamo.

Arsenije:

A imamo problem ali nema tržište?

Milovan:

Ne, evo to je... Gde ima tržišta, nema tržišta?

Milovan:

Kako funkcionira

Milovan:

generalno skoro svaki taj outsorucing? Imaju I sales I marketing u Americi, a ovde je operations. O tako, to je najčešće. A zašto ima sales I marketing? Zašto nije sales ovde?

Milovan:

Imaš ljude koji govore srpski, imaš ljude koji odlično poznaju sales.

Dragan:

Zato što im svest nije tamo gde treba da bude.

Milovan:

Zato što fali ono iskonsko obrazovanje iz oblasti ekonomije, iz oblasti biznisa, iz oblasti prodaje. I fali mreža. I fali mreža. Jer Amerika je velika tržišta, se razumemo, tu imaš 300 miliona, možeš da prodaš bilo šta.

Arsenije:

Možeš da prodaš bilo šta.

Milovan:

Bilo šta. Bukvalno možeš da prodaš socijalnu mrežu za pse. Mislim, I da dobiješ I da dobiješ I da dobiješ neka, ili nešta na moj račun bilo I onda daš sa prodaje. Ne, ja prvi imam tri psa, tako da Ne, a sad pećaš se, vidiš kako.

Milovan:

Ja volim želatina. Kažem, možda dao sam bezveze primjer, ali socijalna mreža zajuve, ekse, rajd sad. Možeš bilo kakav digitalni prodajac da prodaš, dovoljno ti je mali broj I da dobiš investiciju. Tako je. I sad kažem, Kaimak, uzimaju ti tamo, Sales & Marketing I CEO C-Level I oni imaju ogromne plate, bez obdruštva su I u Srbiji ogromne plate, ali I tamo su sto puta ili hiljada puta veće Da se razumemo.

Milovan:

I ovaj Fali obrazovanje I ono što treba buti ono neka 30-godišnja strategija svima nama je da kako ćemo danas da napravimo obrazovanje tako da za 30 godina pravimo bicikli. U smislu, bicycle for our mind, odnosno da pravimo nešto što će da osnažuje ljude, a ne da budemo samo izvršioci majstori koji će da rade I da oda u drugu zagradu I da rade dalje.

Dragan:

Ajde izguglaj, kad je osnovan Oxford univerzitet?

Milovan:

Pa ja mislim, I zar nije to Newtona osnovao?

Dragan:

Gledaj sad informaciju. Cambridge. Oxford je ja mislim najstari.

Milovan:

Ako je Cambridge onda je 1442. Tadi je, tadi Newton je

Dragan:

bio prvi.

Arsenije:

1906. Ne,

Milovan:

očekaj. Cambridge onda vidi. Cambridge je dosta stariji.

Dragan:

Pogledaj samo kada je osnovan, koji govori da je najstari univerzitet u Engleskoj.

Milovan:

Ja mislim da je njegov primer na Cambridgeu.

Dragan:

I kad je osvavan univerzitet u Beogradu? I kad je počelo sistemsko obrazovanje?

Milovan:

Ali to je izgovor. Mi možemo sad da delujemo nad tim. Ok, oni imaju tu tradiciju I sve, ali I mi imamo, brate, mili tradiciju, razumeš, u nečem drugom, kapiraš? I možda pokupimo to neko drugo znanje I da kažemo, a sad ćemo čitamo neke knjige I da

Dragan:

se ovo... Mislim da je handikep ogroman. Da. Ogroman handikep. 1209.

Dragan:

1209. Cambridge. Da.

Milovan:

209? Da.

Dragan:

Ja stavio da kažem 1300 neki 400

Milovan:

ne kako

Arsenije:

skoro 10 gojena 10 godina je stari Oxford Oxford? Da On je 1906, a ovaj je 1200... Kako to, 100 godina? Ne, da, ne. 100 godina.

Arsenije:

Šta ti je čoveče. Pa, brate, svi ovo keca iz matematike, zato sam i postao dizajner

Dragan:

Uuu, baš si ga sad zakuvao.

Milovan:

Da. Da

Arsenije:

sam znao bolje matematiku, bilo bi programer, i ne bih sedeo sa vama ovde.

Milovan:

U našoj struci, inače u tom u arhitekturi softvera, ono su I u UX dizajnu, ili kako smo se već zagovoreli da se zove, fali formalno obrazovanje. Postoje kursevi, postoje... Mislim, na krajnjom liniju, na fakultetu, tebi cijel fakultet će stoje od kurseva, ali ne može I jedan kurs da ti zameni od tri meseca, da ti sad postaneš UX dizajner. Može da te uvede, da naučeš pojmove, gdje da čitaš, šta da radeš. Ali je poplava velika kurseva kao naučite UX design za 3 meseca.

Milovan:

A što nema nekih kursa naučite UX design za 10 godina? To bi trebalo bude. I naučite programiranje za 10 godina, kao što se inače uči. Ti ne možeš da naučiš da budeš doktor, razumeš, za 3 meseca, možeš da budeš za 10 godina ili za 20 godina čak. A ekvivalent širine znanja je isti.

Milovan:

Sigurno. Da. Sigurno. Ti mora pozneš ljude da znaš kako funkcioniračno je komputer, da znaš šta taj čovek da

Dragan:

radi, kako je cedno, kakva

Milovan:

je psihologija. Ja mislim da čak

Dragan:

argument ide u korist dizajnera, baš zato što si rekao da je dizajn, ako hoćeš da ga praktikuješ na najvišem nivou, multidisciplinarna stvar. Dakle, ti se dotičeš nekoliko stvari I sociologije I antropologije I psihologije I umetnosti I raznih stvari. A kao doktor ti možeš da budeš, da se specijalizuješ za pluća ili kako se to zove? Ali opet,

Milovan:

treba vreme. Mnogo. Treba vreme.

Dragan:

Ali, zato kažem, ne prvim sada, neću da omalovažavam medicinu i medicinare, nego hoću samo da kažem da je dizajneru možda čak I ima veći zadatak pred sobom da bi postao izuzetno dobar u svom poslu.

Arsenije:

Ja mislim da to je trenutno sada. Mislim da za ono 100 godina će situacija možda biti potpuno drugačija I možda čako ovo će kako se zove, Mike Monteiro ili tako u njegove knjizi Kako su vaše knjiga?

Dragan:

A ima na fuckyourbain.com

Milovan:

Ima više, ono što se ti

Arsenije:

dao Ethical Ethical design

Milovan:

Ono sa bombom na Na osamnaštenašću Da,

Arsenije:

sa bombom, da

Milovan:

E, sad ću zaboraviti kako se zove Ali

Arsenije:

Linkovaću, nebitno Da, da, da Uglavnom govori o tome čovek da kao dizajneri mogu da utiču na to da unište nekome, znači svojim postupcima mogu da, ono, utiču na to da unište neči život ili šta god, isto kao I doktor I on zagovara tu ideju da ako se školuješ za dizajnera Ti trebaš da imaš I diplomu, I diplomu kao sertifikat,

Milovan:

kao što... I zakletu da.

Arsenije:

Zakletu kao što to rade doktori, advokati I tako dalje, da imaš taj probni period I sve to. Što ja mislim? Ja mislim da će to doći. Ne nužno u obliku formalnog obrazovanja, kao formalnog obrazovanja, ali da ćeš imati tu taj jedan threshold, tu jednu barijeru gde ćeš morati da polažeš ispit za dizajnera I da kažeš ja sam nakon ovoga postao profesionalni dizajner I to je to brate.

Dragan:

To arhitekte imaju?

Milovan:

Arhitekti, imali su pre rata I muzičari. veruj mi, muzičari... Pekari? Razumeš, nećeš da otrujaš tamo nekog, dobijaš certifikaciju, razumeš? Da.

Milovan:

Imao si majstorska pismo koje se zvalo, bilo je dosta strukture u tom formalnom obrazovanju, koliko god je kratko, treba je dugo. Strukturu imaš pekarski zanat izdao, a dizajnjeri nemaju. I svi traže dizajnere, daj mi neki bootcamp da ja to završim I da idem da radim za veliku lovu. I onda on ostaje čovek prizivan I ne vidi šta se...

Dragan:

To je zato što smo mi sada u takvoj ekonomskoj klimi koja se menja, trenutno dok mi pričamo ovo se menja, imalo ove puno. I onda nema dovoljna talenta. I sad su se vi u fazo, ali masa ne konta da kasni pet godina.

Milovan:

Da, da, da. To je cela poenta.

Dragan:

Ti kad postaneš dobar dizajner za pet godina, klima će najverovatnije biti takva da ćemo ili biti u recesiji, ili neće, Ljudi se neće razbacivati parama i neće se ulagati toliko u Neću ga kažem inovacije jer ne moraš nužno raditi inovacijom, ali Neće biti toliko posla

Milovan:

Da, da, da

Dragan:

I to ide uvek ovako Imali smo poslednjom 2008 evo 14 godina se zajebavamo.

Milovan:

Da, da, jeste, jeste. Znaš.

Dragan:

E, sad nam ida još jedna takva. A ljudi ulažu, padaju na te fore nauči dizajn, programiranje za 6 meseci, godinu, dana. I nadaju se da će, da poprave svoj život kroz to. Međutim, na makro nivou najverovatnije stvari neće dostati.

Milovan:

Veliko je obećanje, ali isporuka toga običanje čak...

Arsenije:

Čak i...aj sad postavimo drugačiju situaciju, Čak I da je sve sjajno bajno, čak I da sve ide uzlaznom putanjem. Znaš, na koji način ćeš ti da gajiš sebe kao...da gajiš desajnera u sebi? I da gajiš to kao profesionalni poziv? Znaš, mislim da je to isto...ako ćeš ti to samo da gledaš tako da zabadaš poslove I da zabadaš kintu I da budeš ono, u najgrani smislu reči, postoji bolji smislo reči, plaćenik, najamnik. Kao, znaš, ja ne vidim, da li ti bio ono dizajner ili šta god, Ne vidim da je tebi to isplativo ako ne lažeš u sebe, tako da...

Milovan:

Ja mislim da će naši potomci da menjuju struku na 10 godina. Ili na 5 čak.

Arsenije:

I da nas slušaju. Mislim, sad ovo što snimamo.

Milovan:

Da, da, da. Ali da će da menjuju, bez zezanja. Ti sad imaš kao, ranij ciklus je bio, završiš fakultet I 40 godina radiš I to je to. I pa pađi sad ovo, kakav je to nonsens. U petak, imam žurku za penziju, 45 godina sam radio, dobio sam sat I u ponedajak odjednom ne radim.

Milovan:

Odjednom mi se svet otvorio. Umesto da ja imam kroz neki period vremena da smanjujem svoje aktivnosti ili da radim druge aktivnosti koje želim bez obaveze I da imam štićenicu suštićenicu koje ću da mentorešem deset godina. Razumeš, sve moje svoj vreme što sam učio. Jer onda moje znanje iz vertikala koja

Milovan:

sam radio,

Milovan:

koja god, vraćam tome.

Arsenije:

Tako je.

Milovan:

On ne čini greške koje su moje, koje sam ja radio. Ja ću napišem možda neku knjigu, možda će on napisati za mene neku knjigu iz tog znanja koje je. Znači da postoji transfer lagani, a ne da se penzionišemo. Šta znači penzionišenje? Razumeš, taj koncept je

Dragan:

Mi se nećemo penzionisati.

Arsenije:

Iz fabrika je taj koncept.

Milovan:

Iz fabrike, pa I rado se stati iz fabrike, ali generalno taj hibridni model koji je trenutno trajao će se verovatno transformirati u nešto što je prirodnije po meni, da ne postoje brate 5 dana da se radi, nekada ćemo raditi u 15 dana svaki dan, 24 sati, a onda nećemo raditi u 6 meseci. Razumeš?

Dragan:

Ja sam to provalio kod sebe nedavno, tipa prošle godine, da sam ja u poslu sprinter. Ja volim da se fokusiram najdublje moguće na jedan period, iscrpim se i onda ne mogu, pusti me, onda ne radim ništa.

Milovan:

I to Nije realno, razumeš, nije realno da ti sad ono u 9, kao I to od 9 do 5 I onda I to petak, kao da dobio sam sat, u ponedeljak kao hranim golobeve, razumeš. Penzioner sam, po meni taj model uopšte upošljavanja I Edukacije bi bilo poželjno da se promeni, da ljudi budu otvoreni da Mogu da rade bilo šta I da rade tu neku promenu svesti jednom u sedam do deset godina, posle to je neku Potencionalnu sabatilaka, odmora nekog dužeg I da ta edukacija, da ljudi budu otvoreni za to, a ne da prihvataju neke forme nametnutih iz doba fabrike. Da.

Arsenije:

Miko, ulazimo u zavašnicu, Polako imam još par pitanja. Obradili smo...

Milovan:

Tek smo se zagrejali. Ovo

Dragan:

su blic pitanja. Ne mislim novine blic, nego...

Milovan:

A da, da.

Arsenije:

Gde si pošo saće lubenica. A da, da. Daj neki, ako možeš da otkriješ, neki omiljeni projekat na kojem si radio I zašto ti je taj omiljeni, zašto ti je zanimljiv? Šta je tebi tu bilo?

Milovan:

Hamej, svi baš... Mislim, ajde sad, zvuči kao fraza, ali baš volim da radim to što radim jer svaki je različit. To je... Da, kada smo pričali o consultancy modelu, svaki projekat je različit iako se bavimo o tehnologijama, ali svaki projekat je za sebe, zahteva neko otkrivanje. Sad ću nam baći u Rebus.

Milovan:

Toliko ih imam tamo. Svaki ja bi pogledao u folder, to bi bilo strava, mora da se setim. Omiljeni projekat, omiljeni projekat.

Dragan:

Možda ne mora biti omiljeni, možda može da bude neki koji ti je ostal u sećenju. Ima neku karakteristiku, nešto

Dragan:

se karakteristiku, zanimljivo, da li

Dragan:

si naučio nešto, da li si se level upovao.

Milovan:

Super, jeste. U stvari kako sam odlučio da postanem prostitante, eto to je priča, ali toliko je banalno, ali ima neku poentu, tako da će sad to dao. Ajde, ajde. Ovom prilikom. Premjerno.

Milovan:

Premijerno, da. Prvi put na podcastu Milovan Jovačić. Kaže ovako, odem ja u... Ranije kad je nisam imao klijenata I sad, ja sad kao iskoristim pa kao Odem na konferenciju negde, ili u Mađarsku, u Englesku, u Ameriku I onda tamo nešto kao se povezujem s ljudima I onda sam ciljeno otišao na jednu konferenciju, zvala se, zove se I danas A Web Apart. Jako dobra konferencija je bila I to je bilo, recimo...

Dragan:

To je od A List Aparta? Jeste, jeste,

Milovan:

jeste, jeste, Zeldman, Zeldman. Njega sam lično upoznao I Mike Monteiro I tako te face, jako se dobro pozdrav.

Arsenije:

Pozdrav za Zelbana I montira.

Milovan:

Tu sam onda otišao sedam dana na zapadnu obalu. Ili deset dana. Los Angeles, tamo San Francisco I tako dalje. I onda, iskoristim priliku da klijenat, s kojim se nešto kao čačkao, radio neki CSS I tako dalje, da odem ja lično da se vidim sa njima. Znaš, do sad sam radio možda dva, tri meseca nešto malo kao pomago, slao preko interneta faktura, stiže lova I ja rekao da se vidim ja sa njima I da sad konačno da se upoznam.

Milovan:

To mi je čudno bilo, tada sam prvi put radio tako virtualno, da nikad nisam nikoga rekao. Ajde ja ću da dođem, to je moja inicijativa bila, da dođem ko čovjek, kod ljudi da se vidim. Ja to je, klijent je veliki bio I sada još već je Rakuten marketing I s tom osobom s kojim sam se viđap dogovorim svi kod njih, Market Street, San Francisco našto je ono, glavna ulica. Svi su tamo I Twitter je tamo I svi su tamo I odem ja tamo I naravno I Srbija, tad nije bilo u Srbiji Starbucks, ja odem tamo I kupim ono najveću ono 9 dolar ono double flavors, pumpkin, spice, dajte mi od svega po mnogo obrok u

Milovan:

čaši Šta

Milovan:

ćete od priloga, dajte mi sve sve ljutog. A daj I ljuto, malo sa strani. I Znači to je bilo, ali bukvalno litarska, kao dve ove čaše, razumiješ. I ja, znaš, idem, brate, ja sam fancy, znaš, slušam slušalici, slušam neku muziku I idem tamo, penim se Market Street, gledam tamo San Francisco most I dolazim u tu neku čekaonicu gde pre te čekaonice imaju nekako vrata, kao na onim restoranima gde su kružne vrata I vidim tamo ono open space, ono hljadu ljudi, razumeš?

Milovan:

I ja kao tamo, naravno, ja slikam Instagramu, to je jedna od posljednjih mojih slika na Instagramu koja je bila, slikam tamo taj market street I to, I u svom tom, u mom uzbuđenju, ovako sto, bukvalno u teček ono, recimo manje kao polove ove sobe, stoje jedna sto I dve, tri fotelje, I ja na ranac imam tu čašu. I ja kao slikam nešto, selfie, I ovo ono, brate, meni se sruši čaša. I Ja po celoj toj sobi prolijem dve litre kafe, razumeš? I sad ja gledam šta radim, da li je moguće bići znači situacija. Treba prvi put da se vidim s ozbiljnim ljudima koji su firma, a ja, brate, no koje, znaš.

Milovan:

I dolazim ja I tu postoji neka standardna voda za piće I pored se ovo eto. Ja reku da li je moguće da mi se to dešava da ja prosipam, a čekam tu osoba dođi. Ja vidim tamo koliko je ona prostorija, gledam kroz ovaj prozor, ono malo, onako, približava se, onako, dolazi. Ja brže, briši, briši, briši, pazi filmska scena. Brišem, brišem.

Milovan:

Možda sam to, možda tebi pričam, možda nisam, ne mogu se zatimaziti.

Arsenije:

Ne, ne, ne, ne znam ja.

Milovan:

Brate, briši, to je, A to je nevarovatno koliko vode sreće, pa nije bilo nekih onih pamučnih stvari pa da se provaljuje, da se vidi jednu I drugu I stavlja iz onoj stolice, bacve se ono papir, razumeš? Pa sad dolazi, pa ide do jednog slova, pa se vraća, pa ide kao u filmu, znaš kao da čak... Znači, bukvalno, izlazi iz tih vrata, a ja ono zadnji trzaj, ono bacem, ono ninja potez, bacem iza leđa I ovako kao gledam nešto napolju. Zamrznuta faca. I kao, zdravo jeste vi Mika, I kao da, došli ste, se vidimo I ovaj...

Milovan:

Okliznež se. Nisam se okliznuo, ne. Znači nije bio fail, u tome je poenta, nije bio fail. Od toga se, od tog prvog sastanke se izrodila saradnja od 8 godina.

Arsenije:

Strava.

Milovan:

I tu sam u stvari započeo tu consultancy sferu I krenuo putem onog malog, striknijeg UX dizajna. To sam malo koketirao. Radio sam o frontend UX, pa AB testiranje, visobilni test intervjue, a od tad I tu sam radio, I zbog toga sam to naglasio kao miljeni projekat uz ovu anegdotu, da je tu mi je bilo nekako nametnuto od ljudi koji su, od klijenata koji su razumeli šta znači UX design, šta bi bilo dobro da se radi. Imao sam divnu saradnju I jako zanimljive projekte s njima iz više nekih vertikala I naravno, kao što uvek biva, radni vek konsultanta je ograničen, oni su nad rastima I evo kad sam ja je nam oformio tim, imao sam pet ljudi ovde u Srbiji, oni su posljednji put meni rekli, slušaj brate, znači mi moramo zaposliti ono pet timova po celom svetu, ne

Milovan:

možemo da radimo, na ovaj način, jer mnogo smo porasli, u to neko vreme su mi kupili Viber I tako da, mislim, baš prodrli na tržište I ta sradnja mi je začinjena tom anegdotom I ti projekte koje sam radio su mi bili jako zanimivi, zato što su prvi najtipičniji UX projekti iz više nekih sfera I eto to je nešto što mi ono ostale u sećanju.

Milovan:

I dan danas te projekte pokazujem I ponosim se njima, iako sam smešni odnosno na ono što sam, što sad znam, ali takvi su kako jesu, to je jedan stand point u vremenu I zašto da ih ne pokazujem,

Arsenije:

Strava

Milovan:

imali neki razvoj, neki ciklus. To mi je to, ja to omiljeni. Klijent bio, mislim klijente realno biram, što znači su mi svi omiljeni, ali to mi je dao neki zalet. Aaaa to bre!

Arsenije:

Kako je spustio, sjajno.

Dragan:

Ovo kao da samo gurno nešto ispod stola da kaže a stvarno je, a smada tako je

Arsenije:

e možda smo možda smo ovaj u priči negdje rekti ali kako ti definišiš UX dizajnera? Šta ta osoba ima od viština? U kratkim crtama samo Šta je po tebi to?

Milovan:

Šta me ograničava to Imaš 30 sekundi, počinje vreme sada Kao u Slagalici

Milovan:

Već 25 , šta ti misliš?

Milovan:

Joj sad ima još manje joj šta radi Ovaj, šta UX designer treba da ima? Ovaj, pre svega da ne govori UX UI

Arsenije:

Zašto? Ako

Milovan:

je jedna stvar Aha Ne govori I uvek si da je To je kao kad kažeš ono Arhitekta I fasada Razumeš? Ja radim fasadu sleš ja sam arhitekta Razumeš? Ovaj, zbog toga što je UI samo jedna od stvari koje se radi u sklopu te naše veštine, da to razlikaju u glavi, da se trudi da edukuje ljude koje traže te takve angažmane, da... Ili ćeš UI da ti radimo, u redu, brate, radimo UI, ali ja nisam taj nego će neko drugi da ti radi, a UX ti je dosta širo od toga. On treba da ima analitička svojstva, da zna da komunicira.

Milovan:

Da li su to dimni signali, da li razumeš je to neka SMS poruka, da li je engleski. Znači da zna da komunicira. To je osnova za svakog dizajnera, da zna da prenese ono što je mu je u glavi. Pazi, ti sad u tom procesu komunikacije između meni I tebi, ja moram da smislim nešto. Onda kako ću to da kažem?

Milovan:

Pa da to kažem da bi ti razumeao iste oko što sam ja smislio. Znači ti ima mnogo međufaza, razumeš. I sad si trudiš, da radiš na svom rečniku, na svojoj artikulaciji, na oklaizaciji, a što da ne I na svom gestikulaciji, to je sve ono ergonomija razgovora, razumeš, I onda na tome svemu dizajner treba da radi, da zna da pošalje mail, da zna da bude, da ima neki, neki ovaj, kako se to kaže, da bude pouzdan, pouzdanost. U, bravo. Da se javi, razumeš, da bude pouzdan, u smislu da, kad si jednom narušena pouzdanost, jako teško se vraća.

Milovan:

Jer ti dosta dugo možeš da gradeš pouznamnost godinama I ako jednom nešto nekog ispališ, I to je isto jedan od ljudskih univerzala, tam je knjiga dosta pomogao preporučena. Ako bi jednu knjigu preporučio za ovaj podcast, da svaki dizajner da pročitao je Human Univerzals, jeste zahtevna knjiga velika, čita se mesecima, ali da stoji ovde ispod keca, prva, te debiljine otprilike. Da u stvari narušena pouzdanost se jako teško vraća, Bez obzira da si freelancer, da radiš u firmi, da si ono samostalac ili bilo šta, to su neki skille I vratnimo ih još, ali to mi je sad ono prvo što mi je ono na pameti.

Arsenije:

Dobro, sjajno. Šta je za tebe dobar I loš dizajn? Daj nam neki primer, bilo digitalni ili fizički neki proizvodi, nešto što je opšte opšte poznato, neki mali detalj ili nešto, neko iskustvo gde si rekao, brate, ovo je baš dobar dizajn i ovo je baš loš dizajn Čekaj,

Milovan:

ćeš prvo lošu

Milovan:

ili dobru?

Milovan:

Ajde, šta god Od loših imam, ja skupljam inače loše dizajne u prirodnom svom okruženju I loš dizajn je generalno, sad, i snimam mnogo primera I sad mogu pričati, to je posebna epizoda, za dvajes evra ću sledeću put da pričam, nije problem uopšte. Znači sledeću epizodu da snimamo nije problem. Šalim se. Kapiram da je opuštena atmosfera pa ono.

Dragan:

Ma.

Milovan:

Za loš dizajn, imam je mnogo primera. Ali samo ću jedan da navedem koji se repetitivno ponavlja u zadnje vreme. Dodavanje AI-a, blockchain-a, ekrana na fizičke proizvode. Znači to je koncept I pravac o dizajnu koji svi žele

Dragan:

da fure. Touchscreen-ovi u kolima. Razumeš.

Milovan:

Ja to ne znam. Touchscreen-ovi, znači, bilo na frižideru I dodavanje internetnosti. Znači na svim nekim Znači sad falio sam još na šoli da imam ono detektor da li je vruće ili nije. Znači taj koncept da napravimo hibrid od nečega zato što je s tim da bi se uspeo telefon napravi naš kao digitalni... To je

Dragan:

pravljanje tricikala tricikala.

Milovan:

Pa, zaračun, da. Dakle, stano,

Dragan:

sve što koristimo počinje da ima neku štaku na koju mi možemo da se oslanjamo, da ne bi smo morali da razmišljamo.

Milovan:

Jer je sve onaš...

Dragan:

Jer hoće naša pažnja da bude usmerena na nešto drugo. Da ne moraš ti da misliš da li je ova kafa vruće ili ne. To će ti Šolja reći, sam ti skroluj.

Milovan:

Tako je, tako je. Znači, poenta je u stvari da ekran kao takav je promašen uzem, isto bi trebalo da ostane u laboratori. Znači, potrebno je nešto što je neki interfes koji je prostoran. Da sad mi u celom našim prostorima, a ne da se ograničavamo ovako na nam 0,5% naše vidno polje bude ekran, a sve ostalo I sad imamo ljude koji sede u po kanclarijama, taj 0,5 ili 1 stepen radiusa, gledaju I sve ostalo im je prazno. Znači to je limitiranje čoveka.

Milovan:

Human interface, dobar human interface. A ne

Arsenije:

znam šta rade sa metaversom, znam da Brett Victor isto razvija neke alternativne, da. Ali

Milovan:

Special interface je ono što je humano Imaš prostor, ušli smo u sobu, imamo ovde svetlo Nešto miriše, razumeš, to je... Jer ti čim koristeš neki interface koji te ograničava, recimo Tastatura, Znači ti tastatura ne možeš ovako da radeš, nego ti moraš pravo linijski akustič. Violina ispred ti moraš, brate, da držiš pravo. Ne možeš ti ovako da koseš, razumeš? Što ti je neprirodno?

Milovan:

Sve što te tera da radiš nešto neprirodno je pogrišen interfijs po meni, razumeš? Prirodno je da praviš sandvič. Ti rukama, brate, praviš sandvič I možeš da radiš što god hoćeš, razumeš? Neprirodno je da pišeš, al opet se vežba da pišeš. To je jedna vrsta bicikla I jasno je neprirodno, ali, brate mili, daj ti doprinos.

Milovan:

Zabeležiš nešto što si mislio, pa se utra može da pročitaš, tako da je trade-off između neprirodnosti I Toga što ti daje dobra. Po meni pisanje je najbolji izum na svetu koje čovjek ikada izuma. Zbog toga, a sam sam opet Hratko sam pitao, ja sam se...

Arsenije:

Ne, ne, ne, sjajno, sjajno, radim se samo...

Milovan:

Ložni zajedni taj neki koji je ograničava čovjeka, treba o tom da razmišlja. A dobar imam primar a posle ću se zabraći.

Arsenije:

Uzov sam neki paper, ima neke dvojice likova koji, To ću da vam podelim ako se bude zanimalo, ne znam ja slabo pamtim

Milovan:

Da, meni sigurno ne zanima nevodim I dači

Arsenije:

Ovaj, ali bave se ljudi time kako su zapravo ekrani neprirodni u smislu zato što su dva de I da je to najveći izazov Jer kao nama nije prirodno da gledamo nešto što je ravno I ok, sad na stranu što stanalo gledaš kako se to zove, to je

Milovan:

na jednoj žižnoj delini da,

Arsenije:

samo koristiš kratki vid, ne koristiš ove

Milovan:

daline I onda ti se opušta oči mišić pa onda dolazi do kratkovidosti

Arsenije:

Jeste, smo mi evoluirali da gledamo ne znam da li kilometar I po dva jer nam je prirodno da gledamo Da

Milovan:

se stano meni žiža da gleda

Arsenije:

Da, da gledaš, znaš kao ako ti dolazi tigar koja će te poede ili slon, lupam šta je, medved, nebitno je kuće da te uvede, ti moraš stano da gledaš oko sebe, a ne samo da gledaš ono Nešto što je 2D I kao Ne znam, sada istraživanje sa životinjima koji uopšte ne razumeju 2D prostori I To je ekran I tako dalje, tako dalje, tako da, da to je...

Milovan:

To bi je pravac u dizajnu koga se gnušamo, razumeš . Ne možeš blockchain da staviš na sve, ne možeš da staviš AI, ali VC će da se naloži kad ti navedeš blockchain u svom proizvodu I da navedeš AI, razumeš? To su ključne rječi za koje će da dobiješ lovu. I onda, taj neko ko će da osmisi proizvod, on njemu je metrika da li će visi da mi da lovu ili neće, a ne da li ću napraviti dobar proizvod.

Dragan:

To su trendovi.

Milovan:

Tu je pogrešna postavka stvari u meni. Znači, kažem, to je set loših dizajna, imam ih mnogo, stavim stalno na Twitter I na LinkedIn, kad god naletim, a hvala Bogu, naletim dnevno na deset loših dizajna u fizičkom svetu I u digitalnom svetu. A primer dobrog dizajna je linija na putu. Znači, ona centralna linija koja vodi I to je jedan izum. Nije branik na kolima taj koji ispaša života, ne.

Milovan:

I to je dokazano. Nego linija koja razdvaja levo I desno trako. I to je genijalan, jednostavan izum koji zna kako 1 koje taj liniju tu napravio, on ti daje osjećaj prostora u daljini dokle ide, kuda vodi taj put, da li ne staje iza ili kuda se pruža levo I desno, I da li, koja ti je granica da dođeš levo ili desno. Dosad se razmišlja o tome I to je fantastičan primjer primene dizajna u nekom humanom smislu da spašava, realno spašava ljudski život, pogotovo u toku noći. Banalan, ali generalan.

Milovan:

Iša ko je grbura ona pa da provališ

Dragan:

kad si je nagazio...

Milovan:

Da, da, da, da.

Arsenije:

Kako se zove?

Milovan:

Grbava linija.

Dragan:

Kad je grba ona koja se čuje, pravi zvuk, osetiš...

Milovan:

To je dodatno ono da ne zaspiši.

Arsenije:

Da, da, znam šta nisam znao da se zove.

Milovan:

Meni je to, eto, primer dobrog dizajna ako... To je danski dizajn, inače, početkom, krajem 19. Veka ja izmislio I to je dodano našeg meni primjera ono kako neka inovacija može toliko da spasi život.

Dragan:

Na temu automobila, Volvo je mislim da je patentirao onaj kao 3 point seatbelt koje svi koristimo, ali je možda čak I insistirao da ga svi implementiraju I nije nikad branio svoj patent, zato što, kao fuzonu, ovo je jako dobro, mi hoćemo da ovo služi celom čovečanstvu.

Milovan:

Jesam, mislim imam dobar dizajn, primer, ali zadržao bi se na ovome dnešinu.

Arsenije:

Ja bih samo da naglasim da u Americi te trake I linije, tu ništa ne važi, svi voze. Ne postoji pravilo leve strane.

Dragan:

Poli spodnite kao ludi vozači.

Arsenije:

I ne postoji pravilo migavca, znači samo voze.

Milovan:

Dobro, oni na crveno svetlo smeš da ideš desno, to znaš u Americi. Kao da ti uvek uslovno daš. A, kao, ali auto put. To mi ne možemo da skoraj.

Arsenije:

Samo idu levo-desno.

Milovan:

Dobro, dobro, da.

Arsenije:

To je pakao. Baš je bilo zastrašujuće. Svi voze ona ogromna kola I kao...

Dragan:

Znaš da oni sada prave tolike automobile da stavlju kamere napred I imaš ekran u kolima zato što je automobil tvoj toliko velik I ti si toliko visoko I zaklonjen ti je pogled da ti ne vidiš šta je ispred tebe. Da ti Ne vidiš pešaka ili neki manji auto, da ne kažem biciklistu. Nego imaš ekran koji prenosi šta snima kamera ispred njega I ti gledaš ko je ispred tebe.

Arsenije:

Znači ako ste dete, mačka ili kuće, pazite se.

Milovan:

Pazite se.

Arsenije:

Pa da, mislim da su to pitanje koje smo pripremili za tebe Evo, na kraju imaš ono prostor ako bi nešto hteo da Da Ispromovišeš, da kažeš bilo šta, neku ideju koju možda nismo obradili, Neku temu imaš ove...

Dragan:

Šta bih hteo da ljudi čuju? Da.

Milovan:

Hteo bih da čuju da Čitaju što Više knjiga. Znači da konzumiraju, naravno video sadržaja podcasta, to mora svakako, Ali da je optimalna Zadrška informacija Kad se čitaju knjige. Jer Dovoljno sporo čitaš da bi mogo to da reflektuš to što si pročitao, čak ako pročitaš dva puta bolje nego jednom, naravno. Bolje pročitaš dva puta brze nego jedno sporo. I da je knjiga kao štivo, zanemarano.

Milovan:

Da dizajnere, kolegi, da ne čitaju samo te neke dizajn pisanja, nego da čitaju nešto što je van dizajn, da čitaju etnologiju, da čitaju sociologiju. Neil Postman, odličan autor, Nasim Taleb, Alan Cooper, Brett Victor, evo I hodaj to se začuva za kraj, Samuel Perpert, Yuval Harari, Helmut Essinger, Viktor Papanek, odličan dizajnjer, Rory Sutherland, Alan Kay, odličan. Znači to su sve autori koje nisu na radaru. Zato što, Jeff Ruskin, otac od Aza Ruskin, znači to su autori koji su u 70. I 80.

Milovan:

Napravili okruženje koje mi danas koristimo. I u tim knjigama koje oni pišu se vidi kako je nastao taj, kojim se razmišljamo oni došli do toga. Alan Kay je 65. Godine, recimo, naseto dvoje dečaka u kojoj se igrao jednu drži tablet. To je bilo inicijalna kapisla za iPad.

Milovan:

Da se 50 godina kasnije napravi iPad. I razmišljenje tih ljudi, način Razmišljenja, teško može da se nauči iz videa. I ono što hoću da promovišem jeste da Se trudimo svi da čitamo što više knjiga. Jeste to teško, jeste da je vreme ubrzano I da se Smo više postali reaktivni, a ne proaktivni, ali što je više moguće, bih preporučio ljudima da čitaju knjige, jer tu je onako neko znanje po kome možete da budete autentični, da izaberete nešto što je za vas I da vas nešto zainteresuje što drugi ljudi ne znaju I što ne piše na Mediumu, ne znam, I na Substeku I na Twitteru I tako dalje To je u stvari antitrivializacija znanja, nešto što je temeljno I višesnojno, a ne površno. To bih ja tu želeo da ispromoviš.

Dragan:

Treniranje

Dragan:

neugodnosti U konzumiranju Znanja. Dugog, duge forme. Jeste, duge forme.

Milovan:

Znači dati priliku, duge forme. Ja recimo često odem u Universitetsko biblioteku, to mi je u kućiluku I sad ja sedim tu, najstari sam naravno, znači možda neki profesor dođe tu, Ali pitam se zašto se to temeljno učenje završava na studiranju. Ja dođem I ponesem dvete, sredske dvete, tri knjige, traje mi nešto za dizajn, a ne znam to, nemam pojma I onda sad hoću nešto da izučim Neku, neki deo dizajna, lupam sad Etnografski intervju, to mi je bilo skoro I sad ja odem, prikup neku literaturu I tu čitam, znači ponošao se kao student A zašto ljudi koji isto su moji godine ili stariji ili mlađi to isto ne rade, nego se to završi, samo da bi dobio diplomu I da idem sad da radim? Da se zaposluješ? Po meni četres godina, čukanja, da.

Milovan:

Penzija? Pa da, ovaj, Imamo, nije crno-belo, ostaje sivo, možemo nešto drugo Kao onaj Neo-matriks, razumeš, kao Hoćeš plavo ili hoćeš crvenu pilulu? Ne brate, hoću idem s devojkom da idem u bioskop, razumeš? Neću plavo ili crno pilo, hoću brate da idem da jedem losas, razumeš? Imam mnogo drugih alternativa u životu, tako da dati šansu knjigama da završim opet moj izlaganje...

Arsenije:

Nedizajnerskim knjigama, mislim da je to...

Milovan:

Dizajnerskim, naravno, I biografijama isto, ali I nedizajnerskim koji se tiču ljudi znači, humanih disciplina, sociologija, antropologija I ostalih. Ako nekom zanima, možda se ja I pa da mu dam liste knjiga koje su poželjne za pričanje zbog toga što dizajner u stvari utiče na čoveka, onda mora da zna tu kognitivnu psihologiju čoveka da bi znao šta da načrte ili šta da, kako da mu napravi uslugu, servis, software, aplikaciju I tako dalje.

Arsenije:

Top. Strava. I poslednje pitanje koga bi sledećeg ili sledeću volao da čuvaš na našem podcastu?

Milovan:

Pa, voleo bi da čujem, ako sam ograničen na jednu osobu, vola bi da čujem Ivana Aksentijevića, on je moj dobar drug I da kažem Prvi mentor, iako smo Istih godina, koji me uopšte prvi zaposlio u domenu programiranja I dao šansu. I on je čovek koji je siva eminencija IT-a u Srbiji, to je sigurno, Koji bi bilo dobro da je više zastupljen u, jer ima mnogo, mnogo više od mene da kaže u tom nekom razmišljenju o samoj IT industriji I nastupu, kako gde se razvija I kako ljudi treba se ponašati. Da li su programirani u dizajneri, to nije bitno. On ima ogromno domensko znanje, ne samo iz oblasti IT-a I ovom prilogu to bi baš podržao da dođe I voleo bih da čujem tu epizodu prvi, prvo slušam to je sigurno

Arsenije:

Piši Akso, ako nas slušaš, ali ne samo ako nas slušaš, nego če da čuješ mislim, nekako ćemo doći do tebe, tako da ovaj Dani su ti odbrani što se tiče podcasta Da, da, da Dobro,

Arsenije:

to je to Miko

Arsenije:

Savršavamo epizodu mislim da smo ovaj, nisam merio vreme, nadam se samo da se kliknu record

Dragan:

To se uvek nadamo Ako ne ispričali smo se ono

Arsenije:

Strava, da bi bilo već dobro Ako ne, ovaj pričali smo ovako malo neprirodno ove mikrofone. Da. Ali, da, nadam se da ti je bilo zabavno kao I što je nama. Tako da... To je to.

Dragan:

To je to. Za sve, ako imate, kao I uvek, ako imate pitanja, ako pogotovo za Miku, Mika ima svoj, ti si na Violinista si na Twitteru, je li tako?

Milovan:

Violinar sam na Twitteru, što je, a Violinista je gmail, mi je mail, tako da slobodno cepajte na mail, odgovoram s vima.

Dragan:

Možete direktno Miki pisati, možete pisati nama, nas možete kao I uvek naći na Twitteru r2k, ja sam draganbabic , možete nam pisati preko sajta, tu imamo email opciju, imate razne neke tamo načine da nas kontaktirate, tako da samo cepajte.

Arsenije:

Ljudi takođe nam daju feedback na LinkedIn-u, tako da to je zabavno. Hvala svima koji javno dele feedback, to je veoma lepo I baš nam znači to je jedna od razloga zašto baš jedan momak skoro rekao kako eto, on uči slušajući nas, što je onako veoma, mene je to baš pogodilo na najprijatniji mogući način, jer kao mislim da kraju dana zbog toga ovo I radimo. Mi bukvalno nemamo nikakvu tajnu agendu da sad mi nešto ovde pokušamo ne znam šta, nego da to što malo znamo da podelimo sa drugima I da to stvorimo nešto novo, tako da...

Dragan:

I samo još jedna stvar, ako Ako izvučete bilo šta iza ovoga, ako uživate u podcastu Stvarno bi puno značilo da gde god da nas slušate samo da nam puknete neki rating Jer to onda utiče na algoritme, to znači da će nekom, da ćemo postati vidljivi nekom ko nas još uvek ne sluša. Tako da sve one kao palčeve, rokajte, zvezdice, udarajte I to. I to nam puno znači čisto zbog dometa kojeg možemo napraviti. Pa I sponsori

Arsenije:

da nas vide. Ja se

Arsenije:

nadam da

Arsenije:

uskorac će to da krene neka kintica, sada postaju influencir I to bi bilo ovo.

Dragan:

Saće navala, pa mi mislim...

Milovan:

Mnogo vam Hvala drugari što ste me ugostili, baš sam uzbođen bio Hvala

Dragan:

Top, brate! Odradljali smo ga

Milovan:

Dobro, to je to

Arsenije:

Do sledećeg vidđenja I slušanja Budite dobri, budite dobro Budite vredni

Milovan:

3, 4 Cek Mo To je to 3, 4

Arsenije:

To je to